Svećenik Sadok, prorok Natan, Benaja, sin Jojadin, te Kerećani i Pelećani siđoše, posjedoše Salomona na mazgu kralja Davida i odvedoše ga na Gihon.
Svećenik Sadok, prorok Natan, Benaja, sin Jojadin, te Kerećani i Pelećani siđoše, posjedoše Salomona na mazgu kralja Davida i odvedoše ga na Gihon.
Svećenik Sadok uze iz Šatora rog ulja i pomaza Salomona. Zatim zatrubiše u rog, a sav narod uzviknu: "Živio kralj Salomon!"
Sav narod uzađe za njim, sviraše u frule i silno se radovaše, te se zemlja rascijepi od njihova glasa.
Adonija i svi uzvanici koji bijahu s njim začuše to tek što su završili s jelom. A Joab začu zvuk roga i reče: "Zašto je u gradu takva buka?"
Dok je još govorio, gle, dođe Jonatan, sin svećenika Ebjatara. Adonija reče: "Uđi, jer si vrstan čovjek i donosiš dobre vijesti."
Sav narod uzađe za njim, sviraše u frule i silno se radovaše, te se zemlja rascijepi od njihova glasa.
I sav narod pođe za njim, i narod sviraše u svirale i veseljaše se veoma da se zemlja razlijegaše od vike njihove.
וַיַּעֲלוּ כָל הָעָם אַֽחֲרָיו וְהָעָם מְחַלְּלִים בַּחֲלִלִים וּשְׂמֵחִים שִׂמְחָה גְדוֹלָה וַתִּבָּקַע הָאָרֶץ בְּקוֹלָֽם
va/i.ya.'a.Lu khol- ha./'Am 'a.cha.Ra/v ve./ha./'Am me.cha.le.Lim ba./cha.li.Lim u./se.me.Chim sim.Chah ge.do.Lah va./ti.ba.Ka' ha./'A.retz be./ko.La/m
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I uzađoše sav narod za njim i narod svirahu na frulama i radovahu se radošću velikom i rascijepi se zemlja od glasa njihova"
1. I uzađoše Izvornik: וַיַּעֲלוּ [vaya'alu] Gramatika: Glagol od korijena 'alah' (uzaći), u Qal binyanu, 3. lice množine muškog roda. Radi se o imperfektu s vav-konzekutivom (obratnim) koji označava narativnu prošlost i nastavak radnje. Značenje: Uz doslovni fizički uspon od izvora Gihon prema Jeruzalemu, glagol sugerira ushićenje i duhovni uzlet mnoštva koje složno prati novog, pomazanog kralja.
2. svirahu na frulama Izvornik: מְחַלְּלִים בַּחֲלִלִים [mechaleliym bachaliliym] Gramatika: Particip aktivni u Piel binyanu od korijena 'chalal', uz imenicu istog korijena u množini s prijedlogom 'be' (u/na). Ovo je česta hebrejska figura igre riječima (paronomazija). Značenje: Korištenje Piel oblika naglašava intenzitet i dinamičnost glazbenog izražavanja. Glasno, spontano sviranje frula simbolizira slobodu i neobuzdano veselje naroda pod novom, legitimnom vladavinom.
3. i radovahu se radošću velikom Izvornik: וּשְׂמֵחִים שִׂמְחָה גְדוֹלָה [usmechiym simcha gedola] Gramatika: Particip množine spojen s veznikom vav, uz srodnu imenicu (kognatni akuzativ) i pridjev. Korištenje istog korijena 'samach' za glagol i imenicu služi kao snažan pojačivač značenja. Značenje: Ova struktura naglašava potpunu, euforičnu predanost slavlju i snažan osjećaj blagostanja. Takva 'velika radost' predstavlja teološku potvrdu Božjeg blagoslova i jednodušnog narodnog odobravanja Salomonove vlasti.
4. i rascijepi se Izvornik: וַתִּבָּקַע [vatibaka'] Gramatika: Glagol od korijena 'baka' (cijepati, razdvojiti), u Niphal binyanu (pasivno/refleksivno značenje), 3. lice jednine ženskog roda u slaganju s imenicom 'zemlja'. Značenje: Dramatična hiperbola kojom se opisuje nevjerojatna silina zvuka slavlja. Isti glagol koristi se u Bibliji za moćna Božja djela, poput razdvajanja mora (Izlazak 14), čime ljudsko slavlje dobiva kozmičku snagu i odjek.
5. od glasa njihova Izvornik: בְּקוֹלָֽם [bekolam] Gramatika: Prijedlog 'be' (od, pri, u) dodan na imenicu 'kol' (glas, zvuk, buka), sa sufiksom za 3. lice množine muškog roda (njihov). Značenje: Mnoštvo ovdje djeluje kao jedan ujedinjeni entitet čiji zajednički povik označava pobjedu. Taj snažni zvuk je apsolutna legitimacija kralja, a ujedno i sila koja simbolično zastrašuje i lomi rivale u pozadini.
Ovaj redak (1. Kraljevima 1:40) živopisno oslikava povijesni trenutak Salomonove krunidbe kroz prizmu euforičnog slavlja izraelskog naroda. Korištenje osebujnih stilskih figura, poput kognatnog akuzativa i paronomazije ('radovahu se radošću', 'svirahu na frulama'), izrazito naglašava intenzitet, iskrenost i spontanost narodnog veselja. Izostanak vlastitih imena u stihu suptilno pomiče fokus s pojedinca i dvorske politike na kolektivni doživljaj naroda kao glavnog aktera u prepoznavanju i prihvaćanju Božje volje.
Posebno je upečatljiva hiperbola o 'rascjepljivanju' zemlje od siline narodnoga glasa. Slavlje poprima gotovo seizmičke, kozmičke razmjere, asocirajući na teofaniju – snažno očitovanje koje mijenja samu prirodu. Ta golema, zaglušujuća buka ne predstavlja samo radosni ushit, već zvučnu i trajnu legitimaciju pomazanog kralja koja briše svaku sumnju i nadglasava sve prijepore vezane za nasljeđivanje prijestolja.