svaka molitva, svako preklinjanje bilo kojega čovjeka ili svega Tvog naroda Izraela, kad svatko osjeti boljku svoga srca i raširi svoje ruke prema ovoj Kući,
svaka molitva, svako preklinjanje bilo kojega čovjeka ili svega Tvog naroda Izraela, kad svatko osjeti boljku svoga srca i raširi svoje ruke prema ovoj Kući,
Ti čuj s Nebesa, iz mjesta Svoga prebivanja, pa oprosti, postupi i daj čovjeku prema svim njegovim putovima, onomu čije srce Ti poznaješ, jer Ti jedini poznaješ srce svih sinova ljudskih.
Da Te se boje sve dane koje žive na zemlji koju si dao našim očevima.
Također i stranac, koji nije od Tvoga naroda Izraela, a dođe iz daleke zemlje radi Tvoga Imena
jer čut će za Tvoje veliko Ime, Tvoju snažnu Ruku i Tvoju ispruženu Mišicu, te će doći i moliti se prema ovomu domu,
Da Te se boje sve dane koje žive na zemlji koju si dao našim očevima.
Da te se boje dokle su god živi na zemlji koju si dao ocima našim.
לְמַעַן יִֽרָאוּךָ כָּל הַיָּמִים אֲשֶׁר הֵם חַיִּים עַל פְּנֵי הָאֲדָמָה אֲשֶׁר נָתַתָּה לַאֲבֹתֵֽינוּ
le.Ma.'an yi.ra.'U./kha kol- hai./ya.Mim 'a.Sher- hem chai.Yim 'al- pe.Nei ha./'a.da.Mah 'a.Sher na.Ta.tah la./'a.vo.Tei./nu
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"da bojali-te-se sve dane koje oni žive na licu zemlje koju dao-si očevima-našim"
1. da / kako bi Izvornik: לְמַעַן [lema'an] Gramatika: Veznik namjere koji uvodi zavisnu rečenicu. Pokazuje svrhu ili cilj prethodno opisane radnje. Značenje: U kontekstu Salomonove molitve, ukazuje da Božje milosrđe i oprost nisu sami sebi svrha, već za cilj imaju obnovu ispravnog odnosa s Bogom.
2. bojali te se Izvornik: יִֽרָאוּךָ [yira'ukha] Gramatika: Glagol od korijena ירא (y-r-'), Qal imperfekt, 3. lice množine s pronominalnim sufiksom za 2. lice jednine. Značenje: Biblijski strah Gospodnji ovdje označava duboko strahopoštovanje, poslušnost i odanost. Nastaje kao zahvalni odgovor na Božju milost, a ne iz pukog straha od kazne.
3. sve dane Izvornik: כָּל הַיָּמִים [kal hayamiym] Gramatika: Imenička sintagma s imenicom yom (dan) u množini s određenim članom. Služi kao akuzativ vremena. Značenje: Izražava ideju trajnosti i neprekidnog kontinuiteta. Štovanje i strahopoštovanje prema Bogu trebaju biti trajno životno usmjerenje, a ne samo prolazna emocija.
4. na licu Izvornik: עַל פְּנֵי ['al peney] Gramatika: Prijedlog 'al (na/nad) povezan s konstruktskim oblikom množine imenice panim (lice). Značenje: Čest biblijski idiom koji opisuje bivanje na površini zemlje. Naglašava neposrednu prisutnost, tjelesnost i vidljivost ljudskog postojanja pred Bogom.
5. zemlje Izvornik: הָאֲדָמָה [ha'adama] Gramatika: Imenica ženskog roda s određenim članom, korijenski povezana s adam (čovjek) i dam (krv). Značenje: Odnosi se na obradivu zemlju i ljudsko stanište. Podsjeća na ljudsko podrijetlo (iz praha zemaljskoga) te našu krhkost, prolaznost i egzistencijalnu ovisnost.
6. dao si Izvornik: נָתַתָּה [natata] Gramatika: Glagol od korijena נתן (n-t-n), Qal perfekt, 2. lice jednine muškog roda. Značenje: Ističe Božju suverenost kao stvoritelja i darivatelja. Životni prostor, kao i sam život, shvaćeni su kao milostivi i nezasluženi dar odozgor.
7. očevima našim Izvornik: לַאֲבֹתֵֽינוּ [la'avoteynu] Gramatika: Prijedlog l- (k/za) uz imenicu ab (otac) u množini s pronominalnim sufiksom 1. lica množine. Značenje: Povezuje Izraelce s njihovim praocima (Abrahamom, Izakom i Jakovom). Podsjeća na čvrstoću i povijesni kontinuitet Božjeg saveza.
Ovaj stih (koji pronalazimo u Salomonovoj molitvi pri posvećenju Hrama, 1. Kr 8:40) izvanredno sažima smisao Božje milosti i Njegovog odnosa s čovjekom. Prethodni stihovi govore o tome kako Bog sluša i oprašta, a ovaj stih iznosi konačnu svrhu tog opraštanja: ono služi tome da se u narodu probudi istinski 'strah Gospodnji'. Oprost ne proizvodi opuštenost ni drskost, već duboko strahopoštovanje, zahvalnost i poslušnost.
Nadalje, stih smješta tu ljudsku poslušnost u kontekst prolaznosti i saveza. Življenje 'sve dane' na 'licu zemlje' podsjetnik je na ljudsku ovisnost o Bogu darovatelju. Zemlja na kojoj prebivaju nije njihovo trajno vlasništvo, već nezasluženi dar koji je Bog obećao i dao 'očevima našim'. Sjećanje na tu vjernost savezu trebalo bi trajno obvezivati svaku novu generaciju na štovanje Boga tijekom cijelog njihovog ovozemaljskog života.