Ali kralj sinova Amonovih ne posluša riječi koje mu posla Jiftah.
Ali kralj sinova Amonovih ne posluša riječi koje mu posla Jiftah.
Duh Jahve siđe na Jiftaha te on prođe kroz Gilead i Manaše. Prođe i kroz Mispu gileadsku, a od Mispe gileadske prijeđe k sinovima Amonovim.
Jiftah položi zavjet Jahvi i reče: "Ako doista predaš Amonove sinove u moje ruke,
onaj tko iziđe na vrata moje kuće meni ususret, kada se u miru budem vraćao od sinova Amonovih, pripast će Jahvi i prinijet ću ga za paljenicu."
Tada Jiftah prijeđe k Amoncima da se bori protiv njih, a Jahve ih predade u njegovu ruku.
Jiftah položi zavjet Jahvi i reče: "Ako doista predaš Amonove sinove u moje ruke,
I zavjetova Jeftaj zavjet Gospodu i reče: ako mi daš sinove Amonove u ruke,
וַיִּדַּר יִפְתָּח נֶדֶר לַיהוָה וַיֹּאמַר אִם נָתוֹן תִּתֵּן אֶת בְּנֵי עַמּוֹן בְּיָדִֽי
va/i.yi.Dar yif.Tach Ne.der la./Yah.weh va/i.yo.Mar 'im- na.Ton ti.Ten 'et- be.Nei a.Mon be./ya.D/i
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I zavjetova Jiftah zavjet Jahvi i reče: Ako dajući daš sinove Amona u ruku moju"
1. i zavjetova ... zavjet Izvornik: וַיִּדַּר ... נֶדֶר [vayidar ... neder] Gramatika: Ovo je kognatni akuzativ, jezična figura gdje su glagol i imenica izvedeni iz istog korijena (ndr). Glagol 'vayidar' stoji u vav-konsekutivnom imperfektu, što označava nastavak narativnog slijeda. Značenje: Ova gramatička konstrukcija snažno naglašava ozbiljnost, svečanost i obvezujući karakter čina. U starozavjetnom svijetu, ovakav zavjet Bogu predstavljao je neopoziv i najstroži mogući ugovor.
2. dajući daš Izvornik: נָתוֹן תִּתֵּן [naton titen] Gramatika: Tipična hebrejska konstrukcija u kojoj infinitiv apsolutni ('naton') stoji neposredno ispred finitnog glagola istog korijena ('titen' od natan - dati). Ona služi kao pojačivač glagolske radnje. Značenje: Ovim se izražava naglašeni uvjet, snažna molba i traženje apsolutne sigurnosti, te se može prevesti kao 'ako doista predaš'. Time Jiftah odaje svoju nesigurnost i očajničku potrebu da izravno trguje s Bogom za pobjedu.
3. u ruku moju Izvornik: בְּיָדִֽי [beyadiy] Gramatika: Riječ je tvorena od prijedloga 'be' (u), imenice 'yad' (ruka) i pronominalnog sufiksa prvog lica jednine 'iy' (moja). Značenje: Ruka u biblijskom idiomu označava snagu, vlast i kontrolu. Predati nekoga 'u ruku' značilo je prepustiti ga neprijatelju na milost i nemilost, odnosno osigurati potpunu vojnu pobjedu nad njim. Imena: - Jiftah [יִפְתָּח / yiftach] (osoba) Znači: On otvara / Neka otvori Tvorba: Ime je izvedeno iz hebrejskog glagolskog korijena 'patah' (otvoriti) u imperfektu trećeg lica muškog roda. Vjerojatno je skraćeni oblik teoforskog imena Jiftah-El, što bi značilo 'Bog otvara [maternice/spašava]'.
- Jahve [יְהוָה / yhvh] (osoba) Znači: Onaj koji jest / On čini da biva Tvorba: Tetragram je najvjerojatnije izveden iz hebrejskog glagola 'hayah' (biti) ili starog oblika 'havah'. Može se gramatički tumačiti kao oblik qal (On jest) ili kauzativni hiphil (On čini da bude). Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 Bog objašnjava svoje ime frazom 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam), povezujući ga izravno s glagolom 'biti' i svojom trajnom, djelatnom prisutnošću.
- Amon [עַמּוֹן / amon] (narod) Znači: Narodnjak / Srodnik Tvorba: Ime je izvedeno od hebrejske riječi 'am' (narod, rod, rođak) uz dodatak imenskog ili deminutivnog sufiksa '-on'. U stihu se pojavljuje u konstrukciji 'beney amon' (sinovi Amonovi). Tekst objašnjava: Prema Postanku 19,38, Lotova mlađa kći nazvala je svog sina od kojeg potječu Amonci imenom 'Ben-Ami', što tekst objašnjava kao 'sin moga roda' ili 'sin moga naroda'.
Ovaj stih prikazuje ključan i dramatičan trenutak u životu suca Jiftaha, trenutak u kojem pokušava osigurati Božju intervenciju prije presudne bitke. Iako mu je Božji duh već bio dan za vodstvo (kako navodi prethodni stih), Jiftah osjeća potrebu da sklopi trgovački ugovor s Bogom. Intenzivne gramatičke konstrukcije poput kognatnog akuzativa ('zavjetova zavjet') i infinitiva apsolutnog ('doista dajući daš') naglašavaju s jedne strane njegovu odlučnost, a s druge njegovu duboku osobnu nesigurnost.
Njegov uvjetovani i nepotrebni zavjet odražava poganski mentalitet okolnih naroda – vjerovanje da se božanstvo mora kupiti golemom žrtvom kako bi djelovalo. Taj manjak razumijevanja Jahvine milosne naravi rezultirat će jednom od najtragičnijih epizoda u Knjizi o Sucima, žrtvovanjem vlastite kćeri jedinice. Stih tako služi kao snažno teološko upozorenje protiv pokušaja manipulacije Bogom kroz ishitrena, strahom motivirana obećanja.