A kad anđeo Jahvin izgovori ove riječi svim sinovima Izraelovim, narod podiže svoj glas i zaplaka.
A kad anđeo Jahvin izgovori ove riječi svim sinovima Izraelovim, narod podiže svoj glas i zaplaka.
I nazvaše ono mjesto Bokim te ondje žrtvovaše Jahvi.
Jošua otpusti narod, a sinovi Izraela odoše svatko u svoju baštinu zaposjesti zemlju.
Narod služaše Jahvi u sve dane Jošuine i u sve dane onih starješina koje poživješe poslije Jošue, a koje vidješe svako veliko djelo Jahvino što ga On učini Izraelu.
I umrije Jošua, sin Nunov, sluga Jahvin, star stotinu i deset godina.
Jošua otpusti narod, a sinovi Izraela odoše svatko u svoju baštinu zaposjesti zemlju.
A Isus raspusti narod, i razidoše se sinovi Izrailjevi svaki na svoje našljedstvo, da naslijede zemlju.
וַיְשַׁלַּח יְהוֹשֻׁעַ אֶת הָעָם וַיֵּלְכוּ בְנֵֽי יִשְׂרָאֵל אִישׁ לְנַחֲלָתוֹ לָרֶשֶׁת אֶת הָאָֽרֶץ
va/y.sha.Lach ye.ho.Shu.a' 'et- ha./'Am va/i.ye.le.Khu ve.nei- Yis.ra.'El 'ish le./na.cha.la.T/o la./Re.shet 'et- ha./'A.retz
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I otpusti Jošua narod i odoše sinovi Izraela čovjek u baštinu svoju zaposjesti zemlju"
1. I otpusti Izvornik: וַיְשַׁלַּח [vayshalach] Gramatika: Glagol 'šalach' u Piel stemu (intenzivni oblik) tvori 'vayyiqtol' oblik s vav-konzekutivnim imperfektom. U ovom obliku prevodi se kao narativna prošlost, s točnim značenjem 'otpustiti' ili 'poslati natrag'. Značenje: Označava službeno i konačno raspuštanje ujedinjene vojske, signalizirajući kraj zajedničkih nacionalnih ratnih operacija te prijelaz na novu fazu decentraliziranog naseljavanja Obećane zemlje.
2. čovjek Izvornik: אִישׁ ['iysh] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini, no ovdje se koristi u tipičnom hebrejskom distributivnom smislu. Zato ne znači samo 'jedan čovjek' nego 'svaki čovjek' ili 'svatko'. Značenje: Naglašava prebacivanje fokusa s kolektivnog identiteta na individualnu i obiteljsku odgovornost unutar šire zajednice, gdje svaki pojedinac mora preuzeti svoj dodijeljeni udio.
3. u baštinu svoju Izvornik: לְנַחֲלָתוֹ [lenachalato] Gramatika: Imenica 'nachalah' sa značenjem 'baština' ili 'nasljeđe', spojena s prijedlogom 'l' (u/prema) i pronominalnim sufiksom 3. lica jednine ('njegova/svoja'). Značenje: Riječ ukazuje na to da posjed nije rezultat vlastitog izuma ili osvajačkog prava, nego je legitiman dar i neotuđivo nasljeđe koje im je Bog unaprijed dodijelio.
4. zaposjesti Izvornik: לָרֶשֶׁת [lareshet] Gramatika: Glagol 'jaraš' u Qal stemu, točnije infinitiv konstrukt, s prefiksiranim prijedlogom 'l'. Prijedlog tu daje infinitivu svrhu ili cilj (kako bi zaposjeli, da posjeduju). Značenje: Ova riječ često podrazumijeva čin preuzimanja vlasništva te često uključuje vojni ili fizički napor. Teološki spaja Božji dar odozgo (baštinu) i ljudski napor na zemlji potreban da se dar u potpunosti ostvari. Imena: - Jošua [יְהוֹשֻׁעַ / yehoshu'a] (osoba) Znači: Jahve spašava, Jahve je spasenje Tvorba: Tvoreno od teoforskog elementa 'Jeho' (skraćenica za Jahve) i korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti). Promjena imena: Izvorno ime bilo je Hošea ('Spasenje'), a Mojsije mu je promijenio ime u Jošua dodajući prefiks Božjeg imena, čime je naglasio da samo Jahve donosi pobjedu (Brojevi 13:16).
- Izrael [יִשְׂרָאֵל / yisra'el] (narod) Znači: Bog se bori, Bog vlada Tvorba: Tvoreno od glagolskog korijena 'sara' (boriti se, ustrajati, vladati) i riječi 'El' (Bog). Tekst objašnjava: Postanak 32:28 objašnjava da je Jakov dobio ovo ime 'jer se borio s Bogom i s ljudima, i nadvladao'. Promjena imena: Izvorno osobno ime patrijarha bilo je Jakov. Ime mu je promijenjeno u Izrael nakon noćnog hrvanja s Bogom, a kasnije je to ime preneseno na cijeli narod.
Ovaj redak iz Knjige o Sucima (Suci 2:6) označava ključni prijelomni trenutak u izraelskoj povijesti, djelujući kao spojnica između zajedničkog osvajanja pod Jošuom i razdoblja decentraliziranog naseljavanja. Raspuštanjem okupljenog naroda, Jošua označava završetak glavnih, koordiniranih vojnih pohoda. Odgovornost za narod više nije isključivo na leđima centralnog vođe, već se traži aktivno sudjelovanje svakog plemena i pojedinca.
Fokus stiha pomiče se s jedinstvenog 'naroda' (ha'am) na 'svakog čovjeka' ('iysh) koji preuzima odgovornost za svoju vlastitu sudbinu i baštinu (nachalah). Time se naglašava duboka teološka poruka o suradnji: Bog je zemlju darovao kao nasljeđe (nachalah), no da bi se to obećanje ispunilo, svaka obitelj morala je uložiti trud i 'zaposjesti' (jaraš) svoj dio obećane zemlje.