Narod služaše Jahvi u sve dane Jošuine i u sve dane onih starješina koje poživješe poslije Jošue, a koje vidješe svako veliko djelo Jahvino što ga On učini Izraelu.
Narod služaše Jahvi u sve dane Jošuine i u sve dane onih starješina koje poživješe poslije Jošue, a koje vidješe svako veliko djelo Jahvino što ga On učini Izraelu.
I umrije Jošua, sin Nunov, sluga Jahvin, star stotinu i deset godina.
Pokopaše ga na području njegove baštine u Timnat Heresu, u Efrajimovoj gori, sjeverno od planine Gaaša.
I sav se onaj naraštaj pridruži svojim ocima, a poslije njih ustade drugi naraštaj koji nije poznavao Jahvu ni djelo koje On učini za Izraela.
Sinovi Izraelovi učiniše zlo u očima Jahve i služiše Baalima.
Pokopaše ga na području njegove baštine u Timnat Heresu, u Efrajimovoj gori, sjeverno od planine Gaaša.
I pogreboše ga u međama našljedstva njegova u Tamnat-Aresu u gori Jefremovoj sa sjevera gori Gasu.
וַיִּקְבְּרוּ אוֹתוֹ בִּגְבוּל נַחֲלָתוֹ בְּתִמְנַת חֶרֶס בְּהַר אֶפְרָיִם מִצְּפוֹן לְהַר גָּֽעַשׁ
va/i.yik.be.Ru 'o.T/o bi/g.Vul na.cha.la.T/o be./tim.nat- Che.res be./Har 'ef.Ra.yim mi./tze.Fon le./har- Ga.'ash
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I pokopaše njega u granici baštine njegove u Timnat Heresu u gori Efraimovoj od sjevera gori Gaaš."
1. I pokopaše njega Izvornik: וַיִּקְבְּרוּ אוֹתוֹ [vayikberu 'oto] Gramatika: Glagol 'qavar' u trećem licu množine s vav konsekutivnim koji imperfekt pretvara u narativni perfekt, uz prijedlog 'et' sa sufiksom trećeg lica jednine kao oznakom izravnog objekta. Značenje: Ukazuje na konačni i dostojanstveni čin zajednice koja iskazuje čast svom preminulom vođi Jošui, zatvarajući time jedno veliko poglavlje izraelske povijesti.
2. u granici baštine njegove Izvornik: בִּגְבוּל נַחֲלָתוֹ [bigvul nachalato] Gramatika: Imenica 'gvul' (granica, teritorij) s prijedlogom 'be' (u) nalazi se u konstruktnom stanju s imenicom 'nachalah' (baština, nasljedstvo) koja nosi pronominalni sufiks trećeg lica jednine. Značenje: Pojam 'nachalah' nosi duboko teološko značenje trajnog Božjeg dara zemlje Izraelu. Činjenica da je Jošua pokopan na vlastitoj baštini simbolično potvrđuje potpuno ispunjenje Božjih obećanja patrijarsima.
3. u gori Izvornik: בְּהַר [behar] Gramatika: Prijedlog 'be' (u/na) spojen s imenicom 'har' (planina, gora), upotrijebljenom u konstruktnom stanju pred imenom Efraim. Značenje: Ovaj izraz ne označava nužno jedan planinski vrh, već se odnosi na cjelokupno brdovito područje središnjeg Izraela koje je bilo dodijeljeno plemenu Efraim te je postalo središtem ranog izraelskog naseljavanja.
4. od sjevera Izvornik: מִצְּפוֹן [mitsefon] Gramatika: Prijedlog 'min' (od/iz) pripojen je imenici 'tzafon' (sjever), stvarajući preciznu prostornu i geografsku odrednicu u sprezi s idućom riječi. Značenje: Pruža točnu topografsku referencu grobnog mjesta, čime se u biblijskom tekstu snažno naglašava povijesnost samog događaja i čuva sveto geografsko sjećanje izraelskog naroda. Imena: - Timnat Heres [תִּמְנַת חֶרֶס / Timnat Cheres] (grad) Znači: Dio sunca Tvorba: Ime se sastoji od hebrejske riječi 'timnah' (dio, udio, baština) i riječi 'cheres' (sunce). Promjena imena: U knjizi o Jošui (24,30) ovaj se grad naziva Timnat Serah (Baština izobilja). Mnogi bibličari drže da je do promjene oblika došlo metatezom suglasnika (s-r-h u h-r-s) kako bi se izbjegla poveznica s kanaanskim štovanjem sunca.
- Efraim [אֶפְרָיִם / 'Efrayim] (pokrajina) Znači: Dvostruko plodan Tvorba: Ime je izvedeno iz glagolskog korijena 'parah' (biti plodan) na koji je dodan dualni završetak '-ajim'. Tekst objašnjava: U Postanku 41,52 Josip objašnjava ime svog sina Efraima (koji postaje eponim za ovo područje i pleme) riječima: 'Bog me učinio plodnim (hifrani) u zemlji moje nevolje.'
- Gaaš [גָּעַשׁ / Ga'ash] (planina) Znači: Potres / Podrhtavanje Tvorba: Ovaj se toponim izvodi iz istoimenog glagolskog korijena 'ga'ash' koji nosi značenje 'tresti se', 'drhtati', 'uzdrmati se' ili 'komešati se'.
Ovaj stih iz Knjige o Sucima (2,9), vrlo sličan paraleli iz Jošue 24,30, opisuje pokop Jošue, čovjeka koji je dovršio Mojsijevo djelo i uveo Izrael u Obećanu zemlju. Jošuina smrt i ukop u vlastitoj baštini na gori Efraimovoj teološki je vrhunac koji jasno simbolizira trajno zaposjedanje zemlje i potpuno ispunjenje Božjeg obećanja danog ocima, jer narod napokon nalazi mir u svom novom zavičaju.
Precizno navođenje geografskih lokacija kao što su Timnat Heres i gora Gaaš ukazuje na važnost čuvanja sjećanja u zajednici i vezivanja povijesti spasenja uz konkretan fizički prostor. Grobovi velikih vođa u biblijskom narativu nikada nisu samo mjesta pijeteta, nego stoje kao trajni svjedoci povijesnog kontinuiteta i trajnog saveza Boga i Njegovog naroda.