Izraelci se zakleše u Mispi: "Nitko od nas neće dati svoju kćer Benjaminu za ženu."
Izraelci se zakleše u Mispi: "Nitko od nas neće dati svoju kćer Benjaminu za ženu."
Narod dođe u Betel te sjedoše ondje pred Bogom do večeri; podigoše svoj glas i zaplakaše velikim plačem.
I rekoše: "Zašto se, Jahve, Bože Izraelov, ovo dogodilo u Izraelu, da danas iz Izraela nedostaje jedno pleme?"
Sutradan narod porani, sagradi ondje žrtvenik i prinese paljenice i pomirnice.
Narod dođe u Betel te sjedoše ondje pred Bogom do večeri; podigoše svoj glas i zaplakaše velikim plačem.
Zato otide narod k domu Božijemu, i ostaše ondje do večera pred Bogom, i podigavši glas svoj plakaše vrlo,
וַיָּבֹא הָעָם בֵּֽית אֵל וַיֵּשְׁבוּ שָׁם עַד הָעֶרֶב לִפְנֵי הָאֱלֹהִים וַיִּשְׂאוּ קוֹלָם וַיִּבְכּוּ בְּכִי גָדֽוֹל
va/i.ya.Vo' ha./'Am beit- 'El va/i.Ye.she.vu sham 'ad- ha./'E.rev li/f.Nei ha./'E.lo.Him va/i.yis.'U ko.La/m va/i.yiv.Ku be.Khi ga.Dol
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I dođe narod u Betel i sjedoše tamo do večeri pred Bogom i podigoše glas svoj i plakahu plač velik."
1. i dođe Izvornik: וַיָּבֹא [vayavo'] Gramatika: Glagol 'bo' u Qal stemu, imperfekt s vav-konsekutivnim (wayyiqtol), 3. lice jednine muškog roda. Konstrukcija s 'vav' ukazuje na nastavak radnje i narativni slijed u prošlosti. Značenje: Izražava neposredan dolazak cijelog Izraela kao jednog entiteta pred Božju prisutnost, naglašavajući jedinstvo naroda u trenutku nacionalne krize.
2. i sjedoše Izvornik: וַיֵּשְׁבוּ [vayeshvu] Gramatika: Glagol 'yashav' (sjesti, ostati) u Qal stemu, vav-konsekutivni imperfekt, 3. lice množine. Prijelaz iz jednine ('dođe') u množinu ('sjedoše') tipičan je za zbirne imenice poput 'narod'. Značenje: Sjedenje u biblijskom kontekstu žalovanja često podrazumijeva poniznost, mirnu tugu i oplakivanje. Sugerira dugo i tjeskobno prebivanje u Božjoj prisutnosti bez brzih rješenja.
3. pred Bogom Izvornik: לִפְנֵי הָאֱלֹהִים [lifney ha'elohiym] Gramatika: Prijedlog 'l' (k, za) spojen s 'panim' (lice) u konstruktnom stanju ('lifney') te riječ 'Elohim' (Bog) s određenim članom 'ha'. Doslovno znači 'pred licem Božjim'. Značenje: Označava sveto okupljanje pred Kovčegom saveza koji se tada nalazio u Betelu. Pokazuje da narod ne traži ljudsko rješenje, već iznosi svoju kolektivnu bol izravno suverenom Bogu.
4. i podigoše glas svoj Izvornik: וַיִּשְׂאוּ קוֹלָם [vayis'u kolam] Gramatika: Glagol 'nasa' (podići) u Qal stemu, 3. lice množine uz imenicu 'qol' (glas) s pronominalnim sufiksom za 3. lice množine ('njihov'). Značenje: Ova se idiomatska fraza u biblijskom hebrejskom koristi za izražavanje vrlo glasnog i otvorenog emocionalnog izljeva, često kolektivnog ridanja i jadovanja umjesto tihog i suzdržanog tugovanja.
5. i plakahu plač velik Izvornik: וַיִּבְכּוּ בְּכִי גָדֽוֹל [vayivku bekhiy gadol] Gramatika: Kognitivni akuzativ – glagol 'bakah' (plakati) i imenica iz istog korijena 'bekhiy' (plač), s pridjevom 'gadol' (velik). Konstrukcija služi za pojačavanje intenziteta radnje. Značenje: Snažno naglašava ekstremni stupanj tuge naroda zbog okrutnog bratoubilačkog rata i mogućnosti da jedno cijelo pleme bude potpuno izbrisano iz Izraela. Imena: - Betel [בֵּֽית אֵל / beyt 'el] (grad) Znači: Kuća Božja Tvorba: Sastavljeno od imenice 'bayit' u konstruktnom stanju ('beyt' - kuća od) i božanskog imena 'El' (Bog). Tekst objašnjava: Jakov ga je tako nazvao nakon sna o nebeskim ljestvama, shvativši da je to doslovno 'kuća Božja' i sveto mjesto (Postanak 28,17-19). Promjena imena: Ranije se grad zvao Luz (Postanak 28,19).
Ovaj stih (Suci 21,2) prikazuje potresan trenutak nacionalnog pokajanja i duboke tuge neposredno nakon surovog građanskog rata između Izraela i plemena Benjamin. Izraelci su upravo pobijedili Benjamince zbog jezivog zločina u Gibei, ali umjesto trijumfa osjećaju prazninu i bol, suočeni s prijetnjom potpunog izumiranja jednog od dvanaest izraelskih plemena.
Kolektivno okupljanje u Betelu ('Kući Božjoj') i njihov veliki, glasni plač naglašavaju gorčinu takozvane 'pravedne osvete'. Sjedenje u Božjoj prisutnosti do večeri sugerira duboki post i teološku refleksiju, kojom narod prepoznaje da rat među braćom ostavlja pustoš na cijeloj zajednici. Ovaj narativni trenutak služi kao snažno upozorenje o destruktivnosti građanskog sukoba, koji nikada ne donosi pravu pobjedu, već samo kolektivni gubitak i potrebu za iscjeljenjem pred Bogom.