Druga knjiga o Samuelu 19

1Tada bi javljeno Joabu: "Gle, kralj plače i tuguje za Abšalomom." 2I spasenje se onoga dana pretvori u žalovanje za sav narod, jer je narod onoga dana čuo kako se govori: "Kralj se rastužio zbog svojega sina." 3I toga se dana narod kradom uvuče u grad, kao što se kradom šulja narod posramljen u svojem bijegu iz bitke. 4A kralj pokri lice svoje te povika snažnim glasom: "Sine moj Abšalome, Abšalome, sine moj, sine moj!" 5Tada Joab uđe kralju u kuću i reče: "Danas si posramio lica svih svojih slugu koji su danas izbavili tvoj život, živote tvojih sinova i kćeri, te živote tvojih žena i priležnica, 6Ljubiš one koji te mrze, a mrziš one koji te ljube. Danas si pokazao da za tebe nema ni knezova ni slugu; jer danas znam: kad bi Abšalom bio živ, a svi mi danas bili mrtvi, to bi tada bilo pravo u tvojim očima. 7I sada ustani, izađi i progovori srcu svojih slugu, jer Jahvom se zaklinjem: ako ne izađeš, nijedan čovjek neće noćas prenoćiti s tobom, i to će ti biti veće zlo od svega zla koje te snašlo od tvoje mladosti do sada." 8Kralj usta i sjede na vrata. Javiše svemu narodu: "Evo, kralj sjedi na vratima." Tada sav narod dođe pred kralja, a Izraelci pobjegoše svaki u svoj šator. 9I sav se narod po svim plemenima Izraela prepirao govoreći: "Kralj nas je izbavio iz ruke naših neprijatelja i on nas je spasio iz ruke Filistejaca, a sada je pobjegao iz zemlje pred Abšalomom. 10A Abšalom, kojega smo pomazali nad sobom, poginuo je u bitci. I sada, zašto šutite o vraćanju kralja?" 11Kralj David poruči svećenicima Sadoku i Ebjataru: "Recite starješinama Jude: 'Zašto da budete posljednji koji će vratiti kralja u njegovu kuću?' A riječ svega Izraela doprla je do kralja u njegovu kuću. 12Vi ste moja braća, vi ste moja kost i moje meso. Zašto biste vi bili posljednji koji će vratiti kralja? 13A Amasi recite: 'Nisi li ti moja kost i moje meso? Tako neka mi učini Bog i tako neka doda, ako preda mnom ne budeš zapovjednik vojske u sve dane umjesto Joaba!'" 14Tako prignu srce svakoga čovjeka iz Jude kao jednog čovjeka, te poručiše kralju: "Vrati se, ti i sve tvoje sluge!" 15Kralj se vrati i dođe do Jordana, a Judejci dođoše u Gilgal da pođu ususret kralju i prevedu kralja preko Jordana. 16Tada požuri Šimej, sin Gere, Benjaminovac iz Bahurima, te siđe s Judinim ljudima ususret kralju Davidu. 17S njim bijaše tisuću ljudi iz Benjamina, te Siba, sluga Šaulova doma, s petnaest svojih sinova i dvadeset slugu uza se. Oni se sjuriše u Jordan pred kralja. 18I prijeđe skela da preveze kraljev dom i da učini što je dobro u njegovim očima, a Šimej, sin Gerin, pade pred kralja pri njegovu prelasku Jordana. 19I reče kralju: "Neka mi moj gospodar ne uračuna krivnju i neka ne pamti ono što je tvoj sluga skrivio u dan u koji je moj gospodar, kralj, izašao iz Jeruzalema; neka to kralj ne uzima k srcu! 20Jer tvoj sluga zna da je sagriješio, i evo, došao sam danas prvi iz svega Josipova doma da siđem ususret svome gospodaru kralju." 21Tada odgovori Sarvijin sin Abišaj: "Zar da se zbog ovoga ne pogubi Šimej, jer je prokleo Jahvina pomazanika?" 