I gle, uvečer je starac dolazio sa svoga posla iz polja. Taj čovjek bijaše iz Efrajimove gore te prebivaše u Gibei, a ljudi onoga mjesta bijahu Benjaminovci.
I gle, uvečer je starac dolazio sa svoga posla iz polja. Taj čovjek bijaše iz Efrajimove gore te prebivaše u Gibei, a ljudi onoga mjesta bijahu Benjaminovci.
Podiže oči i ugleda putnika na gradskom trgu. Tada starac reče: "Kamo ideš i odakle dolaziš?"
A on mu reče: "Putujemo iz Judina Betlehema prema obroncima Efrajimove gore. Ja sam odande. Išao sam do Judina Betlehema, a sada idem prema Domu Jahvinu, ali nema nikoga tko bi me primio u kuću.
Ima i slame i krme za naše magarce, a ima i kruha i vina za mene, za tvoju sluškinju i za mladića s tvojim slugama. Nema oskudice ni u čemu."
A stari čovjek reče: "Mir s tobom! Samo neka sve tvoje potrebe budu na meni, samo na trgu nemoj prenoćiti."
A on mu reče: "Putujemo iz Judina Betlehema prema obroncima Efrajimove gore. Ja sam odande. Išao sam do Judina Betlehema, a sada idem prema Domu Jahvinu, ali nema nikoga tko bi me primio u kuću.
A on mu odgovori: idemo do Vitlejema Judina do na kraj gore Jefremove; odande sam, pa sam išao do Vitlejema Judina, a sada idem k domu Gospodnjemu i nema nikoga da me primi u kuću.
וַיֹּאמֶר אֵלָיו עֹבְרִים אֲנַחְנוּ מִבֵּֽית לֶחֶם יְהוּדָה עַד יַרְכְּתֵי הַר אֶפְרַיִם מִשָּׁם אָנֹכִי וָאֵלֵךְ עַד בֵּית לֶחֶם יְהוּדָה וְאֶת בֵּית יְהוָה אֲנִי הֹלֵךְ וְאֵין אִישׁ מְאַסֵּף אוֹתִי הַבָּֽיְתָה
va/i.Yo.mer 'e.La/v 'oe.Rim 'a.Nach.nu mi./beit- Le.chem ye.hu.Dah 'ad- yar.ke.Tei har- 'ef.ra.Yim mi./Sham 'a.No.khi va./'e.Lekh 'ad- beit Le.chem ye.hu.Dah ve./'Et beit Yah.weh 'a.Ni ho.Lekh ve./'Ein 'Ish me.'a.Sef 'o.T/i ha./Ba.ye.ta/h
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I reče njemu: Prolazimo mi iz Betlehema Judina do obronaka gore Efrajimove, od tamo [sam] ja, i išao sam do Betlehema Judina, a [prema] kući Jahve ja idem, i nema čovjeka [koji] prima mene [u] kuću."
1. Prolazimo mi Izvornik: עֹבְרִים אֲנַחְנוּ ['ovriym 'anachnu] Gramatika: Riječ 'ovriym je particip aktivni glagola 'avar (prijeći, putovati) u množini (Qal vrsta), upotrijebljen uz osobnu zamjenicu 'anachnu (mi). Korištenje participa umjesto perfekta ili imperfekta ukazuje na trajnu, trenutnu radnju putovanja koja je još uvijek u tijeku. Značenje: Izraz naglašava njihov ranjivi status putnika na proputovanju. U kulturi drevnog Bliskog istoka, prepoznavanje nekoga kao putnika ('onoga koji prolazi') automatski je aktiviralo društvenu obvezu pružanja gostoljubivosti i zaštite.
2. obronaka (krajeva) Izvornik: יַרְכְּתֵי [yarketey] Gramatika: Ovo je vezni oblik (status constructus) množine (ili duala) imenice yarkah, koja doslovno znači bedro, bok ili najudaljeniji/najdublji dio nečega. Služi za označavanje geografske zabačenosti. Značenje: Riječ ukazuje na to da Levit dolazi iz duboke unutrašnjosti, izoliranog dijela gorskog kraja. Njegovo putovanje je doista dugo, što njegovoj trenutnoj situaciji daje dodatnu težinu jer je daleko od kuće i iscrpljen.
3. i išao sam Izvornik: וָאֵלֵךְ [va'elekh] Gramatika: Glagol halakh (ići) ovdje je u Wayyiqtol obliku (imperfekt s waw-konsekutivnim) prvog lica jednine. Ovaj klasični narativni oblik u hebrejskom jeziku izražava radnju u prošlosti koja je u nizu s drugim događajima. Značenje: Levit koristi ovaj glagol kako bi locirao svoje kretanje; prepričava prvi dio svog putovanja od vlastitog doma do Betlehema kako bi vratio svoju inoču. To daje starcu cjelovitu sliku njegovog dotadašnjeg puta.
