A ostala djela Ahabova, sve što je učinio, kuća od bjelokosti koju je sagradio i svi gradovi koje je sagradio, zar nisu zapisani u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?
A ostala djela Ahabova, sve što je učinio, kuća od bjelokosti koju je sagradio i svi gradovi koje je sagradio, zar nisu zapisani u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?
Ahab počinu sa svojim ocima, a njegov sin Ahazja zavlada umjesto njega.
I Jošafat, sin Asin, zavlada Judejom četvrte godine Ahaba, kralja Izraela.
Jošafatu bijaše trideset i pet godina kada poče kraljevati, a kraljevao je dvadeset i pet godina u Jeruzalemu. Ime njegove majke bijaše Azuba, kći Šilhijeva.
Samo uzvisine nisu uklonjene, a narod je još uvijek žrtvovao i kadio na uzvisinama.
I Jošafat, sin Asin, zavlada Judejom četvrte godine Ahaba, kralja Izraela.
A Josafat sin Asin zacari se nad Judom četvrte godine carovanja Ahavova nad Izrailjem;
וִיהֽוֹשָׁפָט בֶּן אָסָא מָלַךְ עַל יְהוּדָה בִּשְׁנַת אַרְבַּע לְאַחְאָב מֶלֶךְ יִשְׂרָאֵֽל
vi./ho.sha.Fat ben- 'a.Sa' ma.Lakh 'al- ye.hu.Dah bi/sh.Nat 'ar.Ba' le./'ach.'Av Me.lekh Yis.ra.'El
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I Jozafat sin Ase vladao je nad Judom u godini četiri za Ahaba kralja Izraela."
1. vladao je Izvornik: מָלַךְ [malakh] Gramatika: Glagol u perfektu (qal), treće lice jednine muškog roda. Označava dovršenu radnju, u ovom kontekstu preuzimanje prijestolja i početak vladavine. Značenje: U biblijskoj povijesti ovaj glagol označava kraljevu inauguraciju, ali teološki podsjeća da svaki zemaljski kralj vlada tek kao podanik i posrednik konačnog Božjeg kraljevstva.
2. nad Izvornik: עַל ['al] Gramatika: Prijedlog koji označava poziciju na, nad ili iznad nečega. Značenje: Ovdje izražava izravan autoritet i vlast koju kralj ima nad svojim specifičnim teritorijem, naglašavajući time i podjelu nekoć jedinstvenog naroda.
3. u godini Izvornik: בִּשְׁנַת [bishnat] Gramatika: Imenica ženskog roda 'šanah' (godina) u konstruktnom stanju (status constructus) usko vezana uz sljedeću riječ, te sa spojenim prijedlogom 'b' (u). Značenje: Dio je standardne kronološke formule u knjigama o Kraljevima kojom se uspostavlja sinkronizacija između dvaju biblijskih kraljevstava i smješta povijest u točno određeno vrijeme.
4. kralja Izvornik: מֶלֶךְ [melekh] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini, ovdje ponovno u konstruktnom stanju koje izražava pripadnost (kralj koga/čega). Značenje: Označava suverenog zemaljskog vladara, ali starozavjetna koncepcija kralja uvijek podrazumijeva obvezu da služi kao pastir svom narodu u potpunoj poslušnosti jedinom pravom Kralju
- Jahvi. Imena: - Jozafat [יְהוֹשָׁפָט / Yehoshafat] (osoba) Znači: Jahve je sudio Tvorba: Ovo teoforsko ime sastavljeno je od 'Yeho' (skraćenica Božjeg imena Jahve) i glagola 'shaphat' koji znači suditi, upravljati ili braniti nečija prava.
- Asa [אָסָא / 'Asa'] (osoba) Znači: Liječnik ili Iscjelitelj Tvorba: Ime najvjerojatnije dolazi iz aramejskog korijena za liječenje, a moglo bi predstavljati i hipokoristik (skraćeni oblik) dužeg imena koje je značilo 'Jahve je izliječio'.
- Juda [יְהוּדָה / Yehuda] (pokrajina) Znači: Neka je hvaljen (Bog) ili Hvaljen Tvorba: Ime je izvedeno od hebrejskog glagola 'yadah', što znači hvaliti, zahvaljivati ili javno priznati. Tekst objašnjava: Nakon rođenja svog četvrtog sina, Lea kaže: 'Ovaj put hvalit ću Jahvu!' (Postanak 29:35) i daje mu ime Juda.
- Ahab [אַחְאָב / 'Ach'av] (osoba) Znači: Brat je otac ili Očev brat Tvorba: Složenica je od hebrejskih riječi 'ach' (brat) i 'av' (otac). Značenje može ukazivati na snažnu obiteljsku liniju ili na teološku koncepciju Boga kao oca.
- Izrael [יִשְׂרָאֵל / Yisra'el] (narod) Znači: Bori se s Bogom ili Bog se bori Tvorba: Sastavljeno je od hebrejskog korijena 'sara' (boriti se, ustrajati) i teoforskog elementa 'El' (Bog). Tekst objašnjava: Biblijski tekst izravno objašnjava ime kroz anđelove riječi: 'jer si se borio s Bogom i s ljudima, i nadvladao si' (Postanak 32:28). Promjena imena: Jakov (Yaqov) preimenovan je u Izrael nakon cjelonoćne borbe s Božjim poslanikom na potoku Jaboku, što je označilo njegovu osobnu i duhovnu preobrazbu te definiralo temelj za naciju.
Ovaj stih (1. Kraljevima 22:41) služi kao precizan kronološki uvod u vladavinu judejskog kralja Jozafata, koristeći standardnu formulu sinkronizacije specifičnu za biblijske povijesne knjige. Pisac datira početak Jozafatove vladavine izravno u odnosu na vladavinu sjevernog kralja Ahaba, čime smješta događaje u širi politički i povijesni kontekst rascjepkanog Izraela te olakšava čitatelju praćenje paralelnih linija judejskih i izraelskih kraljeva.
Iza naoko suhoparne kronološke bilješke leži i suptilni teološki kontrast izražen kroz sama imena. Spominjanje Jozafata (čije ime podsjeća da 'Jahve sudi') paralelno uz Ahaba povlači granicu između južnog kraljevstva koje se trudi ostati vjerno savezu s Bogom i sjevernog koje pod Ahabom doseže vrhunac duhovnog otpadništva i sinkretizma. Njihova istodobna prisutnost svjedoči o povijesnoj tragediji raskola i isprepletenim sudbinama dvaju kraljevstava pod istim nebeskim Vladarom.