Knjiga o Sucima 8

1Efrajimovi ljudi rekoše mu: "Kakvu si nam to stvar učinio te nas nisi pozvao kada si pošao boriti se protiv Midjana?" I žestoko su se prepirali s njim. 2A on im reče: "Što sam ja to sada učinio poput vas? Nije li pabirčenje Efrajimovo bolje od berbe Abiezerove? 3U vaše je ruke Bog predao knezove Midjana, Oreba i Zeeba. A što sam ja mogao učiniti poput vas?" Tada je popustila njihova srdžba prema njemu kad je izgovorio tu riječ. 4I dođe Gideon na Jordan te ga prijeđe, on i tri stotine ljudi koji bijahu s njim, umorni i u potjeri. 5I reče ljudima Sukota: "Dajte, molim vas, hljebove kruha narodu koji ide za mnom, jer su iscrpljeni, a ja progonim Zebaha i Salmunu, kraljeve Midjana." 6A knezovi Sukota rekoše: "Je li dlan Zebaha i Salmune sada u tvojoj ruci da tvojoj vojsci damo kruha?" 7Tada Gideon reče: "Zato, kad Jahve preda Zebaha i Salmunu u moju ruku, izmlatit ću vaše meso pustinjskim trnjem i dračom." 8Odatle uziđe u Penuel i progovori im ovako, a ljudi Penuela odgovoriše mu kao što odgovoriše ljudi Sukota. 9Reče također ljudima Penuela: "Kad se vratim u miru, srušit ću ovu kulu." 10Zebah i Salmuna bijahu u Karkoru i njihovi tabori s njima, oko petnaest tisuća ljudi, svi preostali od cijeloga tabora sinova Istoka; a palih bijaše stotinu i dvadeset tisuća ljudi koji potežu mač. 11Gideon uzađe putem onih koji obitavaju u šatorima istočno od Nobaha i Jogbohe, te udari na tabor, a tabor bijaše u sigurnosti. 12Zebah i Salmuna pobjegoše, no on potjera za njima i uhvati dva kralja Midjana, Zebaha i Salmunu, te prestraši sav logor. 13Gideon, sin Joašev, vrati se iz bitke s Hareške uzvisine. 14Tada uhvati mladića od ljudi iz Sukota i ispita ga, a on mu zapisa poglavare Sukota i njegove starješine, sedamdeset i sedam ljudi. 15Tada dođe k ljudima iz Sukota i reče: "Evo Zebaha i Salmune, zbog kojih ste mi predbacivali: 'Je li šaka Zebaha i Salmune već u tvojoj ruci, da damo kruha tvojim umornim ljudima?'" 16Tada uze gradske starješine, pustinjsko trnje i draču te njima pouči ljude iz Sukota. 17Razori kulu u Penuelu i pobi ljude iz grada. 18I reče Zebahu i Salmuni: "Gdje su ljudi koje ubiste na Taboru?" A oni rekoše: "Kakav si ti, takvi su bili i oni; svaki je izgledao kao kraljev sin." 19Tada on reče: "To bijahu moja braća, sinovi moje majke. Živoga mi Jahve, da ste ih ostavili na životu, ne bih vas ubio." 20I reče Jeteru, svom prvorođencu: "Ustani, ubij ih!" Ali mladić ne izvuče svoj mač jer se bojao, budući da je još bio dječak. 21Tada rekoše Zebah i Salmuna: "Ustani ti i udari na nas, jer kakav je čovjek, takva mu je snaga." I ustade Gideon te ubi Zebaha i Salmunu, i uze polumjesece koji bijahu na vratovima njihovih deva. 22Ljudi Izraelovi rekoše Gideonu: "Vladaj nad nama, i ti, i tvoj sin, i sin tvoga sina, jer si nas spasio iz ruke Midjanaca." 23Gideon im reče: "Neću ja vladati nad vama, niti će moj sin vladati nad vama; Jahve će vladati nad vama." 24I reče im Gideon: "Zatražit ću od vas jedno: dajte mi svaki naušnicu od svoga plijena." Jer su imali zlatne naušnice, budući da bijahu Jišmaelci. 25I rekoše: "Svakako ćemo dati!" Zatim rasprostriješe ogrtač i svaki baci onamo prsten od svoga plijena. 26Težina zlatnih naušnica koje je zatražio bijaše tisuću i sedam stotina šekela zlata, osim polumjesecâ, privjesaka i purpurne odjeće što bijaše na midjanskim kraljevima, i osim ogrlica što bijahu oko vrata njihovih deva. 27Gideon od njega izradi efod te ga smjesti u svojem gradu Ofri. Ondje se sav Izrael odao bludu za njim, pa on postade zamkom Gideonu i njegovom domu. 28I Midjan bi pokoren pred sinovima Izraelovim te više ne podizahu svoje glave. A zemlja je mirovala četrdeset godina u Gideonove dane. 29Ode Jerubaal, sin Joašev, i nastani se u svojoj kući. 30A Gideon je imao sedamdeset sinova proizašlih iz njegovih bedara, jer je imao mnogo žena. 31A njegova inoča, koja bijaše u Šekemu, također mu rodi sina, kojemu on dade ime Abimelek. 32Umrije Gideon, sin Joašev, u dobroj starosti te bi pokopan u grobu svoga oca Joaša u Abiezerovoj Ofri. 33A kad umrije Gideon, sinovi Izraelovi odvratiše se te stadoše bludničiti s baalima i postaviše sebi Baal-Berita za boga. 34I sinovi Izraelovi ne sjetiše se Jahve, svoga Boga, koji ih izbavi iz ruke svih njihovih neprijatelja unaokolo. 35I ne iskazaše milosrđe domu Jerubaala Gideona prema svemu dobru koje on učini Izraelu.