Knjiga o Sucima 19

1U one dane, dok u Izraelu ne bijaše kralja, boravio je čovjek levit na obroncima Efrajimove gore. On uze sebi ženu priležnicu iz Judina Betlehema. 2Njegova je priležnica bludničila protiv njega te je otišla od njega u očevu kuću u Judin Betlehem. Ondje je ostala neko vrijeme, četiri mjeseca. 3Ustade njezin muž i pođe za njom da progovori njezinu srcu te je vrati. Sa sobom je imao svoga slugu i dva magarca. Ona ga uvede u kuću svoga oca. Otac ga djevojke vidje i obradova se pošavši mu u susret. 4Njegov tast, otac djevojke, zadrža ga, te on ostade s njim tri dana; ondje su jeli, pili i noćili. 5Četvrtoga dana digoše se rano ujutro. On ustade da pođe, a otac djevojke reče svome zetu: "Okrijepi svoje srce komadom kruha, a poslije idite." 6Sjedoše, te obojica zajedno jedoše i piše. Tada otac djevojke reče čovjeku: "Pristani, molim te, prenoći i neka ti se srce razveseli." 7Čovjek ustade da pođe, ali njegov tast navali na njega, pa se on vrati i prenoći ondje. 8Petoga dana urani ujutro da pođe, a otac djevojke reče: "Okrijepi, molim te, svoje srce i zadržite se dok dan ne nagne." I jedoše obojica. 9A čovjek ustade da pođe, on, njegova suložnica i njegov sluga, ali mu njegov tast, djevojčin otac, reče: "Evo, dan se nagnuo k večeri, prenoćite, molim. Smiraj je dana, prenoći ovdje i neka ti se srce proveseli, a sutra poranite na svoj put i pođi u svoj šator." 10No čovjek ne htjede prenoćiti, nego ustade i pođe. Tako stiže nasuprot Jebusu, a to je Jeruzalem. Uza nj bijaše par osamarenih magaraca, i njegova inoča s njim. 11Kad su bili kod Jebuza, a dan bijaše uvelike odmakao, sluga reče svome gospodaru: "Hajde, molim te, svratimo u ovaj jebusejski grad i prenoćimo u njemu." 12A njegov mu gospodar reče: "Nećemo skrenuti u grad tuđinaca, koji nisu od sinova Izraelovih, nego ćemo proći do Gibee." 13I reče svome sluzi: "Hajde, pođimo u jedno od mjesta i prenoćimo u Gibei ili u Rami." 14Prođoše i odoše, a sunce im zađe pokraj Gibeje, koja pripada Benjaminu. 15Skrenuše onamo kako bi ušli i prenoćili u Gibei. Uđe i sjede na gradski trg, ali ne bijaše čovjeka koji bi ih primio u kuću da prenoće. 16I gle, uvečer je starac dolazio sa svoga posla iz polja. Taj čovjek bijaše iz Efrajimove gore te prebivaše u Gibei, a ljudi onoga mjesta bijahu Benjaminovci. 17Podiže oči i ugleda putnika na gradskom trgu. Tada starac reče: "Kamo ideš i odakle dolaziš?" 18A on mu reče: "Putujemo iz Judina Betlehema prema obroncima Efrajimove gore. Ja sam odande. Išao sam do Judina Betlehema, a sada idem prema Domu Jahvinu, ali nema nikoga tko bi me primio u kuću. 19Ima i slame i krme za naše magarce, a ima i kruha i vina za mene, za tvoju sluškinju i za mladića s tvojim slugama. Nema oskudice ni u čemu." 20A stari čovjek reče: "Mir s tobom! Samo neka sve tvoje potrebe budu na meni, samo na trgu nemoj prenoćiti." 21Uvede ga u svoju kuću i dade krme magarcima. Potom opraše noge, jedoše i piše. 22Dok su oni veselili svoje srce, gle, ljudi iz grada, sinovi nevaljalstva, opkoliše kuću lupajući na vrata i rekoše starcu, gospodaru kuće: "Izvedi čovjeka koji je ušao u tvoju kuću, da ga poznamo." 23Izađe k njima čovjek, gospodar kuće, i reče im: "Ne, braćo moja, molim vas, ne činite zla. Nakon što je ovaj čovjek ušao u moju kuću, ne činite ovu gadost. 24Evo moje kćeri djevice i njegove inoče. Izvest ću ih, pa ih ponizite i učinite im što je dobro u vašim očima, a ovom čovjeku ne činite ovo sramotno djelo." 25Ali ljudi ga ne htjedoše poslušati. Tada čovjek zgrabi svoju inoču i izvede je k njima van. Oni je poznaše i zlostavljahu cijelu noć do jutra, a u osvit zore otpustiše je. 26U osvit jutra dođe žena i pade na ulaz kuće onoga čovjeka gdje bijaše njezin gospodar, te ostade ondje do svanuća. 27Ujutro njezin gospodar ustade, otvori vrata kuće i iziđe da pođe svojim putem, a gle, žena, njegova inoča, ležala je na ulazu u kuću s rukama na pragu. 28Reče joj: "Ustani i pođimo!" Ali nitko ne odgovori. Tada je uze na magarca, a čovjek usta i ode u svoje mjesto. 29Kad je došao u svoju kuću, uzeo je nož, uhvatio svoju inoču te je rasjekao ud po ud na dvanaest komada i razaslao ih po svim krajevima Izraela. 30I tko god je to vidio, rekao je: "Ovakvo što se nije dogodilo niti se vidjelo od dana kada su sinovi Izraelovi izašli iz zemlje Egipta do ovoga dana. Promislite o tome, posavjetujte se i govorite!"