Knjiga o Sucima 11

1Jefte, Galadit, jedan srčan bojovnik, bijaše sin jedne prostitutke, i Galad ga bijaše rodio. 2Supruga Galadova njemu rodi još sinova, i kad sinovi te žene odrastoše, oni proganjaše Jeftea govoreći mu: ” Ti nećeš imati ni jednog dijela baštine u kući oca našeg. “ 3Jefte odbježe daleko od braće svoje i boraviše u zemlji Tov. Ništarije se združiše s Jefteom i činiše prepade s njim. 4No, nakon izvjesnog vremena, sinovi Amonovi zaratiše s Izraelom. 5Kako sinovi Amonovi zaratovaše s Izraelom, *starješine Galadove odoše tražiti Jeftea u zemlju Tov. 6Oni njemu rekoše: ”Dođi, budi nam zapovjednikom i mi ćemo moći potući sinove Amonove.“ 7Jefte reče starješinama Galadovim: ”Niste li vi oni koji me istjeraše izkuće oca moga? Zašto dolazite k meni, sad kad ste u nevolji? 8Starješine Galadove rekoše Jefteu: ”Ako smo mi sad došli k tebi, to je zato da ti dođeš s nama, da pobijediš sinove Amonove i da budeš našim poglavarem, onim svih žitelja Galada.“ 9Jefte reče starješinama Galada: ” Ako se vratim radi boja sa sinovima Amonovim i ako GOSPOD izruči mi ih pred mene, tad ću biti vašim poglavarem.“ 10Starješine Galadove rekoše Jefteu: ”GOSPOD bit će svjedokom između naSako mi ne bismo uradili onako kao što si ti rekao.“ 11Jefte pođe sa starješinama Galadovim, a puk ga postavi nad sobom kao poglavara i kao zapovjednika. Jefte ponovi sve svoje riječi pred GOSPODOM u Mispi . 12Jefte odasla glasonoše kralju sinova Amonovih za reći mu: ”Što još ima između tebe i mene da si ti došao ratovati sa mnom u mojoj zemlji? 13Kralj sinova Amonovih reče glasnicima Jefteovim: ” To je zato što je Izrael, kad je izišao iz Egipta uzeo moju zemlju od Arnona do Jaboka i sve do Jordana. Sada dakle, vrati ju s mirom. “ 14Jefte poče ponovo slati glasonoše kralju sinova Amonovih 15i reče mu: Izrael nije uzeo zemlje Moab, ni zemlje sinova Amonovih. 16U stvari, kad iziđe iz Egipta, Izrael je hodao pustinjom sve do *Trstikova mora i stigao u Kadeš: 17Izrael posla glasonoše kralju Edoma govoreći: Dozvoli da prođem kroz tvoju zemlju. Ali, kralj Edoma ga ne slušaše. On posla također glasonoše kralju Moaba koji ne pristade, i Izrael ostade u Kadešu. 18Potom on hodiše pustinjom, zaobiđe zemlju Edom i zemlju Moab i stize na istok zemlje Moab. Oni taborovahu Sone strane Arnona i ne uđoše u područje Moaba? jer Arnon je granica Moaba, 19Izrael posla glasonoše u Sihon, kralju *Amorita, kralju Hešbona, i Izrael mu reče: Dopusti mi prijeći tvoju zemlju sve do mojeg odredišta. 20Ali, Sihon ne imade povjerenja u Izraela i odbi mu prolažsvojim područjem; on prikupi sav svoj puk koji se utabori u Jahsai i zarati s Izraelom. 21GOSPOD, Bog Izraelov, Izruči Sihon i sav njegov puk Izraelu koji ih potuče. Izrael uze u posjed svu zemlju Amorita koji nastanjivahu tu zemlju. 22Oni zaposjedoše svu zemlju Amoritima, od Arnona sve do Jaboka, od pustinje sve do Jordana. 23I sada kad je GOSPOD, Bog Izraelov izvlastio Amorite pred svojim pukom Izraelom, ti, ti ga hoćeš izvlastiti? 24Ne posjeduješ li ti ono što ti je Kemoš, tvoj bog dao posjedovati? A sve što je GOSPOD? Bog naš, stavio u naš posjed ne posjedujemo li mi to? 25A sada, jesi li ti zaista vrijedniji nego Balak sin Siporov, kralj Moaba? Je li on tražio sukob s Izraelom da bi zaratio s njim? 26Kad se Izrael utaborio u Hešbonu i u njegovim podružnicama, u Aroeru i njegovim podružnicama, u svim gradovima koji su na granici Arnona, ima 300 godina, zašto ih niste uzeli u ono vrijeme? 27Što se tiče mene ja nisam zgriješio protiv tebe, veće si ti taj koji zlo postupa prema meni izazivajući me na rat. Nek GOSPOD, Sudac, presudi danas između između sinova Izraelovih i sinova Amonovih.“ 28Ali, kralj sinova Amonovih ne posluša riječi koje Jefte njemu bijaše otposlao. 29Duh GOSPODOV bi na Jefteu. Jefte prođe Galadom i Manasejem, potom kroz Mispu Galadsku i od Mispe Galadske prođe granicu sinova Amonovih. 30Jefte načini jedan zavjet GOSPODU i reče mu: ” Ako mi ti stvarno izručiš sinove Amonove, 31tko iziđe s vrata moje kuće k meni u susret kad se budem živ i zdrav vraćao od sinova Amonovih, taj će pripasti GOSPODU i ja ću ga ponuditi u holokaustu . “ 32Jefte prijeđe granicu sinova Amonovih, za zaratiti s njima, a GOSPOD mu ih izruči. 33on njih potuče od Aroera sve do blizine Minita, dvadeset gradova, i sve do Abel-Keramima . To bi jedan veliki poraz; tako sinovi Amonovi biše oboreni pred sinovima Izraelovim. 34Kad se Jefte vraćao prema kući svojoj u Mispu, kad evo njegova kćer iziđe mu u susret, plešući i svirajući u tamburin. Ona bijaše njegovo jedino dijete: osim nje on ne imaše ni sina ni kćeri. 35Čim ju vidje, on *rastrga odjeću svoju i reče: ”Ah! Kćeri moja, ti me uroni u Bez nađe; ti si od onih koji mi donose nesreću; a ja sam previše govorio pred GOSPODOM i ne mogu natrag. “ 36Ali ona mu reče: ”Oče moj, ti si previše govorio pred GOSPODOM; postupi sa mnom prema riječi izišloj izusta tvojih pošto je GOSPOD izveo osvetu nad neprijateljima tvojim, sinovima Amonovi.“ 37Potom ona reče ocu svojemu: ”Nek mi ovo bude odobreno: pusti mene tijekom dva mjeseca da bih mogla ići lutati planinom i plakati nad djevičanstvom svojim, ja i druge moje. “ 38On joj odgovori: ” Idi “ i on je pusti otići na dva mjeseca; ona ode, ona i njene pratilje, ona oplaka djevičanstvo svoje u planinama. 39Po isteku dva mjeseca ona se vrati k ocu svojemu i on ispuni nad njom zavjet koji bijaše dao. A ne bi ona upoznala muškarca i to posta jednim običajem u Izraelu 40da od godine do godine djevojke Izraelove idu slaviti kćer Jeftea, Galadita. četiri dana godišnje.