U Kovčegu ne bijaše ničega osim dviju kamenih ploča koje ondje na Horebu položi Mojsije, kada Jahve sklopi Savez sa sinovima Izraelovim pri njihovu izlasku iz zemlje egipatske.
U Kovčegu ne bijaše ničega osim dviju kamenih ploča koje ondje na Horebu položi Mojsije, kada Jahve sklopi Savez sa sinovima Izraelovim pri njihovu izlasku iz zemlje egipatske.
I po izlasku svećenika iz Svetišta, oblak ispuni Kuću Jahvinu.
I svećenici ne mogoše stajati i služiti zbog oblaka, jer Slava Jahvina ispuni dom Jahvin.
Tada reče Salomon: "Jahve je rekao da će prebivati u gustom oblaku,
Doista sam Ti sagradio uzvišeni Dom, mjesto za Tvoje prebivanje zauvijek."
I svećenici ne mogoše stajati i služiti zbog oblaka, jer Slava Jahvina ispuni dom Jahvin.
Te ne mogahu sveštenici stajati da služe od oblaka; jer se slave Gospodnje napuni dom Gospodnji.
וְלֹֽא יָכְלוּ הַכֹּהֲנִים לַעֲמֹד לְשָׁרֵת מִפְּנֵי הֶֽעָנָן כִּי מָלֵא כְבוֹד יְהוָה אֶת בֵּית יְהוָֽה
ve./lo'- ya.khe.Lu ha./ko.ha.Nim la./'a.Mod le./sha.Ret mi./pe.Nei he./'a.Nan ki- ma.Le' khe.Vod- Yah.weh 'et- beit Yah.weh
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ne mogoše svećenici stajati služiti od lica oblaka, jer ispuni slava Jahve [akuzativ] dom Jahve."
1. ne mogoše ... stajati Izvornik: לֹֽא יָכְלוּ ... לַעֲמֹד [velo' yakhlu ... la'amod] Gramatika: Glagol 'yakhol' (moći) je u perfektu trećeg lica množine, a 'la'amod' (stajati) je infinitiv konstrukt s prijedlogom 'le' (za). Konstrukcija izražava potpunu fizičku nesposobnost subjekta da obavlja radnju. Značenje: Izražava nadmoćnu i opipljivu Božju prisutnost koja ljudsko djelovanje čini nemogućim. Ljudska služba mora ustuknuti kada Bog izravno preuzme sveti prostor.
2. služiti Izvornik: לְשָׁרֵת [lesharet] Gramatika: Infinitiv konstrukt u Pi'el konjugaciji (intenzivni oblik) od glagolskog korijena š-r-t (služiti). Prijedlog 'le' ukazuje na svrhu radnje. Značenje: Ovaj se glagol specifično koristi za svetu, liturgijsku službu svećenika u Hramu ili Šatoru sastanka. Označava formalno i ritualno služenje Bogu.
3. od lica oblaka Izvornik: מִפְּנֵי הֶֽעָנָן [mipeney he'anan] Gramatika: Prijedlog 'min' (od) spojen s imenicom 'penim' (lice) u konstruktnom stanju tvori idiom 'mipeney' koji znači 'zbog' ili 'pred'. Slijedi imenica 'anan' s određenim članom ('he'). Značenje: Oblak ('anan') je čest biblijski simbol teofanije, vidljivi znak nevidljive Božje prisutnosti. On istovremeno skriva i objavljuje Božju slavu, štiteći ljude od njenog punog, smrtonosnog sjaja.
4. slava Izvornik: כְבוֹד [khevod] Gramatika: Imenica u konstruktnom stanju (status constructus) od apsolutnog oblika 'kavod', što znači da tvori genitivnu vezu sa sljedećom riječi ('slava [od]'). Korijen k-b-d osnovno znači 'biti težak'. Značenje: U teološkom smislu, 'kavod' označava Božju 'težinu', veličanstvo i vidljivu manifestaciju Njegove prisutnosti. To nije apstraktna čast, već opipljiva i preplavljujuća božanska stvarnost.
5. dom Jahvin Izvornik: בֵּית יְהוָֽה [beyt yehva] Gramatika: Konstruktni lanac dviju imenica gdje 'bayit' (kuća) prelazi u konstruktno stanje 'beyt', vezujući se uz vlastito ime Boga. Doslovno 'kuća [od] Jahve'. Značenje: Ovaj izraz specifično označava Hram kao mjesto gdje Bog odlučuje nastaniti svoju prisutnost među ljudima. Ipak, prisutnost oblaka pokazuje da Hram ne može ograničiti niti obuhvatiti Boga. Imena:
- Jahve [יְהוָה / yehva] (osoba) Znači: Onaj koji jest, Onaj koji daje postojanje Tvorba: Najvjerojatnije izvedeno iz hebrejskog glagolskog korijena h-w-h (הוה) ili h-y-h (היה) što znači 'biti' ili 'postati', vjerojatno kao kauzativni oblik. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 Bog objašnjava svoje ime Mojsiju riječima 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam).
Ovaj stih (koji se u istom obliku nalazi u 1. Kraljevima 8,11 i 2. Ljetopisa 5,14) opisuje vrhunac posvećenja Salomonovog hrama. Dolazak Božje prisutnosti u obliku gustog oblaka i opipljive slave ('kavod') toliko je snažan i nadmoćan da prekida svaki ljudski napor. Svećenici, unatoč svojoj brižnoj pripremi i svetom pozivu, fizički ne mogu nastaviti sa svojim obredima. Tekst time jasno naglašava da svaka ljudska liturgija i aktivnost mora ustuknuti i zastati pred suverenom Božjom manifestacijom.
Teološka poruka ovog odlomka pokazuje da Hram, iako je impresivna ljudska tvorevina, postaje istinskim mjestom susreta s Bogom tek kada ga Bog samoinicijativno ispuni. Ispunjenje Hrama božanskim oblakom povlači snažnu paralelu s iskustvom u pustinji kada je ista takva slava ispunila Šator sastanka (Izl 40,34-35). Time se potvrđuje Božji kontinuitet, Njegovo prihvaćanje Hrama i obećanje trajne prisutnosti usred svoga naroda, ali i podsjetnik da Bog ostaje neshvatljiv i sakriven u oblaku, ne dajući se u potpunosti obuhvatiti nikakvom građevinom.