Izraelci se zakleše u Mispi: "Nitko od nas neće dati svoju kćer Benjaminu za ženu."
Izraelci se zakleše u Mispi: "Nitko od nas neće dati svoju kćer Benjaminu za ženu."
Narod dođe u Betel te sjedoše ondje pred Bogom do večeri; podigoše svoj glas i zaplakaše velikim plačem.
I rekoše: "Zašto se, Jahve, Bože Izraelov, ovo dogodilo u Izraelu, da danas iz Izraela nedostaje jedno pleme?"
Izraelci se zakleše u Mispi: "Nitko od nas neće dati svoju kćer Benjaminu za ženu."
A sinovi Izrailjevi bijahu se zakleli u Mispi rekavši: nijedan između nas da ne da kćeri svoje za ženu sinu Venijaminovu.
וְאִישׁ יִשְׂרָאֵל נִשְׁבַּע בַּמִּצְפָּה לֵאמֹר אִישׁ מִמֶּנּוּ לֹא יִתֵּן בִּתּוֹ לְבִנְיָמִן לְאִשָּֽׁה
ve./'Ish Yis.ra.'El nish.Ba' ba./mitz.Pah le./Mor 'ish mi.Me./nu lo'- yi.Ten bi.T/o le./vin.ya.Min le./'i.Shah
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I čovjek Izraela zakleo se u Mispi govoreći: Čovjek od nas neće dati kćer svoju Benjaminu za ženu."
1. I čovjek Izraela Izvornik: וְאִישׁ יִשְׂרָאֵל [ve'iysh yisra'el] Gramatika: Imenica u jednini u konstruktnom stanju (status constructus) povezana s vlastitim imenom. Iako je jednina, 'čovjek' se ovdje koristi zbirno za označavanje cijele nacije ili vojske. Značenje: Ova fraza naglašava snažno jedinstvo i kolektivnu odgovornost izraelskih plemena. Odluka nije donesena od strane pojedinaca, već je to bio jednoglasan čin cijele zajednice.
2. zakleo se Izvornik: נִשְׁבַּע [nishba'] Gramatika: Glagol u nifal perfektu, 3. lice jednine muškog roda od korijena שׁבע (sh-b-'). Nifal oblik ovog korijena standardno se koristi za polaganje zakletve. Značenje: Ovo predstavlja svečanu, obvezujuću prisegu izrečenu pred Bogom. Kršenje ovakve zakletve donijelo bi božansko prokletstvo, što stvara glavnu moralnu dilemu i krizu u nastavku biblijskog izvještaja.
3. u Mispi Izvornik: בַּמִּצְפָּה [bamitspa] Gramatika: Prijedlog בּ (u) spojen s određenim članom ה (the) i imenicom מִצְפָּה. Značenje: Mispa funkcionira kao važno nacionalno i religijsko središte za okupljanje i sudovanje u doba Sudaca. Okupljanje ondje daje zakletvi formalni i sveti karakter pred Jahvom.
4. Čovjek od nas Izvornik: אִישׁ מִמֶּנּוּ ['iysh mimenu] Gramatika: Imenica praćena prijedlogom מן (od/iz) sa sufiksom za 1. lice množine. Značenje: Ovaj izraz individualizira raniju kolektivnu odluku, osiguravajući da apsolutno nijedna obitelj ne bude izuzeta od zabrane. Zakletva obvezuje svakog pojedinca osobno.
5. neće dati Izvornik: לֹא יִתֵּן [lo' yiten] Gramatika: Negacijska čestica לֹא uz glagol u kal imperfektu, 3. lice jednine od korijena נתן (n-t-n, dati). Značenje: Kombinacija negacije s imperfektom izražava apsolutnu i trajnu zabranu. Izraelci su odlučili potpuno odsjeći Benjaminovo pleme od mogućnosti produženja loze kroz brakove. Imena: - Izrael [יִשְׂרָאֵל / yisra'el] (narod) Znači: Bog se bori, Neka Bog vlada, ili Onaj koji se bori s Bogom Tvorba: Tvoreno od korijena שׂרה (s-r-h), što znači 'boriti se' ili 'ustrajati', i teoforskog elementa אֵל (El), što znači 'Bog'. Tekst objašnjava: Postanak 32:28 objašnjava ime riječima: 'jer si se borio s Bogom i s ljudima i pobijedio si'. Promjena imena: Jakovljevom (Yaaqov) promjenom imena u Izrael (Yisra'el) označava se preobrazba od onoga koji vara i drži za petu u onoga koji stječe blagoslov kroz ustrajnu borbu s Bogom.
- Mispa [מִצְפָּה / mitspa] (grad) Znači: Izvidnica ili stražarska kula Tvorba: Izvedeno od hebrejskog korijena צפה (ts-p-h), koji znači 'promatrati', 'čuvati stražu' ili 'gledati u daljinu'. Tekst objašnjava: U Postanku 31:49 mjesto dobiva ime kada Laban kaže: 'Neka Jahve bdi (yitsef) nada mnom i nad tobom kad ne budemo vidjeli jedan drugoga.'
- Benjamin [בִּנְיָמִן / binyamin] (pleme) Znači: Sin desnice ili Sin juga Tvorba: Sastavljeno od elemenata בֵּן (ben), što znači 'sin', i יָמִין (yamin), što znači 'desna ruka' (simbol snage) ili 'jug' (smjer desno kada se gleda prema istoku). Promjena imena: Na samrti ga je majka Rahela nazvala Ben-Oni ('sin moje boli'), ali ga je otac Jakov preimenovao u Benjamin ('sin desnice') kako bi izbjegao ime koje označava nesreću (Postanak 35:18).
Ovaj stih (Suci 21:1) uvodi posljednju, tragičnu epizodu Knjige o Sucima. Nakon razornog građanskog rata u kojem je pleme Benjamin gotovo potpuno uništeno zbog svog stravičnog grijeha u Gibei, preostali Izraelci donose ishitrenu i kobnu zakletvu. Ujedinjeni u pravedničkom gnjevu, zavjetuju se u svetom gradu Mispi da nitko od njih neće dati svoju kćer za ženu preživjelim Benjaminovcima.
Ova naizgled pobožna i pravedna zakletva ubrzo postaje izvor dubokog nacionalnog očaja, jer Izraelci shvaćaju da bi njihova odluka mogla dovesti do potpunog izumiranja jednog od dvanaest izraelskih plemena. Stih oslikava središnju temu kasnih poglavlja Knjige o Sucima: doba kaosa i moralne zbrke u kojem 'svatko čini ono što je ispravno u njegovim vlastitim očima', a brze, emotivne odluke donose dugoročne destruktivne posljedice koje od Izraelaca kasnije zahtijevaju nova, moralno izrazito upitna rješenja.