On vrati tisuću i sto srebrnjaka svojoj majci, a njegova majka reče: "Uistinu sam posvetila to srebro Jahvi iz svoje ruke za svoga sina, da se načini rezbareni lik i ljeveni kip; i sada ti ga vraćam."
On vrati tisuću i sto srebrnjaka svojoj majci, a njegova majka reče: "Uistinu sam posvetila to srebro Jahvi iz svoje ruke za svoga sina, da se načini rezbareni lik i ljeveni kip; i sada ti ga vraćam."
On vrati srebro svojoj majci, a njegova majka uze dvjesto šekela srebra i dade ih ljevaču. Ljevač od njih načini rezani i ljeveni lik, te on bijaše u Mikajehuovoj kući.
A taj čovjek, Miha, imao je kuću Božju. Načinio je efod i terafime te posvetio jednoga od svojih sinova, koji mu postade svećenik.
U one dane ne bijaše kralja u Izraelu; svatko je činio ono što je pravo u njegovim očima.
Bijaše mladić iz Betlehema Judina, iz roda Judina; on bijaše levit i boravljaše ondje.
A taj čovjek, Miha, imao je kuću Božju. Načinio je efod i terafime te posvetio jednoga od svojih sinova, koji mu postade svećenik.
I taj Miha imaše kuću za bogove, i načini oplećak i likove, i posveti jednoga između sinova svojih da mu bude sveštenik.
וְהָאִישׁ מִיכָה לוֹ בֵּית אֱלֹהִים וַיַּעַשׂ אֵפוֹד וּתְרָפִים וַיְמַלֵּא אֶת יַד אַחַד מִבָּנָיו וַיְהִי לוֹ לְכֹהֵֽן
ve./ha./'Ish mi.Khah l/o beit 'E.lo.Him va/i.Ya.'as 'e.fOd u./te.ra.Fim va/y.ma.Le' 'et- yad 'a.Chad mi./ba.Na/v va/y.hi- l/o le./kho.Hen
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"A čovjek Miha, njemu kuća Božja, i načini efod i terafime, i ispuni ruku jednoga od sinova svojih, i posta njemu za svećenika."
1. kuća Božja Izvornik: בֵּית אֱלֹהִים [beyt 'elohiym] Gramatika: Konstruktno stanje (status constructus) gdje je imenica 'kuća' (beyt) gramatički i smisaono vezana uz imenicu 'Bog' ili 'bogovi' (elohim). Iako se često prevodi kao 'kuća Božja', množinski oblik 'elohim' u ovom idolatrijskom kontekstu poprima konotaciju 'kuće bogova' ili privatnog hrama. Značenje: Fraza ukazuje na privatizaciju religije i duhovni pad Izraela u doba Sudaca. Miha gradi vlastito privatno svetište kako bi kontrolirao religijski život svoje obitelji, izravno kršeći zapovijed o jednom središnjem mjestu štovanja Gospodina.
2. efod i terafime Izvornik: אֵפוֹד וּתְרָפִים ['efod utrafiym] Gramatika: Dvije imenice u apsolutnom stanju, povezane veznikom 'vav' (i). 'Efod' označava svećeničku odjeću ili poseban kultni predmet za proricanje, dok 'terafimi' (oblik množine koji služi i kao jednina) označavaju obiteljske idole. Značenje: Ova sprega predstavlja krajnji primjer religijskog sinkretizma. Spajanjem legitimnih izraelskih kultnih predmeta (efod) s izričito zabranjenim poganskim obiteljskim kipićima (terafimi), Miha stvara toksičnu mješavinu vjere kojom misli osigurati božanski blagoslov.
3. i ispuni ruku Izvornik: וַיְמַלֵּא אֶת יַד [vaymale' 'et yad] Gramatika: Glagol 'male' (napuniti) u intenzivnoj Piel konjugaciji s vav-konsekutivom (vaymale), uz oznaku za direktni objekt 'et' i imenicu 'yad' (ruka). Radi se o tehničkom biblijskom idiomu ('napuniti ruku'). Značenje: Izraz je specifični idiom za ređenje ili posvećenje u svećeničku službu (vjerojatno potječe od čina stavljanja žrtve u ruke kandidata). Upotreba ovog idioma ovdje razotkriva apsurdnost situacije: Miha prisvaja božanski autoritet i lažno zaredi člana vlastite obitelji.
4. za svećenika Izvornik: לְכֹהֵֽן [lekhohen] Gramatika: Imenica 'kohen' (svećenik) s priključenim prijedlogom 'le' (za), koji u ovom kontekstu označava funkciju, ulogu ili namjenu. Značenje: Ova riječ naglašava drastičan i potpun odmak od Mojsijeva zakona. Imenovanje vlastitog sina Efraimovca za svećenika poništava Božji propis koji svećeništvo rezervira isključivo za Levijevo pleme (Aronovu lozu), simbolizirajući vrhunac duhovne anarhije. Imena:
- Miha [מִיכָה / miykha] (osoba) Znači: Tko je kao Jahve? Tvorba: Ime je skraćeni oblik od Mihajahu (מִיכָיָהוּ). Tvoreno je od upitne zamjenice 'mi' (tko), prijedloga 'ke' (kao) i teoforskog elementa 'Yah' (Jahve).
Ovaj stih (Suci 17:5) klasična je i duboko ironična ilustracija potpune religijske anarhije koja je karakterizirala razdoblje Sudaca, razdoblje čiji je moto bio: 'U ono vrijeme ne bijaše kralja u Izraelu; svatko je činio što se činilo pravim u njegovim očima.' Kroz lik Mihe, biblijski nam pisac zorno prikazuje kako je čista izraelska vjera izopačena religijskim sinkretizmom. Miha pokušava manipulirati duhovnim svijetom i osigurati božansku naklonost miješajući elemente legitimnog jahvističkog kulta, poput svetišta i efoda, s izričito zabranjenim idolima poput terafima.
Najsnažnija ironija odlomka skriva se upravo u identitetu samog prijestupnika. Čovjek čije vlastito ime znači 'Tko je kao Jahve?' svojim postupcima pokazuje da uopće ne poznaje i ne štuje pravoga Jahvu. Njegovom samovoljom – građenjem privatnog hrama, klesanjem idola i neovlaštenim ređenjem vlastitog sina Efraimovca umjesto Aronova potomka – religija prestaje biti ponizna poslušnost objavljenom Bogu. Ona se svodi na praznovjernu, 'uradi sam' duhovnost kojoj je jedini cilj ostvarivanje osobne materijalne i sigurnosne koristi.