za predvođenje vođa u Izraelu, za dragovoljni odaziv naroda, blagoslivljajte Jahvu!
za predvođenje vođa u Izraelu, za dragovoljni odaziv naroda, blagoslivljajte Jahvu!
Čujte, kraljevi! Poslušajte, knezovi! Ja, ja ću Jahvi pjevati, svirat ću Jahvi, Bogu Izraelovu.
Jahve, pri Tvome izlasku iz Seira, pri Tvome koračanju iz polja Edoma, Zemlja se potresla, pa i Nebesa su kapala, i oblaci su izlijevali vodu.
Planine potekoše pred Jahvom, taj Sinaj pred Jahvom, Bogom Izraelovim.
U dane Šamgara, sina Anatova, u dane Jaele, zamriješe putovi, a oni što stazama hodahu, iđahu zaobilaznim putovima.
Jahve, pri Tvome izlasku iz Seira, pri Tvome koračanju iz polja Edoma, Zemlja se potresla, pa i Nebesa su kapala, i oblaci su izlijevali vodu.
Gospode! kad si slazio sa Sira, kad si išao iz polja Edomskoga, zemlja se tresijaše, i nebesa kapahu, oblaci kapahu vodom.
יְהוָה בְּצֵאתְךָ מִשֵּׂעִיר בְּצַעְדְּךָ מִשְּׂדֵה אֱדוֹם אֶרֶץ רָעָשָׁה גַּם שָׁמַיִם נָטָפוּ גַּם עָבִים נָטְפוּ מָֽיִם
Yah.weh be./tze.te./Kha mi./se.'Ir be./tza'.de./Kha mi./se.Deh 'e.Dom 'E.retz ra.'A.shah gam- sha.Ma.yim na.Ta.fu gam- 'a.Vim Na.te.fu Ma.yim
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Jahve, u izlasku tvome iz Seira, u koračanju tvome iz polja Edoma, zemlja se potresla, također nebesa kapala su, također oblaci kapali su vodu."
1. u izlasku tvome Izvornik: בְּצֵאתְךָ [betse'tkha] Gramatika: Prijedlog 'be' (u/pri) spojen s infinitivom konstrukta glagola 'yatsa' (izaći) i pronominalnim sufiksom 2. lica jednine. Označava radnju koja se odvija u tom trenutku. Značenje: Opisuje Božji dolazak u pomoć svom narodu kao moćnu teofaniju, polazak u boj. Izlazak iz Seira povezuje se sa starim tradicijama o objavi Boga na jugu.
2. u koračanju tvome Izvornik: בְּצַעְדְּךָ [betsa'dekha] Gramatika: Prijedlog 'be' s infinitivom ili imenicom 'tsa'ad' (koračati, stupati) i sufiksom 2. lica jednine. Tvori sinomimni pjesnički paralelizam s prethodnim izrazom. Značenje: Prikazuje Jahvu dinamično i borbeno. Bog djeluje kao suvereni ratnik koji silovito stupa u bitku kako bi zaštitio svoj narod i donio pravdu.
3. zemlja se potresla Izvornik: אֶרֶץ רָעָשָׁה ['erets ra'asha] Gramatika: Imenica 'erets' (zemlja) uz glagol 'ra'ash' (drhtati, tresti se) u perfektu, 3. lice jednine ženskog roda. Značenje: Fizički svijet reagira strahopoštovanjem pred očitovanjem Stvoritelja. Potres i kozmički nemir klasični su elementi starozavjetnih prikaza teofanije.
4. nebesa kapala su Izvornik: שָׁמַיִם נָטָפוּ [shamayim natafu] Gramatika: Imenica 'shamayim' (nebesa, dualna forma s pluralnim značenjem) i glagol 'nataf' (kapati, izliti) u perfektu 3. lica množine. Značenje: Nebeska sfera sudjeluje u božanskoj borbi kroz oluju i izlijevanje kiše. Obilna voda preplavila je dolinu i zaglavila neprijateljska kola u blatu, čime je Bog osigurao pobjedu Izraelu. Imena:
- Jahve [יְהוָה / yehva] (osoba) Znači: Onaj koji jest / On uzrokuje da bude Tvorba: Povezuje se s hebrejskim korijenom 'hvh' (biti, postati) u kauzativnom (hiphil) ili temeljnom (qal) glagolskom obliku. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 Bog objašnjava svoje ime Mojsiju izrazom 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam), povezujući ga s glagolom 'biti'.
- Seir [שֵׂעִיר / se'iyr] (planina) Znači: Dlakav, čupav ili šumovit Tvorba: Ime potječe od korijena 'sa'ar' što znači kosa ili dlaka, a vjerojatno se izvorno odnosilo na grube, grmljem obrasle i šumovite obronke tog gorskog područja. Tekst objašnjava: Biblija povezuje to ime s Ezavom koji je pri rođenju bio 'rutav' (se'ar) i koji se kasnije naselio upravo u brdovitoj zemlji Seir (Post 25,25; 36,8).
- Edom [אֱדוֹם / 'edom] (pokrajina) Znači: Crven Tvorba: Izvedeno iz korijena 'adom' (crven), odnosi se ponajprije na crvenkastu boju stijena i pješčenjaka karakterističnih za taj krajolik. Tekst objašnjava: Knjiga Postanka (25,30) objašnjava ime Edom poznatim događajem kada je Ezav tražio od Jakova da mu da jesti 'onog crvenog variva' (leće). Promjena imena: Ezav je dobio nadimak, a potom i eponimno ime Edom zbog epizode s crvenim jelom.
Ovaj stih pripada znamenitoj Deborinoj pjesmi (Suci 5), jednom od najstarijih pjesničkih tekstova u Bibliji, i donosi izuzetno snažnu sliku božanske teofanije. Jahve je opisan kao moćni ratnik koji napušta svoje obitavalište na krajnjem jugu, u predjelima Seira i Edoma, te silovito korača na sjever kako bi se pridružio svome narodu i spasio ga. Njegova suverena i zastrašujuća prisutnost očituje se kroz dramatične kozmičke perturbacije, spajajući sliku Boga s elementarnim silama prirode.
Potresanje zemlje i nebeski prolom oblaka u ovom kontekstu nisu puki pjesnički ukrasi, već teološki opisuju kako same sile prirode prepoznaju svog Stvoritelja i surađuju u Njegovom planu. Silovita kiša iz nebesa imala je presudnu ulogu u samoj bitci – izravno je doprinijela izraelskoj pobjedi jer je nabujala voda poplavila ravnicu te onesposobila teška i inače nadmoćna kanaanska željezna bojna kola koja su zaglavila u blatu.