Doista sam Ti sagradio uzvišeni Dom, mjesto za Tvoje prebivanje zauvijek."
Doista sam Ti sagradio uzvišeni Dom, mjesto za Tvoje prebivanje zauvijek."
Tada se kralj okrenu i blagoslovi sav zbor Izraela, a sav zbor Izraela stajaše.
I reče: "Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji je Svojim ustima govorio ocu mome Davidu i Svojom Rukom ispunio:
'Od dana kada izvedoh Svoj narod Izrael iz Egipta, ne izabrah grad između svih plemena Izraelovih da sagradim Dom da ondje bude Moje Ime, nego izabrah Davida da bude nad Mojim narodom Izraelom.'
Mome ocu Davidu bilo je na srcu sagraditi Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova.
I reče: "Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji je Svojim ustima govorio ocu mome Davidu i Svojom Rukom ispunio:
I reče: blagosloven da je Gospod Bog Izrailjev, koji je govorio svojim ustima Davidu ocu mojemu i ispunio rukom svojom govoreći:
וַיֹּאמֶר בָּרוּךְ יְהוָה אֱלֹהֵי יִשְׂרָאֵל אֲשֶׁר דִּבֶּר בְּפִיו אֵת דָּוִד אָבִי וּבְיָדוֹ מִלֵּא לֵאמֹֽר
va/i.Yo.mer ba.Rukh Yah.weh 'e.lo.Hei Yis.ra.'El 'a.Sher di.Ber be./Fi/v 'et da.Vid 'a.V/i u./ve./ya.D/o mi.Le' le./Mor
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I reče: Blagoslovljen Jahve Bog Izraela koji je govorio ustima svojim Davidu ocu mome i rukom svojom ispunio govoreći:"
1. I reče Izvornik: וַיֹּאמֶר [vayo'mer] Gramatika: Vayyiqtol oblik (waw-konsekutiv s imperfektom trećeg lica jednine glagola 'amar'). Služi za izražavanje prošlog narativnog vremena u biblijskom hebrejskom. Značenje: Označava nastavak povijesne radnje i uvođenje svečanog Salomonovog govora i blagoslova pred okupljenim narodom.
2. Blagoslovljen Izvornik: בָּרוּךְ [barukh] Gramatika: Qal pasivni particip glagola 'barakh' (blagosloviti). Ovdje se koristi kao proglas i standardna formula blagoslova. Značenje: Iskazuje duboko poštovanje i slavljenje Boga kao izvora svakog dobra. Čin je to prepoznavanja Božje suverenosti i zaslužnosti za svaku hvalu.
3. je govorio Izvornik: דִּבֶּר [diber] Gramatika: Piel perfekt od korijena D-B-R, 3. lice jednine. Piel konjugacija u hebrejskom vrlo često označava intenzivno ili aktivno vršenje radnje. Značenje: Ističe Božju aktivnu komunikaciju i objavu. Bog nije pasivan ili udaljen, već osobno, izravno i nedvosmisleno daje obećanja svom narodu.
4. rukom svojom ispunio Izvornik: וּבְיָדוֹ מִלֵּא [uvyado mile'] Gramatika: Složeni izraz tvoren od prijedloga 'be', imenice 'yad' (ruka) s pronominalnim sufiksom i Piel perfekta glagola 'mala' (biti pun, ispuniti). Značenje: Teološki ključna antropomorfna fraza koja ukazuje na Božju moć i vjernost. Ono što Bog zamisli i obeća, On ima snage i aktivno provesti u djelo.
5. govoreći Izvornik: לֵאמֹֽר [le'mor] Gramatika: Prijedlog 'le' (za) spojen s infinitivom konstruktom glagola 'amar' (reći). Sintaktički doslovno glasi 'za reći'. Značenje: Standardna i vrlo česta biblijska formula koja stoji na kraju uvodne rečenice kako bi označila prelazak u izravan navod Božjeg govora. Imena: - Jahve [יְהוָה / yehva (YHWH)] (ostalo) Znači: Onaj koji jest / On uzrokuje da bude Tvorba: Najvjerojatnije izvedeno iz arhaičnog oblika hebrejskog glagola 'hava' (הוה) ili 'haya' (היה) što znači 'biti' ili 'postati'. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 sam Bog objašnjava svoje ime Mojsiju riječima: 'Ja sam koji jesam' (Ehje ašer ehje).
- Izrael [יִשְׂרָאֵל / yisra'el] (narod) Znači: Bog se bori / On se bori s Bogom Tvorba: Složenica tvorena od hebrejskog glagola 'sara' (boriti se, ustrajati, natjecati se) i teoforskog elementa 'El' (Bog). Tekst objašnjava: Tekst u Postanku 32,28 izričito navodi zašto se zove Izrael: 'Jer si se borio s Bogom i s ljudima, i nadvladao si.' Promjena imena: Patrijarh Izrael ranije se zvao Jakov (heb. 'aqev - peta; Post 25,26 objašnjava da je pri rođenju držao brata za petu). Ime mu je promijenjeno nakon mističnog hrvanja s anđelom na Penuelu.
- David [דָּוִד / david] (osoba) Znači: Ljubljeni Tvorba: Značenje se oslanja na semitski korijen d-w-d koji znači 'voljeti', pa tako označava onoga koji je ljubljen ili izabran kao miljenik (Božji).
Ovaj stih, koji predstavlja početak znamenite Salomonove molitve povodom posvećenja jeruzalemskog Hrama, izvanredno precizno sažima temeljnu teološku paradigmu o Božjoj povijesnoj dosljednosti. Upotrebom snažnog antropomorfnog kontrasta između 'usta' koja su govorila obećanje i 'ruke' koja ga je ispunila, tekst oslikava Jahvu ne kao pasivnog promatrača, već kao Boga čija su obećanja organski povezana s Njegovom aktivnom i moćnom provedbom. Riječ i djelovanje u Božjem su karakteru nerazdvojni.
U širem kontekstu, središte ove izjave jest ispunjenje trajnoga saveza s kućom Davidovom. Salomonov fokus nije na vlastitim postignućima, iako je on taj koji je fizički izgradio Hram, već ukazuje narodu da je svaki uspjeh zapravo materijalizacija davno dane Božje riječi ocu mu Davidu. Stih time duboko ohrabruje zajednicu: Bog Izraela suveren je gospodar vremena čija ruka pouzdano, makar godinama kasnije, dovršava ono što Njegova usta izgovore.