Druga knjiga o Samuelu 17

1Ahitofel reče Abšalomu: "Dopusti mi da izaberem dvanaest tisuća ljudi, da ustanem i krenem u potjeru za Davidom ove noći. 2Napast ću ga dok je umoran i klonulih ruku. Prestravit ću ga te će pobjeći sav narod koji je s njim, a tada ću udariti samoga kralja. 3I vratit ću sav narod k tebi; kao povratak svih jest čovjek kojega tražiš, i sav će narod biti u miru." 4Ta se riječ učini ispravnom Abšalomu i svim starješinama Izraela. 5I reče Abšalom: "Pozovi, molim te, i Hušaja Arčanina da čujemo što će i on reći." 6Hušaj dođe k Abšalomu, a Abšalom mu reče: "Ovako je govorio Ahitofel. Hoćemo li učiniti po njegovoj riječi? Ako ne, govori ti." 7A Hušaj reče Abšalomu: "Nije dobar savjet koji je Ahitofel dao ovaj put." 8I reče Hušaj: "Ti znaš svoga oca i njegove ljude, da su junaci i ogorčeni u duši kao medvjedica lišena mladih u polju, a tvoj je otac ratnik i neće noćiti s narodom. 9Evo, on se sada krije u nekoj od jama ili na nekom od mjesta. I dogodit će se, kad na početku padne tko među njima, da će onaj tko to čuje reći: 'Dogodio se poraz u narodu koji ide za Abšalomom.' 10Čak će i hrabar čovjek, čije je srce kao srce lavlje, zacijelo klonuti, jer sav Izrael zna da je tvoj otac junak i da su hrabri ljudi oni koji su s njim. 11Zato savjetujem: neka se oko tebe okupi sav Izrael od Dana do Beer Šebe, u mnoštvu kao pijesak na moru, a ti sam pođi u bitku. 12Doći ćemo k njemu na kojem god se mjestu nađe i spustit ćemo se na njega kao što rosa pada na zemlju, te od njega i od svih ljudi koji su s njim neće preostati čak ni jedan. 13Povuče li se u grad, sav će Izrael donijeti užad k onom gradu i odvući ćemo ga do potoka, sve dok se ondje ne nađe čak ni kamenčić." 14Tada Abšalom i svi Izraelci rekoše: "Savjet Hušaja Arčanina bolji je od savjeta Ahitofelova." A Jahve bijaše zapovjedio da se osujeti dobri savjet Ahitofelov, kako bi doveo zlo na Abšaloma. 15Hušaj reče svećenicima Sadoku i Ebjataru: "Ovako i ovako savjetovao je Ahitofel Abšaloma i starješine Izraela, a ovako i ovako savjetovao sam ja. 16A sada brzo pošaljite i javite Davidu: 'Nemoj noćas prenoćiti u ravnicama pustinje, nego svakako prijeđi, da ne bude uništen kralj i sav narod koji je s njim.'" 17Jonatan i Ahimaas stajali su kod izvora Rogel. Sluškinja bi odlazila i javljala im, a oni bi zatim išli izvijestiti kralja Davida, jer nisu smjeli biti viđeni kako ulaze u grad. 18Mladić ih vidje i javi Abšalomu, te obojica brzo otiđoše. Dođoše do kuće čovjeka u Bahurimu koji je u dvorištu imao zdenac, pa siđoše onamo. 19Žena uze pokrov, raširi ga preko bunara i po njemu razastre prekrupu, te se ništa ne primijeti. 20Abšalomove sluge dođoše k ženi u kuću i rekoše: "Gdje su Ahimaas i Jonatan?" A žena im reče: "Prešli su preko potoka." Tražiše ih, ali ih ne nađoše te se vratiše u Jeruzalem. 21Nakon njihova odlaska izađoše iz bunara te odoše javiti kralju Davidu. Rekoše Davidu: "Ustanite i brzo prijeđite vodu, jer je tako Ahitofel savjetovao protiv vas." 22Tada ustade David i sav narod koji bijaše s njim te prijeđoše Jordan; do jutarnje svjetlosti ne izosta nijedan koji nije prešao Jordan. 23A Ahitofel vidje da njegov savjet nije izvršen, te osedla magarca, usta i ode svojoj kući, u svoj grad. Izda naredbe svome domu, pa se objesi i umrije. Pokopan je u grobu svoga oca. 24David dođe u Mahanajim, a Abšalom prijeđe Jordan, on i svi Izraelci s njim. 25Amasu je Abšalom postavio umjesto Joaba nad vojskom. A Amasa bijaše sin čovjeka po imenu Jitra, Izraelca, koji je ušao k Abigajili, kćeri Nahaševoj, sestri Sarvije, majke Joabove. 26Izrael i Abšalom utaboriše se u zemlji Gileadu. 27Po Davidovu dolasku u Mahanajim, Šobi, sin Nahašev iz Rabe sinova Amonovih, Makir, sin Amielov iz Lo Debara i Barzilaj Gileađanin iz Rogelima, 28postelje, zdjele, lončarsko posuđe, pšenicu, ječam, brašno, prženo zrnje, bob, leću i prženo zrnje 29med, maslac, ovce i kravlje sireve donesoše Davidu i narodu koji bijaše s njim da jedu, jer rekoše: "Narod je gladan, umoran i žedan u pustinji."