Knjiga o Sucima 5

1Toga dana zapjevaše Debora i Barak, sin Abinoamov: 2za predvođenje vođa u Izraelu, za dragovoljni odaziv naroda, blagoslivljajte Jahvu! 3Čujte, kraljevi! Poslušajte, knezovi! Ja, ja ću Jahvi pjevati, svirat ću Jahvi, Bogu Izraelovu. 4Jahve, pri Tvome izlasku iz Seira, pri Tvome koračanju iz polja Edoma, Zemlja se potresla, pa i Nebesa su kapala, i oblaci su izlijevali vodu. 5Planine potekoše pred Jahvom, taj Sinaj pred Jahvom, Bogom Izraelovim. 6U dane Šamgara, sina Anatova, u dane Jaele, zamriješe putovi, a oni što stazama hodahu, iđahu zaobilaznim putovima. 7Nestadoše seljani u Izraelu, nestadoše, sve dok ne ustadoh ja, Debora, dok ne ustadoh kao majka u Izraelu. 8Izabraše nove bogove, tada rat bijaše pred vratima. Vidje li se štit ili koplje među četrdeset tisuća u Izraelu? 9Srce je moje uz zapovjednike Izraelove, uz dragovoljce u narodu. Blagoslovite Jahvu! 10Vi koji jašete na bijelim magaricama, vi koji sjedite na sagovima i vi koji hodite putem, zborite! 11Od glasa onih koji dijele među pojilištima, ondje prepričavaju pravedna djela Jahvina, pravedna djela Njegovih sela u Izraelu. Tada narod Jahvin siđe k vratima. 12Probudi se, probudi se, Deboro! Probudi se, probudi se, zapjevaj pjesmu! Ustani, Barače, i povedi svoje zarobljenike, sine Abinoamov! 13Tada siđe ostatak k velikašima, narod Jahvin siđe k meni među junacima. 14Iz Efrajima je korijen njihov u Amaleku, za tobom je Benjamin među tvojim narodima. Iz Makira siđoše zapovjednici, a iz Zebuluna oni koji nose štap pisarski. 15Knezovi Jisakarovi bjehu s Deborom, a i Jisakar, kao i Barak, u dolinu bi poslan za njegovim stopama. U odjeljcima Rubenovim velike su odluke srca. 16Zašto si sjedio među torovima da slušaš zvižduke stada? Za Rubenove podjele velika su preispitivanja srca. 17Gilead prebiva s one strane Jordana. A Dan, zašto boravi na brodovima? Ašer sjedi na obali mora i počiva u svojim zaljevima. 18Zebulun je narod koji svoj život izloži smrti, i Naftali na visovima polja. 19Dođoše kraljevi i boriše se, tada se boriše kraljevi Kanaana u Tanaku, na vodama Megida; plijen od srebra ne uzeše. 20S Nebesa su se borile zvijezde, sa svojih putanja borile su se sa Siserom. 21Potok Kišon odnese ih, pradavni potok, potok Kišon. Gazi, dušo moja, snažno! 22Tada udarahu kopita konjska od trka, od trka njegovih snažnih pastuha. 23"Prokunite Meroz", reče anđeo Jahvin, "žestoko prokunite njegove stanovnike, jer ne dođoše u pomoć Jahvi, u pomoć Jahvi među junacima." 24Blagoslovljena bila među ženama Jaela, žena Hebera Kenijca, među ženama u šatoru blagoslovljena bila. 25Vodu je tražio, mlijeko je dala; u zdjeli velikaša prinijela je skutu. 26Ruku svoju pruži prema klinu, a desnicu prema malju radničkom. Udari Siseru, smrska mu glavu, zdrobi i probode njegovu sljepoočnicu. 27Među njezine noge klonu, pade, leže; među njezine noge klonu, pade. Gdje klonu, tamo pade uništen. 28Kroz prozor pogleda i zajauka majka Siserina, kroz rešetku: "Zašto kasne kola njegova doći, zašto zaostaju koraci bojnih kola njegovih?" 29Njezine mudre kneginje joj odgovaraju, a i ona sama sebi ponavlja te riječi: 30Zar ne nalaze i ne dijele plijen: djevojku, dvije djevojke po glavi ratnika; obojeni plijen za Siseru, obojeni i vezeni plijen, obojenu tkaninu s dvostrukim vezom kao plijen za vratove? 31Tako neka propadnu svi Tvoji neprijatelji, Jahve, a oni koji Te ljube neka budu kao sunce kad izlazi u svojoj snazi. I zemlja počinu četrdeset godina.