Knjiga o Sucima 21

1Ljudi Izraelovi bijahu načinili ovu prisegu u Mispi : ”Nitko od nas neće davati svoju kćer na udaju jednom Benjaminitu. “ 2Puk dođe u Betel i, ondje, oni ostadoše sjedjeti sve do navečer, pred Bogom . Oni zavikaše i obilne suze proliše. “ 3GOSPODE, Bože Izraelov, rekoše oni, zašto se učinilo da danas uzmanjka jedno pleme u Izraelu? “ 4Sutradan, narod se diže rano jutro, i podigavši jedan *oltar na tom mjestu, oni podigoše holokauste i *žrtve mira. 5Sinovi Izraelovi rekoše: ” Koje je između nas ono pleme Izraelovo koje nije došlo na sabor kod GOSPODA? “ U stvari, bijaše ta velika prisega protiv nekog tko ne bi došao ka GOSPODU u Mispu: ”Bit će pogubljen!“ 6Sinovi se Izraelovi imađaše milosti za Benjamina, svojeg brata. ” Danas, rekoše oni, jedno pleme bijaše odstranjeno iz Izraela. 7Što ćemo učiniti da priskrbimo žene onima koji su ostali, jer smo mi prisegli po GOSPODU da im nećemo davati naših kćeri za ženidbu? “ 8Oni rekoše tada: ” Ima li tko među plemenima Izraelovim da nije došao kod GOSPODA u Mispu? “ Kad evo iz Javeša Galadskog nitko nije došao u tabor, na sabor. 9Kad se puk prikupi na popis, vidje se da ne bijaše ni jednog stanovnika grada Javeša Galadskog. 10Zajednica posla onamo 12.000 ljudi između bojovnika i dade im ovu zapovijed: ” Idite i posijecite stanovnike Javeša Galaadskog oštricom mača, ubrojivši i žene i djecu! 11Evo što će te učiniti: vi će te posvetiti zabrani sve muško i sve žensko što je upoznalo muškarca, ali vi će te ostaviti djevice žive. “ I to je ono što oni učiniše . 12Između stanovnika Javeša Galadskog oni nađoše 400 mladih djevica koje ne bijahu poznale ležaj muškarčev i oni ih odvedoše u Silo, koji je u zemlji Kanaan. 13Sva zajednica posla glasonošu sinovima Benjaminovim koji bijahu na stijeni Rimon i objaviše im mir. 14Benjaminiti se vratiše u onaj čas, i dadoše im žene ostavljene na životu između onih iz Javeša Galadskog, ali ih ne nađoše dovoljno za njih. 15Puk se smilova spram Benjamina, jer GOSPOD bijaše napravio jednu ustavu u plemenima Izraelovim. 16*Starješine zajednice rekoše tada: ” Što ćemo učiniti da oni koji ostadoše imaju ženu, jer su žene Benjaminove istrijebljene? 17Može li Benjamin imati jednog preostalog, rekoše oni, da jedno pleme ne bi bilo izbrisano iz Izraela? 18Mi sami ne možemo im dati naših kćeri za ženidbu.“ U stvari, sinovi Izraelovi bijahu načinili ovu prisegu: ” Proklet bio onaj koji bude dao ženu Benjaminu. “ 19Ali, oni rekoše: ” Ima svake godine blagdan GOSPODOV u Silu, koji je sjeverno od Betela, istočno od ceste koja vodi od Betela u Sišem, i na jug iz Levona. “ 20Potom oni dadoše ovu zapovijed sinovima Benjaminovim: ” Idite u zasjedu u vinograde! “ 21Promatrajte, i čim djevojke iz Siloa iziđu plesati u zboru, vi iziđite iz vinograda i dograbite svaki po jednu ženu među kćerima Sila, potom otiđite u zemlju Benjaminovu. 22Ako slučajno njihovi očevi ili njihova braća dođu zapodijevati svađu, mi ćemo im reći: Budite velikodušni prema njima, jer oni nisu mogli uzeti ženu svatko za sebe tijekom rata; osim toga, vi sami, ne biste im mogli dati, jer bi inače bili krivi. “ 23Sinovi Benjaminovi učiniše tako. Između plesačica koje bijahu otete, oni odvedoše žena u jednakom broju sebi. Oni odoše, vratiše se u svoju baštinu, ponovo podigoše grad i tu živješe. 24U onaj čas, sinovi Izraelovi se raziđoše svatko prema svojem plemenu i u svoj klan i, otuda, odoše svatko k svojoj baštini. 25U one dane, ne bi kralja u Izraelu. Svatko činjaše što mu je godilo.