I reče: "Što sam sagriješio da svoga slugu predaješ u ruke Ahabu da me usmrti?
I reče: "Što sam sagriješio da svoga slugu predaješ u ruke Ahabu da me usmrti?
Tako mi živoga Jahve, tvoga Boga, nema naroda ni kraljevstva kamo moj gospodar nije poslao da te traže. A kada bi rekli: 'Nema ga', zakleo bi to kraljevstvo i narod da te nisu našli.
A sada ti kažeš: 'Idi, reci svome gospodaru: "Evo Ilije!"'
I dogodit će se da ću ja otići od tebe, a Duh Jahvin odnijet će te ne znam kamo. Potom ću doći javiti Ahabu, a on te neće naći te će me ubiti. A tvoj se sluga boji Jahve od svoje mladosti.
Zar nije javljeno mome gospodaru što sam učinio kad je Izebela ubijala Jahvine proroke? Sakrio sam stotinu ljudi od Jahvinih proroka, po pedeset u pećinu, i opskrbljivao ih kruhom i vodom.
A sada ti kažeš: 'Idi, reci svome gospodaru: "Evo Ilije!"'
A ti sada kažeš: idi, kaži gospodaru svojemu: evo Ilije.
וְעַתָּה אַתָּה אֹמֵר לֵךְ אֱמֹר לַאדֹנֶיךָ הִנֵּה אֵלִיָּֽהוּ
ve./'a.Tah 'a.Tah 'o.Mer lekh 'e.Mor la./do.Nei./kha hi.Neh 'e.li.Ya.hu
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I sada ti govoriš idi reci gospodaru tvome evo Ilija"
1. I sada ti Izvornik: וְעַתָּה אַתָּה [ve'ata 'ata] Gramatika: Prva riječ 've'ata' sastoji se od veznika 'vav' (i) i priloga 'ata' (sada). Druga riječ je osobna zamjenica za drugo lice jednine muškog roda (ti). Značenje: Izraz naglašava neposrednost razgovora. Zbog zvučne sličnosti ovih dviju riječi postiže se ritmički naglasak na Ilijinoj trenutačnoj zapovijedi nasuprot Obadijinom strahu.
2. govoriš Izvornik: אֹמֵר ['omer] Gramatika: Particip aktivni (qal) glagola 'amar' (reći), muški rod jednine. Ovdje izražava kontinuiranu i aktivnu radnju u sadašnjosti. Značenje: Ukazuje na Ilijinu izravnu zapovijed koja se upravo izgovara. Obadija ovim participom pokazuje zapanjenost i osjećaj ugroženosti ovim zahtjevom.
3. idi reci Izvornik: לֵךְ אֱמֹר [lekh 'emor] Gramatika: Dva uzastopna imperativa (qal). 'Lekh' je od glagola 'halakh' (ići), a 'emor' od glagola 'amar' (reći). Značenje: Ova dvostruka zapovijed tipična je za proročke objave u Starom zavjetu. Ističe hitnost, neodgodivost i apsolutni autoritet poruke koja se mora prenijeti zemaljskom vladaru.
4. gospodaru tvome Izvornik: לַאדֹנֶיךָ [la'doneykha] Gramatika: Imenica 'adon' (gospodar) s prefiksom prijedloga 'le' (k, za) i sufiksom za posvojnu zamjenicu 2. lica jednine. Ovdje je upotrijebljena u množini veličanstva (pluralis majestatis). Značenje: Odnosi se na kralja Ahaba. Naglašava ne samo njegov društveni i politički autoritet, već i Obadijinu potčinjenost te iznimnu opasnost kojoj bi se izložio donošenjem ovakvih vijesti.
5. evo Izvornik: הִנֵּה [hine] Gramatika: Pokazna riječ ili deiktička partikula koja se prevodi kao 'gle' ili 'evo'. U sintaksi služi za usmjeravanje pažnje na ono što neposredno slijedi. Značenje: Služi kao dramatični uvod u vrhunac izjave. Najavljuje iznenadnu i šokantnu prisutnost Božjeg proroka kojeg je kralj godinama neuspješno tražio po svim okolnim narodima. Imena: - Ilija [אֵלִיָּהוּ / 'eliyahu] (osoba) Znači: Jahve je moj Bog Tvorba: Ime je teoforično, sastavljeno od elementa 'El' (Bog), pronominalnog sufiksa 'i' (moj) te elementa 'Yahu' (skraćeni oblik Božjeg imena Jahve).
Ovaj stih (1. Kraljevima 18,11) prenosi riječi prestrašenog dvorskog upravitelja Obadije koji prigovara proroku Iliji. Ilija mu nedvosmisleno naređuje da ode kralju Ahabu i najavi njegov povratak. Za Obadiju je to bilo ravno smrtnoj presudi jer je Ahab već dugo grčevito pokušavao pronaći i ubiti Iliju. Korištenjem direktnih imperativa ('idi, reci') i deiktičke partikule ('evo'), biblijski pisac naglašava ogroman pritisak i teret proročkog poziva koji ne poznaje kompromis ni strah pred zemaljskim vlastima.
Teološki, ovaj kratak stih ističe apsolutni autoritet Božje riječi i neizbježan sukob dvaju kraljevstava. Dok Obadija Ahaba dršćući naziva svojim 'gospodarom' nad čijim se gnjevom strepi, Ilijino samo ime ('Jahve je moj Bog') služi kao konačni odgovor na pitanje tko zapravo ima vrhovnu i jedinu pravu vlast nad Izraelom. Zatražena poslušnost nadilazi ljudsku logiku te zahtijeva vjeru koja prkosi političkim progonima i strahu za vlastiti život.