Druga knjiga o Samuelu 16
1David bijaše malo prešao vrh kad Siva, sluga Mefibošetov, dođe mu u susret, s jednim parom osamarenih magaraca, natovarenih s 200 kruhova, stotinu grozdova suhog grožđa, stotinu sezonskih plodova i jednu mješinu vina. 2Kralj reče Sivi: â€Sto je to tamo? “ Siva odgovori:†Magarci će služiti kao jahaće živinče kraljevoj obitelji; kruh i plodovi, za hranu mladim ljudima; a vino, kao piće ljudima iscrpljenim u pustinji. “ 3Kralj reče: â€Ali, gdje je sin tvojeg gospodara?“ Siva odgovori kralju: â€Eh dobro, on je ostao u Jeruzalemu, jer si je rekao: Danas, kuća Izraelova vratit će mi kraljevstvo moga oca. “ 4Kralj izjavi Sivi: †Sva dobra Mefibošetova su od sada tvoja. “ Siva reče: †Evo me, klanjam se. Ostani mi sklon, moj gospodine kralju. “ 5Kralj David stiže u Bahurim kad jedan čovjek izlazise iz njega. On bijaše iz istog klana kao i kuća Saulova i zvao se Šimej, sin Gerov. Sve dok izlaziše on izricaše kletve. 6On bacaše kamenje na Davida i na sve sluge kraljeve, a ipak, sav narod i svi junaci bijahu s desna i s lijeva Davidu. 7Evo što govoriše Šimej u svojim kletvama: â€Odlazi, odlazi ništarijo krvoločna! 8GOSPOD je dao pasti na tebe svu krv kuće Saulove, na čijem si mjestu postao kraljem. GOSPOD je vratio kraljevstvo u ruke tvojem sinu Absalomu, a tebe evo, u nesreći, jer ti si krvolok. “ 9Abišaj, sin Serujavljev, reče kralju: †Zašto ovaj crknuti pas proklinje mog gospodina kralja? Pusti me prijeći i ta odsječem mu glavu. “ 10Kralj reče:  to ima između mene i vas, sinova Serujavljevih? Ako proklinje i ako mu je GOSPOD rekao: idi prokleti Davida, tko mu može reći: Zašto si to učinio?“ 11David reče Abišaju i svim njegovim slugama: †Ako moj sin, onaj koji je potekao od mene, hoće moj život, s jačim razlogom je ovaj Benjaminit; pustite ga kleti, ako mu je to GOSPOD rekao. 12Možda će GOSPOD pogledati na moj jad i vratiti mi sreću, umjesto njegovog današnjeg prokletstva.“ 13David nastavi napredovati sa svojim ljudima, dok Šimej napredovaše padinom planine, njemu sa strane, nastavljajući proklinjati i bacati kamenje, sa svoje strane. On je također dizao prašinu. 14Kralj i sva njegova vojska stiže preumorna. Ondje, povratiše dah. 15Absalom i sva vojska ljudi Izraelovih bijahu stigli u Jeruzalem. Ahitofel bijaše s njim. 16Kad Husaj Arkit, prijatelj Davidov, stiže kod Absaloma, Husaj reče Absalomu: ‎ivio kralj! Živio kralj!“ 17 Absalom reče Husaju: †Je li to tvoja vjernost prema tvom prijatelju? Zašto ti nisi otišao sa svojim prijateljem? “ 18Husaj reče Absalomu: †Ne. Onoga koga je izabrao GOSPOD, kao i sav narod i svi ljudi Izraela, to je onome žiji ja hoću biti i s kim hoću ostati. 19Na drugom mjestu, koga ću ja služiti? Nije li to njegov sin? Isto kao što sam bio u službi tvojeg oca, ja ću biti u tvojoj službi. “ 20Absalom reče Ahitofelu: †Savjetujte se međusobno o tome što nam je činiti. “ 21Ahitofel reče Absalomu: †Pođi kod suložnica tvojeg oca koje je ostavio čuvati kuću.Tako će sav Izrael saznati da si se učinio nepodnošljivim ocu svome i ruka svih tvojih pristaša bit će time ojačana. “ 22Digoše za Absaloma jedan šator na terasi i Absalom iđaše k svim suložnicama svojeg oca pred očima sveg Izraela. 23Savjeti koje davaše Ahitofel u ono vrijeme imadoše vrijednost proročanstva. Takvi bijahu svi savjeti Ahitofelovi, kako za Davida tako i za Absaloma.