Druga knjiga o Samuelu 15

1A nakon toga Abšalom si pribavi kola i konje te pedeset ljudi koji trčahu pred njim. 2Abšalom bi ustajao rano i stajao kraj puta kod gradskih vrata. Kad god bi koji čovjek imao parnicu te dolazio kralju na sud, Abšalom bi ga dozvao i upitao: "Iz kojega si grada?" A on bi odgovorio: "Tvoj je sluga iz jednoga od Izraelovih plemena." 3I reče mu Abšalom: "Vidi, tvoja je stvar dobra i ispravna, ali te od kralja nema tko saslušati." 4I reče Abšalom: "Tko će me postaviti za suca u zemlji? K meni bi dolazio svaki čovjek koji ima spor i parnicu, i ja bih mu udijelio pravdu!" 5A kad bi mu se čovjek približio da mu se pokloni, on bi pružio svoju ruku, uhvatio ga i poljubio. 6Na taj je način Abšalom postupao sa svim Izraelcima koji bi dolazili kralju na sud, i tako je Abšalom prisvajao srca ljudi Izraela. 7Nakon četrdeset godina Abšalom reče kralju: "Dopusti mi, molim te, da odem u Hebron i ispunim svoj zavjet koji sam zavjetovao Jahvi. 8Jer se tvoj sluga zavjetovao dok sam boravio u Gešuru, u Aramu, govoreći: 'Ako me Jahve doista vrati u Jeruzalem, služit ću Jahvi.'" 9Kralj mu reče: "Idi u miru." On usta i ode u Hebron. 10Abšalom posla uhode u sva plemena Izraelova govoreći: "Kad čujete zvuk roga, recite: 'Abšalom se zakraljio u Hebronu.'" 11A s Abšalomom pođe iz Jeruzalema dvjesto ljudi, uzvanika koji su išli u svojoj nedužnosti i ne znadoše ništa. 12Abšalom posla po Ahitofela Gilonjanina, Davidova savjetnika, iz njegova grada Gilona, dok je prinosio žrtve. Urota bijaše snažna, a narod se uz Abšaloma sve više množio. 13I dođe glasnik k Davidu i reče: "Srce Izraelaca pošlo je za Abšalomom." 14David reče svim svojim slugama koji bijahu s njim u Jeruzalemu: "Ustanite i bježimo, jer nam neće biti izbavljenja od Abšaloma. Požurite krenuti, da ne pohita i stigne nas, sruči na nas zlo i udari grad oštricom mača." 15Tada rekoše kraljeve sluge kralju: "Što god izabere moj gospodar kralj, evo tvojih slugu." 16Tako iziđe kralj pješice i sav njegov dom, a kralj ostavi deset inoča da čuvaju kuću. 17Iziđe kralj i sav narod pješice za njim, te stadoše kod posljednje kuće. 18Svi su njegovi sluge prolazili uza nj, a svi Kerećani, svi Pelećani i svi Gićani, šest stotina ljudi koji dođoše za njim iz Gata, prolazili su pred kraljem. 19Kralj reče Itaju Gićaninu: "Zašto i ti ideš s nama? Vrati se i ostani s kraljem, jer ti si tuđinac, a usto i prognanik iz svojega mjesta. 20Jučer si došao, a danas da te tjeram da lutaš s nama, dok ja idem kamo god idem? Vrati se i povedi svoju braću sa sobom, i neka s tobom budu milost i istina!" 21Itaj odgovori kralju: "Živ Jahve i živ moj gospodar kralj, doista, na mjestu gdje bude moj gospodar kralj, bilo za smrt ili za život, ondje će biti i tvoj sluga." 22David reče Itaju: "Idi i prijeđi." I prijeđe Itaj iz Gata, svi njegovi ljudi i sva djeca koja bijahu s njim. 23Sva zemlja plakaše na sav glas dok je sav narod prolazio. Kralj prijeđe potok Kidron, a sav narod prođe putem prema pustinji. 24I gle, također su Sadok i svi leviti s njim nosili Kovčeg Saveza Božjega. Oni postaviše Kovčeg Božji, a Ebjatar uziđe, sve dok sav narod nije do kraja izašao iz grada. 25Kralj reče Sadoku: "Vrati Kovčeg Božji u grad. Ako nađem Milost u očima Jahve, On će me vratiti i pokazati mi njega i njegovo Prebivalište. 26A ako ovako kaže: 'Ne uživam u tebi', evo me, neka mi učini kako je dobro u Njegovim očima." 27Kralj reče svećeniku Sadoku: "Jesi li ti vidilac? Vrati se u miru u grad, a tvoj sin Ahimaas i Ebjatarov sin Jonatan, vaša dva sina, neka budu s vama. 28Gledajte, ja ću se zadržavati u ravnicama pustinje sve dok od vas ne stigne riječ da me obavijesti." 29Tada Sadok i Ebjatar vratiše Kovčeg Božji u Jeruzalem i ostadoše ondje. 30A David se uspinjao usponom Maslinske gore, uspinjao se i plakao; glava mu bijaše pokrivena te hodaše bos. I sav narod koji bijaše s njim pokri svoju glavu, te se uspinjahu neprestano plačući. 31Davidu javiše: "Ahitofel je među urotnicima s Abšalomom." A David reče: "Osujeti, molim, Ahitofelov savjet, Jahve!" 32David stiže do vrha, ondje gdje se klanjaše Bogu, i gle, ususret mu dođe Hušaj Arčanin, razderane haljine i sa zemljom na glavi. 33Tada mu David reče: "Ako prijeđeš sa mnom, bit ćeš mi na teret. 34A ako se vratiš u grad i kažeš Abšalomu: 'Tvoj ću sluga biti, kralju; nekoć bijah sluga tvoga oca, a sada sam tvoj sluga', tada ćeš mi osujetiti Ahitofelov savjet. 35Zar ondje s tobom neće biti svećenici Sadok i Ebjatar? Sve što čuješ iz kraljeve kuće, javi svećenicima Sadoku i Ebjataru. 36Evo, ondje su s njima njihova dva sina, Ahimaas Sadokov i Jonatan Ebjatarov. Preko njih mi pošaljite svaku riječ koju čujete." 37Hušaj, Davidov prijatelj, dođe u grad, a Abšalom uđe u Jeruzalem.