On reče: "Idi." I otpusti je na dva mjeseca. Ona ode sa svojim prijateljicama te oplaka svoje djevičanstvo u planinama.
On reče: "Idi." I otpusti je na dva mjeseca. Ona ode sa svojim prijateljicama te oplaka svoje djevičanstvo u planinama.
Po isteku dva mjeseca vrati se ona svome ocu, te on izvrši na njoj zavjet koji je zavjetovao. A ona ne upozna muškarca. I to postade običaj u Izraelu.
Iz godine u godinu odlazile bi kćeri Izraelove oplakivati kćer Jiftaha Gileađanina četiri dana u godini.
Iz godine u godinu odlazile bi kćeri Izraelove oplakivati kćer Jiftaha Gileađanina četiri dana u godini.
Da od godine do godine idu kćeri Izrailjeve da plaču za kćerju Jeftaja od Galada, četiri dana u godini.
מִיָּמִים יָמִימָה תֵּלַכְנָה בְּנוֹת יִשְׂרָאֵל לְתַנּוֹת לְבַת יִפְתָּח הַגִּלְעָדִי אַרְבַּעַת יָמִים בַּשָּׁנָֽה
mi./ya.Mim ya.Mi.ma/h te.Lakh.nah be.Not Yis.ra.'El le./ta.Not le./vat- yif.Tach ha./gil.'a.Di 'ar.Ba.'at ya.Mim ba./sha.Nah
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Od dana do dana išle bi kćeri Izraela oplakivati kćer Jiftaha Gileađanina četiri dana u godini."
1. od dana do dana Izvornik: מִיָּמִים יָמִימָה [miyamiym yamiyma] Gramatika: Idiomatski izraz formiran reduplikacijom imenice 'yom' (dan) s prijedlogom 'min' (od) i usmjernim nastavkom 'he'. Doslovno označava 'od dana do dana', a u hebrejskom se koristi za izražavanje godišnjeg ciklusa, odnosno 'iz godine u godinu'. Značenje: Ukazuje na uspostavljanje trajnog i redovitog spomen-čina u izraelskom narodu koji se ponavljao svake godine. Time se tragedija pretače u institucionalizirano sjećanje.
2. išle bi Izvornik: תֵּלַכְנָה [telakhna] Gramatika: Glagol 'halakh' (ići) u obliku imperfekta trećeg lica množine ženskog roda (qal). Imperfekt ovdje izražava trajnu, ponavljajuću i uobičajenu radnju u prošlosti. Značenje: Naglašava aktivno, redovito sudjelovanje izraelskih žena u ovom obredu, čime se formira jedinstvena tradicija ženske međusobne solidarnosti i suosjećanja.
3. oplakivati (spominjati) Izvornik: לְתַנּוֹת [letanot] Gramatika: Rijedak glagol 'tanah' u piel infinitivu konstruktnom s prijedlogom 'le' koji označava namjeru ili svrhu radnje (da bi). Značenje: Označava obredni čin javnog sjećanja, prepričavanja njezine priče i recitiranja tužaljki. Ovaj obred imao je za cilj proslaviti njezinu hrabrost i oplakati njenu preranu smrt i oduzeto majčinstvo. Imena: - Izrael [יִשְׂרָאֵל / yisra'el] (narod) Znači: Bog se bori / Koji se bori s Bogom Tvorba: Ime je tvoreno od glagolskog korijena 'sarah' (boriti se, ustrajati) i teoforskog elementa 'El' (Bog). Tekst objašnjava: Postanak 32:28 daje izričito objašnjenje: 'Više se nećeš zvati Jakov, nego Izrael, jer si se borio s Bogom i s ljudima, i nadvladao si.' Promjena imena: Jakov (Ya'akov, 'onaj koji drži za petu' ili 'varalica') dobiva ime Izrael nakon mistične noćne borbe s anđelom na potoku Jaboku.
- Jiftah [יִפְתָּח / yiftach] (osoba) Znači: On otvara / Neka Bog otvori Tvorba: Ime potječe od hebrejskog glagolskog korijena 'patach' što znači otvoriti, osloboditi ili probiti. Vjerojatno se radi o skraćenom obliku teoforičnog imena Jiftah-El ('Bog otvara maternicu' ili 'Bog otvara put u pobjedu').
- Gileađanin (Gilead) [הַגִּלְעָדִי / hagil'adiy] (pokrajina) Znači: Stjenovito područje / Hrpa svjedočanstva Tvorba: Ovdje je upotrijebljen gentilik (pridjev podrijetla) izveden iz imena regije Gilead, sastavljenog od 'gal' (hrpa, gomila) i 'ed' (svjedok). Tekst objašnjava: U Postanku 31:47-48, Jakov i Laban sklapaju savez kod hrpe kamenja koju Jakov na hebrejskom naziva Gal-ed (hrpa svjedočanstva), čime tekst objašnjava nastanak imena te regije.
Ovaj stih iz Knjige o Sucima bilježi trajne posljedice ishitrenog i tragičnog zavjeta suca Jiftaha te opisuje nastanak jedinstvene tradicije u starom Izraelu. Redoviti godišnji spomen-čin izraelskih djevojaka nije samo puko čuvanje sjećanja na Jiftahovu kćer – koja u biblijskom tekstu ostaje bez vlastitog imena – već služi kao snažan izraz ženske kolektivne tuge, empatije i solidarnosti prema nevinom životu koji je žrtvovan društvenim i vjerskim obvezama patrijarhalnog društva.
Čin 'oplakivanja' i spominjanja, koji je trajao puna četiri dana svake godine, rijedak je primjer obreda u Starom zavjetu koji su u potpunosti inicirale i održavale žene. Jiftahova kći pristala je na smrt radi ispunjenja očevog zavjeta, ali su izraelske žene prepoznale dubinu njezine osobne žrtve te su uspostavile instituciju sjećanja kako njen neostvareni potencijal ne bi ostao zaboravljen.