Knjiga o Sucima 21

1Izraelci se zakleše u Mispi: "Nitko od nas neće dati svoju kćer Benjaminu za ženu." 2Narod dođe u Betel te sjedoše ondje pred Bogom do večeri; podigoše svoj glas i zaplakaše velikim plačem. 3I rekoše: "Zašto se, Jahve, Bože Izraelov, ovo dogodilo u Izraelu, da danas iz Izraela nedostaje jedno pleme?" 4Sutradan narod porani, sagradi ondje žrtvenik i prinese paljenice i pomirnice. 5Tada rekoše sinovi Izraelovi: "Tko od svih plemena Izraelovih nije došao na zbor k Jahvi?" Jer bijaše izrečena velika zakletva protiv onoga tko ne dođe k Jahvi u Mispu: "Zacijelo će biti pogubljen." 6Sinovi Izraelovi sažališe se nad svojim bratom Benjaminom i rekoše: "Danas je odsječeno jedno pleme od Izraela. 7Što ćemo učiniti za žene onima koji su preostali, kad smo se mi zakleli Jahvom da im od svojih kćeri nećemo dati za žene?" 8I rekoše: "Tko od plemena Izraela nije uzašao k Jahvi u Mispu?" A gle, iz Jabeša u Gileadu nijedan čovjek nije došao u tabor, na zbor. 9Narod se prebroji, i gle, ondje ne bijaše ni čovjeka od stanovnika Jabeša u Gileadu. 10Tada zajednica posla onamo dvanaest tisuća hrabrih ratnika i zapovjedi im: "Idite i posijecite stanovnike Jabeša u Gileadu oštricom mača, i žene i djecu. 11A ovo je ono što ćete učiniti: svakoga muškarca i svaku ženu koja je upoznala postelju muškarca izručit ćete kletvi." 12I nađoše među stanovnicima Jabeša u Gileadu četiri stotine djevojaka djevica koje ne spoznaše muškarca dijeleći s njim postelju, te ih dovedoše u tabor u Šilo, koji je u zemlji Kanaan. 13Tada sva zajednica posla glasnike i obrati se sinovima Benjaminovim koji bijahu na stijeni Rimon, te im navijesti mir. 14U to vrijeme vrati se Benjamin, te im dadoše žene koje su ostavili na životu među ženama iz Jabeša u Gileadu, ali ih ne nađoše dovoljno za njih. 15Narod se sažalio nad Benjaminom jer je Jahve načinio proboj u plemenima Izraela. 16Tada rekoše starješine zajednice: "Što ćemo učiniti preostalima za žene, jer su žene iz Benjamina istrijebljene?" 17I rekoše: "Baština ostatka pripada Benjaminu i neće biti izbrisano pleme iz Izraela. 18A mi im ne možemo dati žene od svojih kćeri." Jer zakleli su se sinovi Izraelovi: "Proklet onaj tko da ženu Benjaminu!" 19I rekoše: "Gle, svake je godine Jahvin blagdan u Šilu, koje je sjeverno od Betela, istočno od ceste što uzlazi od Betela u Šekem, i južno od Lebone." 20I zapovjediše sinovima Benjaminovim: "Idite i postavite zasjedu u vinogradima. 21Pazite, i gle, ako kćeri iz Šila izađu plesati u kolima, vi izađite iz vinograda i otmite svaki sebi ženu između kćeri iz Šila te pođite u zemlju Benjaminovu. 22A kada se njihovi očevi ili njihova braća dođu prepirati s nama, reći ćemo im: 'Smilujte nam se zbog njih, jer u bitci nismo za svakoga uzeli ženu; a kako im ih vi niste dali, sada niste krivi.'" 23Sinovi Benjaminovi učiniše tako. Od plesačica koje oteše uzeše žene prema svome broju. Zatim odoše i vratiše se u svoju baštinu, sagradiše gradove i nastaniše se u njima. 24U ono vrijeme otiđoše odatle sinovi Izraelovi, svaki u svoje pleme i u svoj rod, te izađoše odatle svaki na svoju baštinu. 25U one dane ne bijaše kralja u Izraelu; svaki je čovjek činio ono što je bilo pravo u njegovim očima.