Izraelci se zakleše u Mispi: "Nitko od nas neće dati svoju kćer Benjaminu za ženu."
Izraelci se zakleše u Mispi: "Nitko od nas neće dati svoju kćer Benjaminu za ženu."
Narod dođe u Betel te sjedoše ondje pred Bogom do večeri; podigoše svoj glas i zaplakaše velikim plačem.
I rekoše: "Zašto se, Jahve, Bože Izraelov, ovo dogodilo u Izraelu, da danas iz Izraela nedostaje jedno pleme?"
Sutradan narod porani, sagradi ondje žrtvenik i prinese paljenice i pomirnice.
Tada rekoše sinovi Izraelovi: "Tko od svih plemena Izraelovih nije došao na zbor k Jahvi?" Jer bijaše izrečena velika zakletva protiv onoga tko ne dođe k Jahvi u Mispu: "Zacijelo će biti pogubljen."
I rekoše: "Zašto se, Jahve, Bože Izraelov, ovo dogodilo u Izraelu, da danas iz Izraela nedostaje jedno pleme?"
I rekoše: zašto se, Gospode Bože Izrailjev, dogodi ovo u Izrailju, danas da nestane jednoga plemena iz Izrailja?
וַיֹּאמְרוּ לָמָה יְהוָה אֱלֹהֵי יִשְׂרָאֵל הָיְתָה זֹּאת בְּיִשְׂרָאֵל לְהִפָּקֵד הַיּוֹם מִיִּשְׂרָאֵל שֵׁבֶט אֶחָֽד
va/i.Yo.me.Ru la./Mah Yah.weh 'e.lo.Hei Yis.ra.'El Ha.ye.tah zot be./Yis.ra.'El le./hi.pa.Ked hai./Yom mi./Yis.ra.'El She.vet 'e.Chad
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I rekoše zašto Jahve Bože Izraelov bi ovo u Izraelu da nedostaje danas iz Izraela pleme jedno"
1. i rekoše Izvornik: וַיֹּאמְרוּ [vayo'mru] Gramatika: Glagol 'amar (reći) u qal imperfektu s vav konzekutivnim, 3. lice množine. Ovaj oblik u biblijskom hebrejskom tipično izražava narativnu radnju u prošlosti koja se nastavlja na prethodni događaj. Značenje: Označava zajednički, spontani krik cijelog okupljenog naroda. Izražava njihovu kolektivnu tugu i molitvu nakon spoznaje razmjera katastrofe.
2. zašto Izvornik: לָמָה [lama] Gramatika: Upitna zamjenica sačinjena od prijedloga 'le' (za) i 'mah' (što). Značenje: Ovo pitanje upućeno Bogu ne traži samo informaciju, već ima oblik klasične biblijske jadikovke. Narod preispituje svrhu i razlog neobjašnjive tragedije.
3. da nedostaje Izvornik: לְהִפָּקֵד [lehipaked] Gramatika: Glagol 'paqad' u nifal infinitivu konstruktnom s prijedlogom 'le' (da). Nifal ovdje poprima pasivno ili refleksivno značenje 'biti izostavljen' ili 'nedostajati'. Značenje: Korijen 'paqad' često se koristi za prebrojavanje naroda ili vojske. Ovdje dobiva tragičan prizvuk, označavajući veliku prazninu pri duhovnom i fizičkom prebrojavanju Božjeg naroda.
4. pleme Izvornik: שֵׁבֶט [shevet] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini. Značenje: Izvorno znači 'štap' ili 'žezlo', a preneseno označava pleme kao izdanak, posebnu granu naroda s vlastitim identitetom i autoritetom. Gubitak jednog takvog 'štapa' (Benjaminovog plemena) trajno bi osakatio strukturu cijelog Izraela. Imena:
- Jahve [יְהוָה / yehva] (osoba) Znači: Onaj koji jest / Koji uzrokuje postojanje Tvorba: Dolazi od starog hebrejskog korijena 'hvh' (הוה) ili 'hyh' (היה) što znači 'biti' ili 'postati'. U kauzativnom (hifil) obliku moglo bi značiti 'onaj koji uzrokuje da nešto jest'. Tekst objašnjava: U knjizi Izlaska (3,14) Bog objavljuje Mojsiju svoje ime riječima 'Ja sam koji jesam' (ehjeh ašer ehjeh), povezujući ime s glagolom 'biti'.
- Izrael [יִשְׂרָאֵל / yisra'el] (narod) Znači: Bog se bori / Koji se bori s Bogom Tvorba: Ime je tvoreno od glagola 'sarah' (שָׂרָה) koji znači 'boriti se' ili 'ustrajati', te riječi 'El' (אֵל) koja znači 'Bog'. Tekst objašnjava: U Postanku 32,29 anđeo objašnjava zašto mijenja ime Jakovu: 'jer si se borio s Bogom i s ljudima i pobijedio'. Promjena imena: Jakov (koji drži za petu / potiskivač) mijenja ime u Izrael. Ovo označava transformaciju iz prevaranta koji se oslanja na ljudsko lukavstvo u onoga čiji se život vodi u izravnom odnosu s Bogom.
Ovaj stih (Suci 21,3) predstavlja vrhunac nacionalne tragedije, očaja i kajanja nakon brutalnog bratoubilačkog rata između saveza izraelskih plemena i plemena Benjamin. Preživjeli se okupljaju u Betelu i izgovaraju gorku jadikovku pred Bogom, svjesni katastrofalnih posljedica svoje vlastite osvete u kojoj je jedno cijelo pleme dovedeno pred potpuno istrebljenje.
Zazivajući Boga pitanjem 'zašto' (lama), narod shvaća paradoks i ironiju svojih djela – tražeći strogu pravdu prema onima koji su zgriješili, sami su narušili svetu brojku od dvanaest plemena. Stih tako duboko naglašava teološku važnost cjelovitosti Božjeg saveza i jedinstva naroda, te služi kao prijelomni trenutak potrage za očuvanjem 'jednog plemena' (Benjaminova) kako savez ne bi ostao trajno osakaćen.