Knjiga o Sucima 17
1Bijaše čovjek iz Efrajimove gore, a ime mu bijaše Mikajehu. 2Reče on svojoj majci: "Tisuću i sto srebrnjaka što su ti uzeti, zbog kojih si izrekla kletvu i na moje uši o tome govorila – evo, srebro je kod mene, ja sam ga uzeo." A njegova majka reče: "Blagoslovljen bio od Jahve, sine moj!" 3On vrati tisuću i sto srebrnjaka svojoj majci, a njegova majka reče: "Uistinu sam posvetila to srebro Jahvi iz svoje ruke za svoga sina, da se načini rezbareni lik i ljeveni kip; i sada ti ga vraćam." 4On vrati srebro svojoj majci, a njegova majka uze dvjesto šekela srebra i dade ih ljevaču. Ljevač od njih načini rezani i ljeveni lik, te on bijaše u Mikajehuovoj kući. 5A taj čovjek, Miha, imao je kuću Božju. Načinio je efod i terafime te posvetio jednoga od svojih sinova, koji mu postade svećenik. 6U one dane ne bijaše kralja u Izraelu; svatko je činio ono što je pravo u njegovim očima. 7Bijaše mladić iz Betlehema Judina, iz roda Judina; on bijaše levit i boravljaše ondje. 8Čovjek ode iz grada, iz Judina Betlehema, da boravi ondje gdje nađe mjesto, te na svome putu dođe u Efrajimovu goru, do Mikine kuće. 9Mika mu reče: "Odakle dolaziš?" A on mu odgovori: "Ja sam levit iz Judina Betlehema i idem boraviti gdje nađem." 10Mika mu reče: "Ostani sa mnom i budi mi ocem i svećenikom, a ja ću ti davati deset srebrnika godišnje, odjeću i uzdržavanje." I levit pođe. 11Levit pristade nastaniti se s tim čovjekom, te mu mladić postade kao jedan od njegovih sinova. 12Mika posveti levita, a mladić mu postade svećenik i bijaše u Mikinoj kući. 13I reče Mika: "Sada znam da će mi Jahve učiniti dobro jer mi je levit postao svećenikom."