Druga knjiga o Samuelu 2
1Nakon toga David upita Jahvu: "Da uzađem u jedan od Judinih gradova?" Jahve mu reče: "Uzađi." Nato David upita: "Kamo da uzađem?" A On reče: "U Hebron." 2I uzađe onamo David, a također i njegove dvije žene: Ahinoama iz Jizreela i Abigajila, Nabalova žena iz Karmela. 3David uzvede i svoje ljude koji bijahu s njim, svakoga s njegovim domom, te se nastaniše u gradovima Hebrona. 4Dođoše ljudi iz Jude te ondje pomazaše Davida za kralja nad domom Judinim. Zatim javiše Davidu: "Ljudi iz Jabeša u Gileadu oni su koji su pokopali Šaula." 5David posla glasnike ljudima iz Jabeša u Gileadu i reče im: "Blagoslovljeni vi od Jahve koji ste iskazali ovo milosrđe svojem gospodaru Šaulu i pokopali ga. 6A sada, neka vam Jahve iskaže Milost i Istinu, a i ja ću vam učiniti ovo dobro zato što ste učinili to djelo. 7A sada neka ojačaju vaše ruke i budite hrabri ljudi, jer mrtav je vaš gospodar Šaul, a i mene je dom Judin pomazao za kralja nad sobom." 8A Abner, sin Nerov, zapovjednik Šaulove vojske, uze Išbaala, sina Šaulova, i prevede ga u Mahanajim. 9Postavi ga za kralja nad Gileadom, Ašeranima i Jizreelom, te nad Efrajimom, Benjaminom i cijelim Izraelom. 10Išbaal, sin Šaulov, imao je četrdeset godina kada se zakraljio nad Izraelom, a kraljevao je dvije godine. Ali dom Judin išao je za Davidom. 11A broj dana koje je David bio kralj u Hebronu nad Judinim domom bijaše sedam godina i šest mjeseci. 12Tada Abner, Nerov sin, i sluge Išbaala, sina Šaulova, izađoše iz Mahanajima u Gibeon. 13A Joab, Sarvijin sin, i Davidove sluge izađoše te se susretoše s njima kod gibeonskoga jezera. Sjedoše, jedni s jedne strane jezera, a drugi s druge. 14Abner reče Joabu: "Neka ustanu mladići i ogledaju se pred nama." A Joab reče: "Neka ustanu!" 15Tada ustaše i istupiše po broju: dvanaest za Benjamina i za Išbaala, sina Šaulova, i dvanaest od slugu Davidovih. 16I svaki zgrabi svoga protivnika za glavu i zari mu svoj mač u bok, te padoše zajedno. I nazva se to mjesto Polje bokova, koje je u Gibeonu. 17Onoga dana bitka bijaše veoma žestoka, a Abner i Izraelovi ljudi bijahu poraženi pred Davidovim slugama. 18Tamo bijahu tri Sarvijina sina: Joab, Abišaj i Asahel, a Asahel bijaše brz na nogama kao gazela u polju. 19Asahel potjera Abnera i ne skrenu ni nadesno ni nalijevo idući za Abnerom. 20Abner se okrenu iza sebe i reče: "Jesi li to ti, Asahele?" A on reče: "Ja sam." 21Abner mu reče: "Skreni nadesno ili nalijevo, uhvati jednoga od mladića i uzmi njegovu opremu." Ali Asahel nije htio odstupiti od njega. 22Abner ponovo reče Asahelu: "Odstupi od mene! Zašto da te oborim na zemlju? I kako bih onda pogledao u lice tvome bratu Joabu?" 23No on odbi odstupiti. Tada ga Abner udari stražnjim krajem koplja u trbuh, te koplje izađe straga. On ondje pade i umrije na mjestu. I svi koji dođoše na mjesto gdje Asahel pade i umrije, ondje stadoše. 24Joab i Abišaj potjeraše za Abnerom. Sunce zađe, a oni stigoše do brežuljka Ame, koji je istočno od Gije, na putu prema pustinji Gibeon. 25Sinovi Benjaminovi okupiše se za Abnerom, postadoše jedna četa te stadoše na vrh brežuljka. 26Abner povika Joabu i reče: "Zar će mač dovijeka proždirati? Zar ne znaš da će naposljetku biti gorko? I do kada nećeš reći narodu da se odvrati od potjere za svojom braćom?" 27Joab reče: "Živ Jahve! Da nisi progovorio, tek bi se ujutro narod povukao, svaki od potjere za svojim bratom." 28Joab zatrubi u rog, a sav se narod zaustavi; više nisu gonili Izraela niti su se dalje borili. 29Abner i njegovi ljudi išli su Arabom svu onu noć, prijeđoše Jordan, prođoše sav Bitron i dođoše u Mahanajim. 30Joab se vratio iz potjere za Abnerom i skupio sav narod. Od Davidovih slugu nedostajalo je devetnaest ljudi i Asahel. 31A sluge Davidove pobiše od Benjamina i među Abnerovim ljudima, te umrije tri stotine i šezdeset ljudi. 32Poniješe Asahela i pokopaše ga u grobu njegova oca u Betlehemu. Joab i njegovi ljudi išli su cijelu noć te im osvanu u Hebronu.