I reče: "Imam ti reći riječ." A ona reče: "Govori."
I reče: "Imam ti reći riječ." A ona reče: "Govori."
On reče: "Ti znaš da je kraljevstvo pripadalo meni i da je sav Izrael upravio poglede u mene da kraljujem, ali se kraljevstvo okrenulo i pripalo mome bratu, jer mu to bijaše od Jahve.
A sada te molim jednu molbu; ne odbij me." A ona mu reče: "Govori."
On reče: "Molim te, reci kralju Salomonu, jer on te neće odbiti, da mi da Abišagu Šunamku za ženu."
Bat-Šeba reče: "Dobro, ja ću govoriti kralju o tebi."
A sada te molim jednu molbu; ne odbij me." A ona mu reče: "Govori."
Zato te sad molim za jedno; nemoj me odbiti. A ona mu reče: govori.
וְעַתָּה שְׁאֵלָה אַחַת אָֽנֹכִי שֹׁאֵל מֵֽאִתָּךְ אַל תָּשִׁבִי אֶת פָּנָי וַתֹּאמֶר אֵלָיו דַּבֵּֽר
ve./'a.Tah she.'e.Lah 'a.Chat 'a.no.Khi sho.'El me./'i.Ta/kh 'al- ta.Shi.vi 'et- pa.Na/i va./To.mer 'e.La/v da.Ber
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I sada molbu jednu ja molim od tebe ne odvrati [oznaka objekta] lice moje i rekla je k njemu govori"
1. i sada Izvornik: וְעַתָּה [ve'ata] Gramatika: Veznik 've' (i) spojen s prilogom 'ata' (sada). Često se koristi u biblijskom hebrejskom za označavanje logičkog i tematskog prijelaza unutar govora. Značenje: Služi kao prijelaz s općenitog uvoda na glavnu temu i samu svrhu razgovora. Njime se privlači pažnja na neposredan zahtjev koji slijedi.
2. molbu jednu ja molim Izvornik: שְׁאֵלָה אַחַת אָֽנֹכִי שֹׁאֵל [she'ela 'achat 'anokhiy sho'el] Gramatika: Ovdje nalazimo imenicu i aktivni particip istog korijena (š-'-l) u konstrukciji poznatoj kao kognatni akuzativ ili figura etymologica. Broj 'jedan' (achat) pridodan je imenici kako bi se naglasila jednina zahtjeva. Značenje: Ponavljanje istog korijena pojačava intenzitet radnje, naglašavajući usrdnost molbe. Isticanjem da je to samo 'jedna' sitna molba, govornik pokušava unaprijed umanjiti težinu onoga što će tražiti.
3. ne odvrati lice moje Izvornik: אַל תָּשִׁבִי אֶת פָּנָי ['al tashiviy 'et panay] Gramatika: Negacija 'al' s imperfektom izražava zabranu ili jusičnu (moliteljsku) želju, dok je glagol 'šuv' (vratiti) u kauzativnom Hifil obliku (tashiviy). Cijela fraza funkcionira kao ustaljeni idiom. Značenje: Ovo je idiomatski izraz za odbijanje tuđe molbe. U drevnom Bliskom istoku 'odvratiti nečije lice' značilo je osobu javno posramiti i odbiti, stoga molitelj izrazito ponizno vapi za milošću.
4. govori Izvornik: דַּבֵּֽר [daber] Gramatika: Glagol 'dabar' konjugiran je u Pijel deblu, koje u hebrejskom često označava intenzivnu ili čestu radnju. Ovdje je u obliku imperativa muškog roda jednine. Značenje: Ova kratka, ali snažna zapovijed predstavlja dozvolu za iznošenje molbe. Služi kao dramatska pauza prije nego što govornik izgovori zahtjev koji će se pokazati po njega pogubnim.
Ovaj stih (1. Kraljevima 2,20) bilježi izrazito dramatičan i napet trenutak u kojem Adonija, nastupajući s lažnom skromnošću, prilazi Bat-Šebi, majci kralja Salomona. Njegov pažljivo biran rječnik, isticanje da ima samo "jednu molbu" te usrdan apel da se "ne odvrati njegovo lice", služe kao retorički alat za ublažavanje njegovih pravih namjera. Adonija se koristi sofisticiranim jezičnim obrascima poniznosti i podaništva kako bi ishodio politički iznimno opasan zahtjev koji će tek uslijediti.
Kratak i odrješit odgovor Bat-Šebe ("Govori") savršeno kontrastira Adonijinu pomno pripremljenu besjedu punu umiljavanja. Ovaj kratki dijalog je sudbonosan, jer će Adonijin naizgled bezazlen zahtjev, odmah nakon što ga izgovori, dovesti do njegovog pogubljenja. U kulturi onog vremena zatražiti za ženu priležnicu preminulog kralja predstavljalo je jasan i drzak posez za samim prijestoljem, što je Salomon vrlo dobro razumio.