Ugledavši je, razdrije svoje haljine i reče: "Jao, kćeri moja, silno si me oborila i ti si među onima koji mi donose nesreću! A ja otvorih svoja usta Jahvi i ne mogu natrag."
Ugledavši je, razdrije svoje haljine i reče: "Jao, kćeri moja, silno si me oborila i ti si među onima koji mi donose nesreću! A ja otvorih svoja usta Jahvi i ne mogu natrag."
A ona mu reče: "Oče moj, dao si riječ Jahvi. Učini sa mnom prema onome što je izašlo iz tvojih usta, nakon što je Jahve za tebe izvršio osvetu nad tvojim neprijateljima, Amoncima."
Zatim reče svome ocu: "Neka mi se učini ova stvar: pusti me na dva mjeseca da odem i siđem u gore te oplakujem svoje djevičanstvo, ja i moje družice."
On reče: "Idi." I otpusti je na dva mjeseca. Ona ode sa svojim prijateljicama te oplaka svoje djevičanstvo u planinama.
Po isteku dva mjeseca vrati se ona svome ocu, te on izvrši na njoj zavjet koji je zavjetovao. A ona ne upozna muškarca. I to postade običaj u Izraelu.
Zatim reče svome ocu: "Neka mi se učini ova stvar: pusti me na dva mjeseca da odem i siđem u gore te oplakujem svoje djevičanstvo, ja i moje družice."
Još reče ocu svojemu: učini mi ovo: ostavi me do dva mjeseca da otidem da se popnem na gore da oplačem svoje djevojaštvo s drugama svojim.
וַתֹּאמֶר אֶל אָבִיהָ יֵעָשֶׂה לִּי הַדָּבָר הַזֶּה הַרְפֵּה מִמֶּנִּי שְׁנַיִם חֳדָשִׁים וְאֵֽלְכָה וְיָרַדְתִּי עַל הֶֽהָרִים וְאֶבְכֶּה עַל בְּתוּלַי אָנֹכִי וְרֵעוֹתָֽי
va./To.mer 'el- 'a.Vi./ha ye.'A.seh l/i ha./da.Var ha./Zeh har.Peh mi.Me./ni she.Na.yim cho.da.Shim ve./'e.le.Khah ve./ya.rad.Ti 'al- he./ha.Rim ve./'ev.Keh 'al- be.tu.La/i 'a.no.Khi ve./ra.'i.t/i
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I reče k ocu svome: Neka bude učinjena meni stvar ova: pusti od mene dva mjeseca, i otići ću i sići ću na planine i plakat ću nad djevičanstvom svojim, ja, i družica moja, i družice moje."
1. neka bude učinjena Izvornik: יֵעָשֶׂה [ye'ase] Gramatika: Nifal imperfekt 3. lica jednine muškog roda od korijena עָשָׂה (asa - učiniti). Kao pasivni oblik i jussiv, izražava voljno podlaganje. Značenje: Ukazuje na njezino potpuno prihvaćanje vlastite žrtve. Prikazana je kao poslušna kći koja poštuje očev zavjet unatoč tragičnim posljedicama za vlastiti život.
2. pusti od mene Izvornik: הַרְפֵּה מִמֶּנִּי [harpe mimeniy] Gramatika: Oblik 'harpe' je Hifil imperativ 2. lica muškog roda od korijena רָפָה (rafa - olabaviti, pustiti). 'Mimeniy' je prijedlog min (od) sa sufiksom 1. lica jednine. Značenje: Traži kratku odgodu kako bi se pomirila sa svojom sudbinom. Odgoda od dva mjeseca daje joj prostor za obredni prelazak iz statusa bezbrižne djevojke u prihvaćanje smrti.
3. i sići ću na planine Izvornik: וְיָרַדְתִּי עַל הֶֽהָרִים [veyaradtiy 'al hehariym] Gramatika: Waw-konsekutiv s perfektom 1. lica jednine od korijena יָרַד (yarad - sići). Sintagma 'sići na planine' topografski je neuobičajena. Značenje: Neki egzegete smatraju da to označava povlačenje u divljinu kako bi na miru žalovala, dok drugi predlažu emendaciju u korijen רוּד (lutati). Prikazuje sliku silaska u izolirane planinske klance.
4. djevičanstvom svojim Izvornik: בְּתוּלַי [betulay] Gramatika: Imenica בְּתוּלִים (betulim) s pronominalnim sufiksom 1. lica jednine. U hebrejskom jeziku ova se apstraktna imenica koristi isključivo u množini (pluralia tantum). Značenje: U drevnom Izraelu neostavljanje potomstva smatrano je najvećom tragedijom. Žrtvovanjem djevičanstva, ona ne oplakuje toliko gubitak biološkog života koliko neostvareno majčinstvo i prekid obiteljske loze.
5. i družica moja i družice moje Izvornik: ורעיתי וְרֵעוֹתָֽי [vr'yty vere'otay] Gramatika: Prikazuje masoretsku pojavu kethiv/qere (kako je napisano / kako se čita). Napisano 'vr'yty' asocira na jedninu, dok očitani 'vere'otay' predstavlja množinu ('moje prijateljice'). Značenje: Ističe snažnu žensku solidarnost u ekstremnoj tuzi. Ovaj događaj zajedničkog tugovanja postao je temelj kasnije tradicije izraelskih žena koje su svake godine oplakivale njezinu sudbinu.
Ovaj stih iz Knjige o Sucima (Suci 11:37) predstavlja jedan od najpotresnijih trenutaka u Starom zavjetu, u kojem neimenovana Jiftahova kći pokazuje dostojanstvo i tragičnu poslušnost. Iako je neposredna žrtva nepromišljenog očevog zavjeta, ona ne pokušava pobjeći od neumoljive sudbine, već preuzima inicijativu tražeći dva mjeseca za obredno žalovanje. Središte njezinog tugovanja nije strah od smrti, nego 'oplakivanje djevičanstva' – prekid generacijske linije i neostvareno majčinstvo, što je u patrijarhalnoj kulturi drevnog Bliskog istoka predstavljalo najveći osobni i društveni gubitak za ženu.
Prisutnost njezinih družica ukazuje na važnu društvenu i komunalnu dimenziju tugovanja, u kojoj se osobna bol dijeli unutar zajednice. Odlazak i 'silazak' na planine simbolički je izlazak iz ljudskih naselja i okvira redovnog života, čime stvara sveti i izdvojeni prostor za prijelaz prema smrti. Ovaj događaj izoliranog, zajedničkog djevojačkog žalovanja kasnije prerasta u općeizraelski spomen-običaj, osiguravajući tako svojevrsnu literarnu i kulturnu besmrtnost hrabroj, neimenovanoj kćeri.