Knjiga o Sucima 11

1A Jiftah Gileađanin bijaše hrabar junak; on bijaše sin žene bludnice, a Gilead rodi Jiftaha. 2Gileadova mu žena rodi sinove. A sinovi te žene odrastoše, otjeraše Jiftaha i rekoše mu: "Nećeš imati baštine u kući oca našega, jer si sin druge žene." 3Jiftah pobježe od svoje braće i naseli se u zemlji Tobu. K Jiftahu se skupiše ništarije te izlažahu s njim. 4Nakon nekog vremena sinovi Amonovi zaratiše s Izraelom. 5Kada su Amonci zaratovali s Izraelom, odoše starješine Gileada dovesti Jiftaha iz zemlje Tob. 6Rekoše Jiftahu: "Dođi, budi nam zapovjednik i borit ćemo se protiv sinova Amonovih." 7Jiftah reče starješinama Gileada: "Zar me niste vi mrzili i protjerali iz kuće moga oca? Zašto ste došli k meni sada kada ste u nevolji?" 8Starješine Gileada rekoše Jiftahu: "Zato smo se sada vratili k tebi: pođi s nama, bori se protiv sinova Amonovih i budi poglavar nama i svim stanovnicima Gileada." 9Jiftah reče gileadskim starješinama: "Ako me vratite da se borim protiv Amonaca i Jahve mi ih preda, ja ću vam biti poglavar." 10Tada starješine Gileada rekoše Jiftahu: "Jahve neka sluša među nama, ako ne učinimo po tvojoj riječi." 11Jiftah ode sa starješinama Gileada, a narod ga postavi nad sobom za poglavara i zapovjednika. Zatim Jiftah izgovori sve svoje riječi pred Jahvom u Mispi. 12Tada Jiftah posla glasnike kralju Amonaca da mu kažu: "Što je između mene i tebe, da si došao k meni ratovati u mojoj zemlji?" 13Kralj sinova Amonovih reče Jiftahovim glasnicima: "Zato što je Izrael pri izlasku iz Egipta uzeo moju zemlju od Arnona do Jaboka i do Jordana. Sada je vrati u miru." 14Jiftah ponovo posla glasnike kralju sinova Amonovih. 15I reče mu: "Ovako govori Jiftah: Izrael nije uzeo zemlju Moaba ni zemlju sinova Amonovih, 16nego, pri izlasku iz Egipta, Izrael je išao pustinjom do Crvenog mora i došao u Kadeš. 17Izrael posla glasnike kralju Edoma govoreći: 'Dopusti mi, molim te, da prođem kroz tvoju zemlju.' Ali kralj Edoma ne posluša. Posla i kralju Moaba, no on ne htjede, te Izrael ostade u Kadešu. 18Zatim je išao pustinjom, zaobišao zemlju Edom i zemlju Moab te došao na istok zemlje Moab. Utaboriše se s one strane Arnona i ne uđoše u granice Moaba, jer je Arnon granica Moaba. 19Izrael posla glasnike Sihonu, kralju Amorejaca, kralju Hešbona, i Izrael mu reče: 'Dopusti nam da prođemo kroz tvoju zemlju do mojega mjesta.' 20Ali Sihon ne povjerova Izraelu da prođe kroz njegovo područje, te Sihon okupi sav svoj narod; utaboriše se u Jahasu i zaratova s Izraelom. 21Jahve, Bog Izraelov, predade Sihona i sav njegov narod Izraelu u ruke, te ih oni potukoše. Tako Izrael zaposjede svu zemlju Amorejaca, stanovnika one zemlje. 22I zaposjedoše sve područje Amorejaca, od Arnona do Jaboka i od pustinje do Jordana. 23A sada je Jahve, Bog Izraelov, protjerao Amorejce pred Svojim narodom Izraelom, a ti ćeš ga protjerati? 24Zar ne posjeduješ ono što ti Kemoš, tvoj bog, daje u posjed? A sve ono što je Jahve, Bog naš, oduzeo pred nama, to mi posjedujemo. 25A sada, jesi li ti doista bolji od Balaka, sina Siporova, kralja Moaba? Zar se on ikada sporio s Izraelom ili ratovao protiv njih? 26Dok je Izrael prebivao u Hešbonu i njegovim naseljima, u Aroeru i njegovim naseljima i u svim gradovima uz Arnon tri stotine godina, zašto ih niste izbavili u ono vrijeme? 27Ja tebi nisam sagriješio, a ti meni činiš zlo ratujući protiv mene. Neka Jahve, Sudac, danas sudi između sinova Izraelovih i sinova Amonovih." 28Ali kralj sinova Amonovih ne posluša riječi koje mu posla Jiftah. 29Duh Jahve siđe na Jiftaha te on prođe kroz Gilead i Manaše. Prođe i kroz Mispu gileadsku, a od Mispe gileadske prijeđe k sinovima Amonovim. 30Jiftah položi zavjet Jahvi i reče: "Ako doista predaš Amonove sinove u moje ruke, 31onaj tko iziđe na vrata moje kuće meni ususret, kada se u miru budem vraćao od sinova Amonovih, pripast će Jahvi i prinijet ću ga za paljenicu." 32Tada Jiftah prijeđe k Amoncima da se bori protiv njih, a Jahve ih predade u njegovu ruku. 33Potuče ih od Aroera pa sve do prilaza Minitu – dvadeset gradova – i sve do Abel Keramima, veoma teškim udarcem. Tako sinovi Amonovi biše pokoreni pred sinovima Izraelovim. 34Jiftah dođe u Mispu, svojoj kući, a gle, njegova kći izlazi mu ususret s bubnjevima i plesovima. Ona mu bijaše jedinica; osim nje nije imao ni sina ni kćeri. 35Ugledavši je, razdrije svoje haljine i reče: "Jao, kćeri moja, silno si me oborila i ti si među onima koji mi donose nesreću! A ja otvorih svoja usta Jahvi i ne mogu natrag." 36A ona mu reče: "Oče moj, dao si riječ Jahvi. Učini sa mnom prema onome što je izašlo iz tvojih usta, nakon što je Jahve za tebe izvršio osvetu nad tvojim neprijateljima, Amoncima." 37Zatim reče svome ocu: "Neka mi se učini ova stvar: pusti me na dva mjeseca da odem i siđem u gore te oplakujem svoje djevičanstvo, ja i moje družice." 38On reče: "Idi." I otpusti je na dva mjeseca. Ona ode sa svojim prijateljicama te oplaka svoje djevičanstvo u planinama. 39Po isteku dva mjeseca vrati se ona svome ocu, te on izvrši na njoj zavjet koji je zavjetovao. A ona ne upozna muškarca. I to postade običaj u Izraelu. 40Iz godine u godinu odlazile bi kćeri Izraelove oplakivati kćer Jiftaha Gileađanina četiri dana u godini.