Zato i rekoh: 'Neću ih otjerati ispred vas; oni će vam biti klopkom, a bogovi njihovi bit će vam zamkom.'"
Zato i rekoh: 'Neću ih otjerati ispred vas; oni će vam biti klopkom, a bogovi njihovi bit će vam zamkom.'"
A kad anđeo Jahvin izgovori ove riječi svim sinovima Izraelovim, narod podiže svoj glas i zaplaka.
I nazvaše ono mjesto Bokim te ondje žrtvovaše Jahvi.
Jošua otpusti narod, a sinovi Izraela odoše svatko u svoju baštinu zaposjesti zemlju.
Narod služaše Jahvi u sve dane Jošuine i u sve dane onih starješina koje poživješe poslije Jošue, a koje vidješe svako veliko djelo Jahvino što ga On učini Izraelu.
I nazvaše ono mjesto Bokim te ondje žrtvovaše Jahvi.
Zato prozvaše ono mjesto Vokim; i ondje prinesoše žrtve Gospodu.
וַֽיִּקְרְאוּ שֵֽׁם הַמָּקוֹם הַהוּא בֹּכִים וַיִּזְבְּחוּ שָׁם לַֽיהוָֽה
va/i.yik.re.'U shem- ha./ma.Kom ha./Hu' bo.Khim va/i.yiz.be.chu- sham la./Yah.weh
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I nazvaše ime mjesta onoga Bokim i žrtvovaše tamo Jahvi."
1. I nazvaše Izvornik: וַֽיִּקְרְאוּ [vayikre'u] Gramatika: Sastoji se od waw konsekutivnog i glagola u Qal imperfektu, 3. lice muškog roda množine od korijena קָרָא (qara). Waw konsekutivni pretvara gramatički imperfekt u narativno prošlo svršeno vrijeme. Značenje: Čin imenovanja u Bibliji nosi veliku važnost, često označavajući prisvajanje autoriteta ili definiranje nečije suštine. Ovdje narod daje ime mjestu kako bi za buduće naraštaje zabilježio snažno kolektivno duhovno iskustvo.
2. mjesta Izvornik: הַמָּקוֹם [hamakom] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini, na koju je dodan određeni član הַ (ha). Dolazi od glagolskog korijena קוּם (qum), što znači 'ustati' ili 'stajati'. Značenje: U biblijskom tekstu riječ 'makom' često ne označava samo usputnu fizičku lokaciju, već teološki značajno ili sveto mjesto. To je na ovoj lokaciji potvrđeno kasnijim podizanjem žrtvenika.
3. Bokim Izvornik: בֹּכִים [bokhiym] Gramatika: Particip aktivni (Qal) u množini muškog roda od glagola בָּכָה (bakhah), što znači 'plakati'. Ovdje se particip koristi kao poimeničena vlastita imenica. Značenje: Odražava stanje duboke nacionalne žalosti, posramljenosti i pokajanja zbog neposlušnosti Bogu. Sama riječ postaje trajni podsjetnik na gorke posljedice kršenja Saveza i Božjeg ukora.
4. i žrtvovaše Izvornik: וַיִּזְבְּחוּ [vayizbechu] Gramatika: Waw konsekutivni povezan s glagolom u Qal imperfektu, 3. lice muškog roda množine od korijena זָבַח (zavach). I ovdje se radnja narativno prebacuje u prošlost. Značenje: Prinošenje žrtava Izraelaca njihov je konkretan odgovor na spoznaju o grijehu, te nastojanje da obnove prekinuto zajedništvo s Bogom. Pokazuje priznavanje krivnje i institucionalizirano traženje pomirenja.
5. Jahvi Izvornik: לַֽיהוָֽה [layhvh] Gramatika: Sastoji se od prijedloga לְ (le) koji označava smjer ('prema', 'k', 'za') i Božjeg osobnog imena (Tetragrama). Samoglasnik 'a' ispod Lamed sugerira ranu vokalizaciju prema čitanju riječi 'Adonaj'. Značenje: Žrtva je usmjerena isključivo Jahvi, istinskom Bogu Izraela. To je značajan podatak u kontekstu Knjige o Sucima gdje narod prečesto prilazi lokalnim kanaanskim božanstvima i baalima. Imena: - Bokim [בֹּכִים / bokhiym] (ostalo) Znači: Uplakani, Oni koji plaču Tvorba: Izvedeno iz aktivnog participa u množini hebrejskog glagola בָּכָה (bakhah), što znači 'plakati' ili 'oplakivati'. Tekst objašnjava: Tekst u Sucima 2,4 objašnjava da je ime dano jer je cijeli izraelski narod ondje podigao glas i gorko zaplakao čuvši osudu od anđela Jahvina zbog svojih kompromisa s Kanaancima.
- Jahve [יהוה / yhvh] (osoba) Znači: Onaj koji jest, Onaj koji uzrokuje postojanje Tvorba: Tetragram se izvodi iz starog hebrejskog korijena הוה (h-w-h) ili היה (h-y-h), koji znači 'biti' ili 'postati'. Tekst objašnjava: Biblijsko objašnjenje imena nalazi se u objavi Mojsiju u Izlasku 3,14 kroz izraz 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam), čime se naglašava Božja vječna prisutnost.
Ovaj stih iz Knjige o Sucima (Suci 2,5) predstavlja ishod dubokog emocionalnog i duhovnog prijelomnog trenutka za izraelski narod. Suočeni s posljedicama vlastite neposlušnosti i toleriranja kanaanskih utjecaja u obećanoj zemlji, Izraelci reagiraju masovnim plačem koji je bio toliko intenzivan da je sama lokacija trajno nazvana 'Bokim' (Uplakani). Spajanjem imena koje označava emociju sa činom žrtvovanja, stih demonstrira teološki put od spoznaje grijeha do pokušaja pomirenja.
Međutim, širi kontekst knjige otkriva teološku ironiju ovog događaja. Iako su narodni suze i žrtve ovdje bile stvarne, to pokajanje pokazalo se privremenim, što je klasična tema u Knjizi o Sucima. Izraelski je plač često bio samo izraz žaljenja nad posljedicama grijeha umjesto trajnog obraćenja, pa Bokim služi ne samo kao spomenik njihovog trenutačnog obnavljanja vjernosti Jahvi, već i kao proročanski nagovještaj neprekidnog ciklusa otpada, ugnjetavanja i vapaja koji će uslijediti.