Jošua otpusti narod, a sinovi Izraela odoše svatko u svoju baštinu zaposjesti zemlju.
Jošua otpusti narod, a sinovi Izraela odoše svatko u svoju baštinu zaposjesti zemlju.
Narod služaše Jahvi u sve dane Jošuine i u sve dane onih starješina koje poživješe poslije Jošue, a koje vidješe svako veliko djelo Jahvino što ga On učini Izraelu.
I umrije Jošua, sin Nunov, sluga Jahvin, star stotinu i deset godina.
Pokopaše ga na području njegove baštine u Timnat Heresu, u Efrajimovoj gori, sjeverno od planine Gaaša.
I sav se onaj naraštaj pridruži svojim ocima, a poslije njih ustade drugi naraštaj koji nije poznavao Jahvu ni djelo koje On učini za Izraela.
I umrije Jošua, sin Nunov, sluga Jahvin, star stotinu i deset godina.
Ali umrije Isus sin Navin sluga Gospodnji, kad mu bješe sto i deset godina.
וַיָּמָת יְהוֹשֻׁעַ בִּן נוּן עֶבֶד יְהוָה בֶּן מֵאָה וָעֶשֶׂר שָׁנִֽים
va/i.Ya.mot ye.ho.Shu.a' bin- nun 'E.ved Yah.weh ben- me.'Ah va./'E.ser sha.Nim
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I umrije Jošua sin Nuna sluga Jahvin sin stotinu i deset godina."
1. i umrije Izvornik: וַיָּמָת [vayamat] Gramatika: Glagol 'mut' (umrijeti) u obliku waw-konzekutiv imperfekta (wayyiqtol), 3. lice jednine. Ovaj oblik prebacuje glagolsko vrijeme u prošlost i koristi se u biblijskom hebrejskom za izražavanje narativnog niza svršenih radnji. Značenje: Označava konačan kraj Jošuina života i služi kao ključna prijelazna točka u biblijskoj povijesti. Označava završetak epohe osvajanja Obećane zemlje i prelazak u nesigurno doba sudaca.
2. sluga Izvornik: עֶבֶד ['eved] Gramatika: Imenica u status constructus (vezanom stanju), tvori genitivnu sintagmu s riječju koja slijedi ('sluga Jahvin'). Značenje: Ovo je najviša počasna titula u Starom zavjetu koju je prije njega nosio gotovo isključivo Mojsije. Titula potvrđuje Jošuinu apsolutnu poslušnost, predanost Bogu i konačni uspjeh njegovog božanskog poslanja.
3. sin stotinu i deset godina Izvornik: בֶּן מֵאָה וָעֶשֶׂר שָׁנִֽים [ben me'a va'eser shaniym] Gramatika: Idiomatska sintagma za izražavanje nečije životne dobi, gdje riječ 'sin' (ben) stoji uvezana s rednim brojevima i imenicom za godine (shaniym, množina). Značenje: Broj 110 se u drevnom egipatskom i bliskoistočnom kontekstu smatrao savršenim, idealnim životnim vijekom (toliko je živio i Josip). Ova dob naglašava teološku poruku da je Jošua proživio ispunjen, do kraja blagoslovljen i pravedan život. Imena: - Jošua [יְהוֹשֻׁעַ / yehoshu'a] (osoba) Znači: Jahve je spasenje / Jahve spašava Tvorba: Tvoreno spajanjem teoforskog prefiksa Božjeg imena (Jahve / Yeho) i hebrejskog glagolskog korijena 'yasha' (spasiti, izbaviti). Promjena imena: Izvorno se zvao Hošea (spasenje). Mojsije mu je promijenio ime u Jošua (Brojevi 13:16) dodavši Božje ime, čime je naglašeno da spasenje u osvajanju Kanaana neće doći ljudskom snagom, nego isključivo od Jahve.
- Nun [נוּן / nun] (osoba) Znači: Riba / Nastaviti se Tvorba: Značenje se obično izvodi iz semitskog korijena za ribu (koje je prisutno u aramejskom jeziku), ali se može izvesti i iz hebrejskog glagola 'yanan' (množiti se, trajati).
- Jahve [יְהוָה / yehva (Tetragramaton)] (osoba) Znači: Onaj koji jest / On uzrokuje da bude Tvorba: Smatra se da potječe od drevnog oblika semitskog glagola 'havah' ili 'hayah' (biti, postojati), vjerojatno u kauzativnom hifil obliku. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 Bog tumači svoje ime riječima 'Ja sam koji jesam' (Ehjeh ašer ehjeh), vežući ga uz trajnu egzistenciju i aktivnu prisutnost među svojim narodom.
Ovaj redak (zabilježen identično u Jošui 24:29 i u Sucima 2:8) predstavlja monumentalni epitaf i zatvaranje jedne od najvažnijih epoha u povijesti Izraela. Smrt Jošue označava prelazak iz doba čudesnih Božjih intervencija i pobjedničkog osvajanja Obećane zemlje u mnogo mračnije i nestabilnije razdoblje sudaca koje tek slijedi.
Najsnažnija poruka stiha leži u kontrastima onoga što je Jošua postigao. Započevši život kao rob u Egiptu i samo kao Mojsijev mlađi pomoćnik, na kraju svoga života počašćen je idealnom dobi od 110 godina (kao i veliki patrijarh Josip) i najuzvišenijom biblijskom titulom: 'sluga Jahvin'. Time tekst nedvosmisleno potvrđuje da je Jošua svojim vjernim služenjem dosegao duhovnu veličinu samog Mojsija, ostavljajući trajnu ostavštinu potpune predanosti Bogu.