Knjiga o Sucima 20

1Iziđoše svi sinovi Izraelovi i sabra se zajednica kao jedan čovjek, od Dana do Beer Šebe i zemlje Gilead, k Jahvi u Mispi. 2I stadoše poglavari svega naroda, svih plemena Izraela, u zbor Božjega naroda: četiri stotine tisuća pješaka koji potežu mač. 3Sinovi Benjaminovi čuše da su sinovi Izraelovi uzišli u Mispu. Tada sinovi Izraelovi rekoše: "Recite, kako se dogodilo ovo zlo?" 4A čovjek Levit, muž ubijene žene, odgovori: "Dođoh u Gibeu Benjaminovu, ja i moja priležnica, prenoćiti. 5Građani Gibee ustadoše protiv mene i noću opkoliše kuću; mene namisliše ubiti, a moju suložnicu zlostaviše te umrije. 6Uzeo sam svoju inoču, rasjekao je i razaslao po cijelom području Izraelove baštine, jer su počinili razvrat i bezumlje u Izraelu. 7Evo vas svih, sinovi Izraelovi, dajte ovdje svoju riječ i savjet!" 8Tada usta sav narod kao jedan čovjek, govoreći: "Nitko od nas neće poći u svoj šator i nitko neće svratiti u svoju kuću. 9A sada, ovo ćemo učiniti Gibei: krenut ćemo na nju ždrijebom. 10I uzet ćemo deset ljudi na stotinu iz svih Izraelovih plemena, stotinu na tisuću i tisuću na deset tisuća, da pribave hranu za narod, kako bi, kada dođu u Benjaminovu Gibeu, učinili prema svoj gadosti koju je počinila u Izraelu." 11I okupiše se svi Izraelci pred gradom, združeni kao jedan čovjek. 12Plemena Izraelova poslaše ljude u sva plemena Benjaminova govoreći: "Kakvo je to zlo koje se dogodilo među vama? 13A sada, predajte te ljude, sinove Belijalove, koji su u Gibei, da ih usmrtimo i iskorijenimo zlo iz Izraela." Ali sinovi Benjaminovi ne htjedoše poslušati glas svoje braće, sinova Izraelovih. 14I okupiše se sinovi Benjaminovi iz gradova u Gibeu da izađu u rat protiv sinova Izraelovih. 15Toga dana prebrojiše se Benjaminovi sinovi iz gradova: dvadeset i šest tisuća ljudi koji potežu mač, osim stanovnika Gibee, kojih se prebroji sedam stotina odabranih ljudi. 16Od svega ovoga naroda bijaše sedam stotina izabranih ljudi, ljevaka. Svaki je od njih gađao kamenom u dlaku i ne bi promašio. 17A ljudi iz Izraela prebrojiše se, izuzev Benjamina: četiri stotine tisuća ljudi koji potežu mač, sve to ratnici. 18Tada ustaše i uzađoše u Betel te upitaše Boga. Sinovi Izraelovi rekoše: "Tko će za nas prvi uzaći u rat sa sinovima Benjaminovim?" A Jahve reče: "Juda prvi." 19Ujutro ustaše sinovi Izraelovi i utaboriše se pred Gibeom. 20Izraelci iziđoše u boj protiv Benjamina te pred Gibeom stadoše u bojni red nasuprot njima. 21Sinovi Benjaminovi izađoše iz Gibee te onoga dana oboriše na zemlju dvadeset i dvije tisuće ljudi u Izraelu. 22Tada se narod, ljudi Izraelovi, ohrabri i iznova se postrojiše za boj na mjestu gdje su se postrojili prvoga dana. 23Izraelovi sinovi uziđoše i plakahu pred Jahvom do večeri, pa upitaše Jahvu: "Hoćemo li opet poći u boj protiv sinova svoga brata Benjamina?" A Jahve reče: "Uziđite na njega!" 24Drugoga dana približiše se sinovi Izraelovi sinovima Benjaminovim. 