Sinovi Izraelovi učiniše zlo u očima Jahve i služiše Baalima.
Sinovi Izraelovi učiniše zlo u očima Jahve i služiše Baalima.
Napustiše Jahvu, Boga svojih otaca, koji ih izvede iz zemlje egipatske, te odoše za drugim bogovima od bogova naroda što bijahu oko njih. Njima se pokloniše i tako razgnjeviše Jahvu.
Napustiše Jahvu i služiše Baalu i Aštartama.
Tada usplamti Jahvin Gnjev na Izraela, te ih On preda u ruke pljačkašima koji ih opljačkaše. Proda ih u ruke njihovih neprijatelja uokolo, pa više nisu mogli opstati pred svojim neprijateljima.
Kamo god su izlazili, Ruka Jahvina bijaše protiv njih na zlo, kao što je Jahve rekao i kao što im se Jahve zakleo. I nađoše se u velikoj tjeskobi.
Napustiše Jahvu i služiše Baalu i Aštartama.
I ostaviše Gospoda, i služiše Valu i Astarotama.
וַיַּעַזְבוּ אֶת יְהוָה וַיַּעַבְדוּ לַבַּעַל וְלָעַשְׁתָּרֽוֹת
va/i.ya.'az.Vu 'et- Yah.weh va/i.ya.'av.Du la./Ba.'al ve./la./'ash.ta.Rot
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I napustiše [objekt] Jahvu i služiše Baalu i Aštartama"
1. i napustiše Izvornik: וַיַּעַזְבוּ [vaya'azvu] Gramatika: Glagol s "vav-konsekutivnim" koji prebacuje imperfektno značenje u perfekt (svršenost). Riječ je o trećem licu množine Qal debla od korijena עָזַב (azav - ostaviti, napustiti). Značenje: Označava namjeran i svjestan čin napuštanja zavjetnog odnosa s Bogom. Nije riječ o pasivnom zaboravu, već o aktivnom odbacivanju Gospodina i kršenju Sinajskog saveza.
2. i služiše Izvornik: וַיַּעַבְדוּ [vaya'avdu] Gramatika: Također glagol s "vav-konsekutivnim" uz imperfekt trećeg lica množine Qal debla. Korijen je עָבַד (avad), što u osnovi znači raditi ili služiti. Značenje: Ovaj korijen obuhvaća svakodnevni fizički rad, ali i kultno, religijsko štovanje. Služenje stranim bogovima predstavlja izravno kršenje prve Božje zapovijedi.
3. Baalu Izvornik: לַבַּעַל [laba'al] Gramatika: Sastoji se od prijedloga לְ (l - k, za), određenog člana koji je asimiliran u lamed, te imenice בַּעַל (ba'al). Značenje: Upotreba određenog člana ukazuje na specifičnu, lokalnu manifestaciju ovog kanaanskog božanstva oluje i plodnosti. Izraelci su mu se okretali tražeći poljoprivredni uspjeh u novoj zemlji.
4. i Aštartama Izvornik: וְלָעַשְׁתָּרֽוֹת [vela'ashtarot] Gramatika: Konstrukcija uključuje veznik וְ (v - i), prijedlog לְ (l - k, za), asimilirani određeni član te imenicu עַשְׁתָּרוֹת (Aštarot) u obliku ženskog roda množine. Značenje: Množina vjerojatno označava više lokalnih svetišta, kipova ili razna utjelovljenja ove božice rata i plodnosti. Zajedno s Baalom, ona predstavlja cjelovit kanaanski kult kojem je Izrael podlegao. Imena:
- Jahve [יְהוָה / yhwh] (osoba) Znači: Onaj koji jest, Koji biva Tvorba: Smatra se da ime potječe od hebrejskog glagola הוה (havah - biti, postati), te nosi uzročno ili opisno značenje poput 'Onaj koji jest' ili 'Onaj koji uzrokuje postojanje'. Tekst objašnjava: U Knjizi Izlaska 3,14 Bog vlastito ime objašnjava frazom 'Ja sam onaj koji jesam' (ehjeh ašer ehjeh).
- Baal [בַּעַל / ba'al] (osoba) Znači: gospodar, vlasnik, muž Tvorba: U semitskim jezicima riječ 'ba'al' općenito označava vlasnika ili gospodara. S vremenom je riječ postala vlastito ime za vrhovno kanaansko božanstvo, moćnog donositelja kiše i plodnosti.
- Aštarta (Aštarote) [עַשְׁתָּרוֹת / ashtarot] (osoba) Znači: nepoznato ili sporno Tvorba: Ime je srodno s akadskom božicom Ištar i ugaritskom Aštart. Mnogi znanstvenici smatraju da biblijska hebrejska vokalizacija namjerno kombinira njene suglasnike sa samoglasnicima riječi 'bošet' (sramota) kako bi se izrazio teološki prezir.
Ovaj stih iz Knjige o sucima (Suci 2,13) savršeno sažima temeljni teološki problem i fatalni ciklus koji prožima cijelu knjigu: izraelsko napuštanje ekskluzivnog zavjetnog odnosa s Jahvom radi kompromisa s poganskim kanaanskim kultovima. Kontrast između glagola "napustiti" i "služiti" nedvosmisleno ukazuje na to da se ne radi o pukom neznanju, već o svjesnoj, namjernoj zamjeni i duhovnom preljubništvu.
Nakon što su iz nomadskog prešli u sjedilački način života, Izraelcima je štovanje Baala (gospodara oluje i kiše) i Aštarte (božice plodnosti) djelovalo kao pragmatičan potez za osiguranje poljoprivrednog uroda. Stih nam ukazuje na tragičnu duhovnu istinu da otpadništvo nikada ne ostaje samo na pasivnom napuštanju pravoga Boga; ono uvijek vodi u aktivno robovanje lažnim bogovima, što naposljetku provocira Božji pravedni sud i gubitak slobode.