Druga knjiga o Samuelu 15

1No, poslije toga, Absalom si pribavi jedna kola i konje kao i 50 ljudi koji trcahu pred njim. 2Ustavši u rano jutro, Absalom se drzaše na rubu ceste od vrata. Svaki put kad jedan čovjek, imajući neki proces, trebaše se naći kod kralja za moliti pravdu, Absalom ga pozivaše i govoriše mu: ”Iz kojeg si ti grada?" On bi odgovorio: ”Tvoj je sluga iz jednog od Izraelovih plemena .“ 3Tad Absalom govoriše: ” Gledaj. Tvoja je stvar dobra i pravedna, ali nema nikog da te sasluša sa strane kralja. “ 4Absalom govoriše: ” Ah! da sam ja sudac u ovoj zemlji, meni bi dolazili svi oni koji imaju proces na sudu i ja bih im dijelio pravdu! “ 5A kad bi mu se čovjek približio za pokloniti se pred njim, on pružaše ruku, hvataše ga i grliše ga. 6Absalom postupaše na takav način glede svih Izraelita koji bi se nasli kod kralja za moliti pravdu. A Absalom obmanjivaše ljude Izraelove. 7No, na kraju četrdesete godine, Absalom reče kralju: ” Dopusti mi otići u Hebron ispuniti zavjet koji sam učinio prema GOSPODU. 8Jer tvoje je sluga načinio jedan zavjet za vrijeme boravka u Gesuru u Aram . On je rekao: Ako me stvarno GOSPOD dovede u Jeruzalem, ja ću služiti GOSPODU. “ 9Kralj mu reče: ” Idi u miru. “ On se dakle stavi na put i ode u Hebron. 10Absalom posla opunomoćenike u sva plemena Izraelova za reći: ” Čim začujete zvuk roga, vi možete reći: Absalom je postao kralj u Hebronu. “ 11Dvije stotine ljudi iz Jeruzalema bijaše pratilo Absaloma, uzvanici, pošli u potpunoj nedužnosti. Oni ne znadoše ništa o spletki. 12Za vrijeme dok Absalom nudiše *žrtve, on posla tražiti Ahitofela Gijonita, savjetnika Davidova, u njegov grad Gijo . Urota postade snažna i stranka Absalomova sve značajnija. 13Jedan izvjestitelj dođe reći Davidu: ” Srce ljudi Izraelovih se okrenulo prema Absalomu.“ 14David reče svim svojim slugama koji bijahu s njim u Jeruzalemu: ”Na put! Bježimo. Jer Absalom nam neće podijeliti milosti. Hajdete brzo, inače, on bi nas brzo mogao pohvatati, nanijeti nam zlo i posjeći grad oštricom mača.“ 15Sluge kraljeve rekoše kralju: ”Što god da je izbor mog gospodine kralja, tvoje su sluge ondje. “ 16Kralj dakle iziđe pješice sa svom svojom obitelji, ali kralj ostavi suložnice za čuvati kuću. 17Kralj iziđe pješice sa svim narodom i zaustavi se kod posljednje kuće. 18Sve njegove sluge dođoše kod njega, svi Keretinci, svi Peletinci. Svi Gititi, 600 ljudi došlih iz Gata u njegovoj pratnji, prođoše pred kraljem; 19Kralj reče Itajiu Gititu: ” Zašto dolaziš i ti s nam? Vrati se i ostani s drugim kraljem, jer ti si jedan stranac, ti si čak izbjeglica za svoju zemlju. 20Ti si stigao jučer, i danas da te ja povlačim za sobom, dok ja, ja idem u neizvjesnost? Vrati se i povedi svoju braću sa sobom. Vjernost i odanost ! “ 21Itaj odgovori kralju i reče mu: ” Živ bio GOSPOD i živ bio moj gospodin kralj, za život i za smrt, ja ću biti tvoj sluga . “ 22David reče Itaju: ” Idi. Pođi. “ Itaj Gitit prođe, sa svim svojim ljudima i svom svojom djecom. 23Sva zemlja plakaše velikim jecajima, i sav narod prođe. Kralj prođe potokom Sedron 24Bijaše tu također Sadok, i s njim svi *leviti noseći *zavjetni kovčeg Božji: oni odloziše kovčeg Božji, a Abijatar se uspe sve dok sav narod koji bijaše izišao iz grada ne bi prošao. 25Kralj reče Sadoku: ” Donesi kovčeg Božji u grad. Ako mi je GOSPOD sklon, on će me ponovo dovesti i dopustiti mi vidjeti ga ponovo, kao i njegovo boravište. 26Ali, ako on izjavi: ja te neću, nek mi učini što mu se sviđa! “ 27Kralj reče svećeniku Sadoku: ” Vidiš li ti? Vrati se u miru u grad. Tvoj sin Ahimas, i Jonatan, sin Abiatarov, vaša dva sina su s vama. 28Gledajte, ja ću se zadržavati u prijelazu pustinje, sve dok mi vaša riječ ne donese novosti. “ 29Sadok i Abiatar odnesoše dakle kovčeg Božji u Jeruzalem i tu ostadoše. 30David se uspinjase usponom Maslina, on se uspinjaše plačući; imao je glavu zastrtu i hodaše bosonog. Sav narod koji ga pratiše imaše zastrtu glavu. Oni se uspinjaše plačući. 31Dođoše reći Davidu: ” Ahifotel je među urotnicima, s Absalomom. “ David reče: ” Ja te molim, GOSPODE, učini ludima savjete Ahitofelofe! “ 32David stiže na vrh, ondje gdje se klanja pred Bogom, kad dođe njemu u susret Husaj Arkit, *razderane tunike i glave pokrivene zemmljom. 33David mu reče: ” Ako ti pređeš sa mnom, ti ćeš biti na mom trošku. 34Ali, ako se vratiš u grad i kažeš Absalomu: ja ću biti tvoj sluga, o kralju; donedavno ja bijah sluga tvojem ocu; eh dobro, sada ja sam tvoj sluga tada ćeš ti moći osujetiti Ahitofelove savjete. 35I nećeš li ti ondje imati uza se svećenike Sadoka i Abiatara? Sve što budeš čuo o kući kraljevoj, ti ćeš izvijestiti svećenicima Sadoku i Abiataru. 36Oni imaju ondje uza se svoja dva sina: Ahimasa za Safoka i Jonatana za Abiatara. Vi će te mi prenijeti njihovim posredstvom sve što budete čuli govoriti. “ 37A Husaj, prijatelj Davidov, vrati se u grad, u času kad je Absalom ulazio u Jeruzalem.