22A David reče: "Što ja imam s vama, sinovi Sarvijini, da mi danas budete protivnici? Zar će danas itko biti usmrćen u Izraelu? Jer zar ne znam da sam danas ja kralj nad Izraelom?" 23Kralj reče Šimeju: "Nećeš umrijeti." I zakle mu se kralj. 24I Šaulov sin Meribaal siđe ususret kralju. On ne uredi svojih nogu, ne uredi svoga brka i ne opra svojih haljina od dana kraljeva odlaska do dana u koji dođe u miru. 25A kad je iz Jeruzalema došao ususret kralju, reče mu kralj: "Zašto nisi pošao sa mnom, Meribaale?" 26A on reče: "Gospodaru moj, kralju, moj me sluga prevario. Jer tvoj je sluga rekao: 'Osedlat ću sebi magaricu, uzjahati na nju i poći s kraljem', budući da je tvoj sluga hrom. 27Oklevetao je tvoga slugu pred mojim gospodarom kraljem. Ali moj je gospodar kralj poput Božjega anđela, stoga učini ono što je dobro u tvojim očima. 28Jer sav dom moga oca ne bijaše drugo doli ljudi dostojni smrti pred mojim gospodarom kraljem, a ti si postavio svoga slugu među one koji jedu za tvojim stolom. I kakvo još pravo imam da i dalje vapijem kralju?" 29A kralj mu reče: "Zašto još govoriš o svojim stvarima? Rekao sam: ti i Siba podijelite polje." 30A Mefibošet reče kralju: "Neka uzme i sve, nakon što je moj gospodar kralj u miru došao u svoj dom." 31A Barzilaj Gileađanin siđe iz Rogelima i prijeđe s kraljem Jordan da ga isprati preko Jordana. 32A Barzilaj bijaše veoma star, u dobi od osamdeset godina. On je opskrbljivao kralja za njegova boravka u Mahanajimu, jer bijaše veoma imućan čovjek. 33Kralj reče Barzilaju: "Prijeđi sa mnom i opskrbljivat ću te uz sebe u Jeruzalemu." 34A Barzilaj reče kralju: "Koliko je dana i godina moga života, da uziđem s kraljem u Jeruzalem? 35Danas mi je osamdeset godina. Mogu li razlikovati dobro od zla? Može li tvoj sluga okusiti što jedem i što pijem? Čujem li još glas pjevača i pjevačica? Zašto bi tvoj sluga još bio na teret mome gospodaru kralju? 36Tvoj će sluga tek malo prijeći Jordan s kraljem, pa zašto bi me kralj nagradio ovom nagradom? 37Neka se, molim, tvoj sluga vrati da umrem u svome gradu, uz grob svoga oca i svoje majke. A evo tvoga sluge Kimhama, neka prijeđe s mojim gospodarom kraljem, i učini mu ono što je dobro u tvojim očima." 38Kralj reče: "Sa mnom će prijeći Kimham, a ja ću mu učiniti ono što je dobro u tvojim očima. I sve što od mene zatražiš, učinit ću za tebe." 39Sav narod prijeđe Jordan, a prijeđe i kralj. Kralj poljubi Barzilaja i blagoslovi ga, a on se vrati u svoje mjesto. 40Kralj prijeđe u Gilgal, a Kimham prijeđe s njim. Sav narod Judin prevede kralja, a tako i polovica naroda Izraelova. 41I gle, svi Izraelci dođoše kralju i rekoše mu: "Zašto te ukradoše naša braća Judejci i prevedoše preko Jordana kralja i njegov dom, kao i sve Davidove ljude s njim?" 42Tada svaki Judin čovjek odgovori čovjeku iz Izraela: "Zato što mi je kralj blizak. Zašto si se razgnjevio zbog ove stvari? Jesmo li doista jeli od kralja? Ili nam je išta darovano?" 43Nato čovjek iz Izraela odgovori čovjeku iz Jude: "Deset udjela imam u kralju, pa i u Davidu imam više od tebe. Zašto si me prezreo? Nije li moja riječ bila prva da vratim svoga kralja?" Ali riječ čovjeka iz Jude bijaše oštrija od riječi čovjeka iz Izraela. 44#