Knjiga o Sucima 2

1Anđeo Jahvin uzađe iz Gilgala u Bokim i reče: "Izvedoh vas iz Egipta i dovedoh vas u zemlju za koju se zakleh vašim ocima. I rekoh: 'Neću prekršiti Svoj Savez s vama dovijeka. 2A vi ne sklapajte savez sa stanovnicima ove zemlje; srušite njihove žrtvenike!' Ali ne poslušaste Moj glas. Što ste ovo učinili? 3Zato i rekoh: 'Neću ih otjerati ispred vas; oni će vam biti klopkom, a bogovi njihovi bit će vam zamkom.'" 4A kad anđeo Jahvin izgovori ove riječi svim sinovima Izraelovim, narod podiže svoj glas i zaplaka. 5I nazvaše ono mjesto Bokim te ondje žrtvovaše Jahvi. 6Jošua otpusti narod, a sinovi Izraela odoše svatko u svoju baštinu zaposjesti zemlju. 7Narod služaše Jahvi u sve dane Jošuine i u sve dane onih starješina koje poživješe poslije Jošue, a koje vidješe svako veliko djelo Jahvino što ga On učini Izraelu. 8I umrije Jošua, sin Nunov, sluga Jahvin, star stotinu i deset godina. 9Pokopaše ga na području njegove baštine u Timnat Heresu, u Efrajimovoj gori, sjeverno od planine Gaaša. 10I sav se onaj naraštaj pridruži svojim ocima, a poslije njih ustade drugi naraštaj koji nije poznavao Jahvu ni djelo koje On učini za Izraela. 11Sinovi Izraelovi učiniše zlo u očima Jahve i služiše Baalima. 12Napustiše Jahvu, Boga svojih otaca, koji ih izvede iz zemlje egipatske, te odoše za drugim bogovima od bogova naroda što bijahu oko njih. Njima se pokloniše i tako razgnjeviše Jahvu. 13Napustiše Jahvu i služiše Baalu i Aštartama. 14Tada usplamti Jahvin Gnjev na Izraela, te ih On preda u ruke pljačkašima koji ih opljačkaše. Proda ih u ruke njihovih neprijatelja uokolo, pa više nisu mogli opstati pred svojim neprijateljima. 15Kamo god su izlazili, Ruka Jahvina bijaše protiv njih na zlo, kao što je Jahve rekao i kao što im se Jahve zakleo. I nađoše se u velikoj tjeskobi. 16Tada Jahve podiže suce te ih oni izbaviše iz ruke njihovih pljačkaša. 17Ali čak ni svoje suce nisu slušali, nego su bludničili s drugim bogovima i klanjali im se. Brzo su odstupili s puta kojim su išli njihovi oci slušajući Jahvine Zapovijedi; oni nisu tako činili. 18Kada im je Jahve podizao suce, Jahve bijaše sa sucem i spašavaše ih iz ruku njihovih neprijatelja sve dane sučeve, jer se Jahve sažalio na njihovo uzdisanje zbog njihovih tlačitelja i ugnjetača. 19A po smrti suca, opet bi se iskvarili, više od očeva svojih, idući za drugim bogovima, služeći im i klanjajući im se. Nisu odustajali od svojih djela ni od svoga tvrdokornog puta. 20I usplamti Jahvin Gnjev na Izraela te On reče: "Zato što je ovaj narod prekršio Moj Savez koji sam zapovjedio njihovim ocima i nije poslušao Moga glasa, 21ni Ja više neću pred njima protjerati nikoga od naroda koje je Jošua ostavio kad je umro, 22kako bi po njima iskušao Izraela, drže li se Jahvina puta da njime hode, kao što su ga se držali njihovi oci, ili ne." 23I ostavi Jahve ove narode, ne protjeravši ih brzo, niti ih dade u ruku Jošuinu.