Samo uzvisine nisu uklonjene, a narod je još uvijek žrtvovao i kadio na uzvisinama.
Samo uzvisine nisu uklonjene, a narod je još uvijek žrtvovao i kadio na uzvisinama.
Jošafat sklopi mir s kraljem Izraela.
A ostala Jošafatova djela, njegovo junaštvo koje je pokazao i kako je ratovao, zar nisu zapisana u knjizi ljetopisa judejskih kraljeva?
A ostatak hramskih bludnika, koji ostade u danima njegova oca Ase, iskorijeni iz zemlje.
A u Edomu ne bijaše kralja, namjesnik bijaše kralj.
A ostala Jošafatova djela, njegovo junaštvo koje je pokazao i kako je ratovao, zar nisu zapisana u knjizi ljetopisa judejskih kraljeva?
I učini mir Josafat s carem Izrailjevijem.
וְיֶתֶר דִּבְרֵי יְהוֹשָׁפָט וּגְבוּרָתוֹ אֲשֶׁר עָשָׂה וַאֲשֶׁר נִלְחָם הֲלֹֽא הֵם כְּתוּבִים עַל סֵפֶר דִּבְרֵי הַיָּמִים לְמַלְכֵי יְהוּדָֽה
ve./Ye.ter div.Rei ye.ho.sha.Fat u./ge.vu.ra.T/o 'a.Sher- 'a.Sah va./'a.Sher nil.Cham ha./lo'- hem ke.tu.Vim 'al- Se.fer div.Rei hai./ya.Mim le./mal.Khei ye.hu.Dah
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ostatak djela Jošafata i junaštvo njegovo koje učini i koje ratova zar ne oni zapisani na knjizi djela dana kraljeva Jude"
1. i ostatak Izvornik: וְיֶתֶר [veyeter] Gramatika: Imenica muškog roda u status constructus (veznom stanju) s prefiksom waw (veznik "i"). Označava ono što je preostalo, dodatak ili višak. Značenje: Uobičajena formula u povijesnim biblijskim knjigama koja upućuje na to da biblijski tekst daje samo odabrani sažetak. Ističe se da biblijski pisac nije imao namjeru napisati iscrpnu kroniku, već teološku povijest.
2. djela Izvornik: דִּבְרֵי [divrey] Gramatika: Imenica muškog roda u množini, status constructus. Dolazi od korijena 'davar', što istovremeno može značiti "riječ", "stvar", "događaj" ili "djelo". Značenje: U hebrejskom mentalitetu riječ i djelo usko su povezani; povijesni događaji i ljudska djela imaju konkretnost izgovorene riječi. U ovom kontekstu izraz se prevodi kao "djela" ili "povijest".
3. i junaštvo njegovo Izvornik: וּגְבוּרָתוֹ [ugvurato] Gramatika: Imenica ženskog roda 'gevurah' sa sufiksom za 3. lice jednine muškog roda i prefiksom waw ("i"). Označava snagu, moć, pobjedu ili junaštvo. Značenje: Ističe Jošafatovu vojnu i političku moć koju je ostvario tijekom svoje vladavine. Biblija često promatra takvu snagu kao izravnu posljedicu Božjeg blagoslova i zaštite vjernom vladaru.
4. ratova Izvornik: נִלְחָם [nilcham] Gramatika: Glagol u nifal binyanu (pasivno-refleksivna konjugacija), perfekt, 3. lice jednine muškog roda. Dolazi od korijena 'l-ch-m'. Značenje: Zanimljivo je da hebrejski izraz za "ratovati" ili "boriti se" redovito dolazi u ovom refleksivnom obliku. To jezično ukazuje na to da je ratovanje radnja u kojoj se sudjeluje i u kojoj se trpi.
5. dana Izvornik: הַיָּמִים [hayamiym] Gramatika: Imenica muškog roda, množina od 'yom' (dan), opremljena određenim članom 'ha'. Značenje: U stalnoj sintagmi 'divrey hayamiym' (doslovno: događaji dana) izraz označava anale ili ljetopise. Odnosi se na službene državne dnevnike u kojima su se kronološki bilježili najvažniji povijesni događaji i dvorske vijesti. Imena: - Jošafat [יְהוֹשָׁפָט / yehoshafat] (osoba) Znači: Jahve je sudio / Jahve sudi Tvorba: Tvoreno od teoforičkog elementa 'Yeho' (skraćenica od Božjeg imena Jahve) i glagolskog korijena 'shafat' (suditi, vladati, donijeti presudu).
- Juda [יְהוּדָֽה / yehuda] (narod) Znači: Neka je hvaljen (Jahve) / Hvaljeni Tvorba: Dolazi od glagolskog korijena 'y-d-h' (hvaliti, zahvaljivati), s umetnutim elementima koji najvjerojatnije uključuju teoforički korijen. Tekst objašnjava: U Postanku 29,35 tekst objašnjava ime kada Lea rađa četvrtog sina i kaže: "Ovaj put hvalit ću Jahvu!" te mu stoga nadijeva ime Juda.
Ovaj stih predstavlja tipičnu literarnu formulu kojom autor Knjiga o kraljevima završava izvještaj o vladavini pojedinog kralja. Njegova primarna svrha je uputiti čitatelja na opširnije, službene dvorske anale ("Knjigu ljetopisa kraljeva Jude") za daljnje povijesne, političke i vojne podatke. Na taj način, biblijski pisac posredno naglašava da njegov vlastiti tekst nema za cilj biti iscrpna politička kronika, već visoko selektivna teološka povijest čiji je glavni kriterij vjernost Bogu.
Spominjanje Jošafatovih djela, njegove moći i ratova služi kao priznanje njegovih svjetovnih uspjeha i objektivne povijesne važnosti koju je imao kao vladar južnog kraljevstva. Usmjeravanjem na to da su njegova ratna i politička postignuća dokumentirana drugdje, biblijski tekst zapravo podcrtava ono što smatra znatno važnijim: kraljev duhovni put, uskladenost s Božjim zakonom i teološko naslijeđe, što čini srž prethodnih opisa njegove vladavine.