4. a (prema) kući Jahve Izvornik: וְאֶת בֵּית יְהוָה [ve'et beyt yehva] Gramatika: Prijedlog/čestica 'et najčešće označava izravni objekt, ali uz glagole kretanja označava smjer ('prema', 'do'). Imenica beyt (kuća) je u veznom obliku s Božjim imenom, tvoreći izraz 'kuća Jahvina'. Značenje: Levit deklarira svoju krajnju i uzvišenu destinaciju (vjerojatno tadašnje svetište u Šilu). Njegova pobožna misija stoji u dubokom i tragičnom kontrastu s izostankom svake pobožnosti i morala kod stanovnika Gibeje.
5. prima (okuplja) Izvornik: מְאַסֵּף [me'asef] Gramatika: Ovo je particip aktivni (Piel vrsta) glagola 'asaf, koji primarno znači 'skupiti', 'sabrati' ili 'ukloniti'. U ovom narativnom kontekstu, on dobiva specifično značenje primanja gosta ili ugošćivanja. Značenje: Glagol slikovito opisuje čin 'skupljanja' čovjeka s ulice i uvođenja u sigurnost vlastitog doma. Činjenica da nitko ne želi 'sabrati' levita oslikava slom društvenih konvencija i potpunu odsutnost suosjećanja u Izraelu. Imena: - Betlehem [בֵּית לֶחֶם / beyt lechem] (grad) Znači: Kuća kruha Tvorba: Tvoreno spajanjem riječi 'beyt' (kuća) i 'lechem' (kruh). Promjena imena: U najranijim biblijskim tekstovima naziva se i Efrata (Postanak 35:19).
- Juda [יְהוּדָה / yehuda] (pokrajina) Znači: Neka je hvaljen (Jahve) Tvorba: Ime je izvedeno iz hebrejskog glagolskog korijena Y-D-H koji znači 'zahvaljivati', 'slaviti' ili 'hvaliti'. Tekst objašnjava: U Postanku 29:35 Lea svom sinu daje ime Juda govoreći: 'Ovaj put hvalit ću Jahvu!'
- Efrajim [אֶפְרַיִם / 'efrayim] (planina) Znači: Dvostruko plodan Tvorba: Ime je izvedeno iz korijena P-R-H (biti plodan, rasti) uz dodatak dualnog nastavka '-ayim' koji označava dvostrukost. Tekst objašnjava: U Postanku 41:52 Josip mu daje to ime uz objašnjenje: 'Bog me učinio plodnim u zemlji moje nevolje'.
- Jahve [יְהוָה / yehva] (osoba) Znači: Onaj koji jest / On uzrokuje da bude Tvorba: Smatra se da je ime tvoreno od starog hebrejskog korijena H-W-H ili H-Y-H (biti, postati, postojati). Tekst objašnjava: U Izlasku 3:14 Bog Mojsiju tumači svoje ime frazom 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam).
Ovaj stih (Suci 19:18) oslikava trenutak velike ranjivosti i duboke ironije u mračnom narativu knjige o Sucima. Putujući levit ljubazno i detaljno objašnjava dobronamjernom starcu u Gibeji svoju rutu: dolazi iz izoliranih dijelova Efrajimove gore, išao je do Betlehema u Judi, a sada putuje natrag prema 'kući Jahvinoj' (vjerojatno u tadašnje svetište Šilo). Njegov identitet Božjeg službenika i jasna destinacija svjedoče o pobožnoj namjeri koja bi u svakom uređenom drevnom društvu, osobito među sunarodnjacima Izraelcima, morala jamčiti ne samo poštovanje, već i prioritetnu zaštitu.
Međutim, vrhunac stiha i njegova ključna poruka leži u bolnoj konstataciji: 'i nema čovjeka koji me prima u kuću'. Iako se nalazi u gradu plemena Benjamin, dio istog naroda pod istim Savezom, nitko mu ne nudi utočište s ulice. Sveti zakon gostoljubivosti, koji je bio nepovrediv na drevnom Bliskom istoku, ovdje je potpuno pogažen. Ovaj izostanak osnovne ljudskosti u Gibeji služi kao upozorenje i mračan predznak stravičnog zločina koji će se te iste noći dogoditi, a koji briljantno ilustrira duhovnu i moralnu anarhiju Izraela u vrijeme sudaca kada je 'svatko činio što je bilo pravo u njegovim očima'.