25Drugoga dana izađe Benjamin iz Gibee njima ususret te oni oboriše na zemlju još osamnaest tisuća ljudi među Izraelovim sinovima, sve redom onih koji potežu mač. 26Uzađoše svi sinovi Izraelovi i sav narod te dođoše u Betel. Plakahu i sjedoše ondje pred Jahvom; postiše onoga dana do večeri pa prinesoše paljenice i pomirnice pred Jahvom. 27Sinovi Izraelovi upitaše Jahvu, a ondje onih dana bijaše Kovčeg Saveza Božjega. 28A Pinhas, sin Eleazara, sina Aronova, stajaše pred njim u one dane, govoreći: "Hoću li opet izaći u boj protiv sinova Benjamina, brata moga, ili da odustanem?" A Jahve reče: "Idite, jer sutra ću ga predati u tvoju ruku." 29Nato Izrael postavi zasjedu svud oko Gibee. 30Trećega dana sinovi Izraelovi uzađoše na sinove Benjaminove i svrstaše se prema Gibei kao i prije. 31Sinovi Benjaminovi iziđoše ususret narodu te biše odvučeni od grada. I počeše, kao i prije, obarati na smrt ljude iz naroda na putovima – od kojih jedan uzlazi u Betel, a drugi u Gibeu u polju – oko trideset ljudi u Izraelu. 32Sinovi Benjaminovi rekoše: "Poraženi su pred nama kao i prvi put." A sinovi Izraelovi rekoše: "Bježimo i odvucimo ih iz grada na puteve." 33Svi Izraelci ustaše sa svoga mjesta i svrstaše se u Baal Tamaru, a Izraelova zasjeda izbi sa svoga mjesta, iz čistine Gibee. 34Deset tisuća izabranih ljudi iz cijelog Izraela dođe pred Gibeu. Bitka bijaše teška, a oni nisu znali da ih stiže zlo. 35Jahve porazi Benjamina pred Izraelom, a sinovi Izraelovi onoga dana pogubiše u Benjaminu dvadeset i pet tisuća i sto ljudi, sve one koji potežu mač. 36Sinovi Benjaminovi vidješe da su poraženi, a ljudi Izraelovi ustupiše mjesto Benjaminu jer se pouzdaše u zasjedu koju postaviše prema Gibei. 37Zasjeda pohita i sjuri se na Gibeu; zasjeda nastupi i pobi sav grad oštricom mača. 38A dogovor između Izraelovih ljudi i onih u zasjedi bio je da ovi iz grada podignu velik stup dima. 39Izraelci se okrenuše u bitci, a Benjamin poče ubijati Izraelce, oko trideset ljudi, jer rekoše: "Zacijelo su potpuno poraženi pred nama kao u prvoj bitci." 40A znak, stup dima, poče se dizati iz grada. Benjamin se okrenu iza sebe, i gle: sav se grad uzdizaše prema Nebu. 41Izraelci se okrenuše, a Benjaminovci se prestrašiše jer vidješe da se na njih oborila nesreća. 42Okrenuše se pred Izraelcima na put prema pustinji, ali boj ih sustiže, a oni iz gradova zatirahu ih usred njih. 43Okružiše Benjamina, progoniše ga s lakoćom, gaziše ga sve do pred Gibeu, s istočne strane. 44I pade od Benjamina osamnaest tisuća ljudi, sve sami hrabri ratnici. 45Okrenuše se i pobjegoše u pustinju prema Rimonskoj stijeni, a na putovima potukoše pet tisuća njihovih ljudi. U stopu su ih gonili do Gideoma i pobiše od njih dvije tisuće ljudi. 46Onoga je dana od Benjamina palo ukupno dvadeset i pet tisuća ljudi koji potežu mač; sve to bijahu hrabri ljudi. 47Šest stotina ljudi okrenuše se i pobjegoše u pustinju prema Rimonskoj stijeni, te ostadoše na Rimonskoj stijeni četiri mjeseca. 48Ljudi Izraelovi vratiše se k sinovima Benjaminovim i pobiše ih oštricom mača: od ljudi u gradu do stoke i svega što se našlo. Također sve gradove na koje su naišli predaše ognju.