Druga knjiga o Samuelu 21
1U Davidove dane bijaše glad tri godine, godinu za godinom. David potraži Lice Jahvino, a Jahve reče: "Na Šaulu je i na kući krvoločnoj, zbog toga što je usmrtio Gibeonce." 2Kralj pozva Gibeonce i reče im. A Gibeonci nisu bili od sinova Izraelovih, nego od ostatka Amorejaca. Sinovi Izraelovi su im se zakleli, ali ih je Šaul tražio pobiti u svojoj revnosti za sinove Izraelove i Judine. 3David reče Gibeoncima: "Što da vam učinim i čime da izvršim okajanje, da blagoslovite Baštinu Jahvinu?" 4Gibeonci mu rekoše: "Nama nije do srebra ni zlata od Šaula i njegova doma, i nije na nama da usmrtimo kojega čovjeka u Izraelu." A on reče: "Što kažete, učinit ću vam." 5I rekoše kralju: "Čovjek koji nas je uništavao i koji je smišljao da budemo istrijebljeni, kako ne bismo opstali na cijelom području Izraela, 6neka nam se preda sedam ljudi od njegovih sinova da ih objesimo Jahvi u Gibei Šaula, izabranika Jahvina." Kralj reče: "Ja ću ih dati." 7A kralj poštedi Mefibošeta, sina Jonatana, sina Šaulova, zbog Jahvine zakletve koja bijaše među njima, između Davida i Jonatana, sina Šaulova. 8Kralj uze dva sina Rispe, kćeri Ajine, koje je rodila Šaulu, Armonija i Mefibošeta, te pet sinova Mikale, kćeri Šaulove, koje je rodila Adrielu, sinu Barzilaja Meholaćanina. 9Predade ih u ruke Gibeonaca, a oni ih objesiše na gori pred Jahvom. Tako padoše sedmorica njih zajedno; biše usmrćeni u prve dane žetve, na početku žetve ječma. 10Rispa, Ajina kći, uze kostrijet i prostrije je sebi na stijenu, od početka žetve sve dok se na njih nije izlila voda s Nebesa, te nije dala nebeskim pticama da danju počivaju na njima, ni poljskim zvijerima noću. 11Javljeno je Davidu što je učinila Rispa, kći Ajina, Šaulova priležnica. 12David ode i uze kosti Šaula i kosti njegova sina Jonatana od građana Jabeša Gileadskog, koji ih bijahu ukrali s trga Bet Šana, gdje ih Filistejci bijahu objesili u dan kada su Filistejci potukli Šaula na Gilboi. 13Odnese odande kosti Šaula i kosti njegova sina Jonatana, te skupiše kosti obješenih. 14Pokopaše kosti Šaulove i njegova sina Jonatana u zemlji Benjaminovoj, u Seli, u grobu njegova oca Kiša, te učiniše sve što je kralj zapovjedio. Nakon toga Bog se smilova zemlji. 15Ponovno izbi rat između Filistejaca i Izraela. David i njegove sluge s njim siđoše te se boriše s Filistejcima, a David se umori. 16A Išibenob, koji bijaše od Rafinih potomaka, a težina njegova koplja bijaše tri stotine šekela bronce i koji bijaše opasan novim mačem, reče da će ubiti Davida. 17A u pomoć mu dođe Abišaj, sin Sarvijin, udari Filistejca i usmrti ga. Tada mu se Davidovi ljudi zakleše: "Nećeš više izlaziti s nama u boj i nećeš ugasiti svjetiljku Izraela." 18Nakon toga ponovo nasta bitka u Gobu s Filistejcima. Tada Hušanin Sibkaj ubi Sipaja, koji bijaše među Rafinim potomcima. 19Ponovno izbi bitka s Filistejcima u Gobu. Tada Elhanan, sin Jaira tkalca, Betlehemac, ubi Golijata Gitejca, a drvo njegova koplja bijaše poput tkalačkog vratila. 20I bijaše još rat u Gatu. Ondje se nađe čovjek golema rasta, koji imaše po šest prstiju na rukama i na nogama, dvadeset i četiri na broju. I on također bješe rođen Rafi. 21Ružio je Izrael, a ubio ga je Jonatan, sin Šimeja, brata Davidova. 22Ova se četvorica rodiše Rafi u Gatu, i padoše od ruke Davida i od ruke njegovih slugu. 23#