Druga knjiga o Samuelu 14

1Joab, sin Sarvijin, spozna da je kraljevo srce naklonjeno Abšalomu. 2Tada Joab posla u Tekou, dovede odande mudru ženu te joj reče: "Tuguj sada i odjeni žalobnu odjeću. Ne maži se uljem, nego budi kao žena koja već mnogo dana tuguje za mrtvim. 3Doći ćeš kralju i govorit ćeš mu ovim riječima." I Joab joj stavi riječi u usta. 4Žena iz Tekoe progovori kralju, pade licem na zemlju, pokloni se i reče: "Spasi, kralju!" 5Kralj joj reče: "Što ti je?" A ona reče: "Jao, ja sam udovica, umro mi je muž, 6A tvoja sluškinja imaše dva sina. Obojica se potukoše u polju, a ne bijaše nikoga među njima da ih razdvoji, te jedan udari drugoga i usmrti ga. 7I evo, ustala je sva obitelj protiv tvoje sluškinje i rekoše: 'Predaj onoga koji je ubio svoga brata da ga usmrtimo za život njegova brata kojega je ubio, te da zatremo i nasljednika.' Tako će ugasiti moju žeravicu koja je preostala, da mome mužu ne ostave ni imena ni ostatka na zemlji." 8Tada kralj reče ženi: "Idi svojoj kući, a ja ću zapovjediti o tebi." 9Tada žena iz Tekoe reče kralju: "Na meni, gospodaru moj kralju, neka bude krivnja i na domu oca mojega, a kralj i njegovo prijestolje nedužni su." 10A kralj reče: "Onoga koji ti bude govorio dovedi k meni, i on te više neće dotaknuti." 11Ona reče: "Neka se kralj, molim, sjeti Jahve, svoga Boga, da osvetnik krvi ne umnoži uništenje i da ne zatru moga sina." Nato on reče: "Tako mi živoga Jahve, ni vlas tvoga sina neće pasti na zemlju." 12A žena reče: "Neka tvoja sluškinja kaže riječ mome gospodaru kralju." A on reče: "Govori." 13A žena reče: "Zašto si takvo što zamislio protiv naroda Božjega? Jer izgovarajući ovu riječ, kralj je poput krivca time što kralj ne vraća svoga prognanika. 14Jer zacijelo ćemo umrijeti i biti poput vode izlivene na zemlju koja se ne može skupiti. A Bog ne oduzima život, nego smišlja namisli kako prognanik ne bi bio od Njega odbačen. 15A sada, što sam došla svome gospodaru kralju govoriti ovu riječ, to je zato što me narod preplašio, te tvoja sluškinja reče: 'Progovorit ću kralju, možda će kralj ispuniti riječ svoje sluškinje.' 16Jer kralj će poslušati kako bi izbavio svoju sluškinju iz ruke čovjeka koji namjerava istrijebiti mene i moga sina zajedno iz Božje Baštine. 17I reče tvoja sluškinja: 'Neka riječ moga gospodara kralja bude za utjehu; jer kao anđeo Božji, takav je moj gospodar kralj da sasluša dobro i zlo.' A Jahve, Bog tvoj, neka bude s tobom." 18Kralj odgovori ženi: "Molim te, ne skrivaj od mene ono što ću te pitati." A žena reče: "Neka govori moj gospodar kralj." 19Kralj reče: "Je li Joabova ruka s tobom u svemu ovome?" A žena odgovori: "Tako mi tvoga života, gospodaru moj kralju, ne može se skrenuti ni nadesno ni nalijevo od svega što je moj gospodar kralj rekao. Jer tvoj mi je sluga Joab zapovjedio i on je stavio u usta tvoje sluškinje sve ove riječi. 20Tvoj je sluga Joab učinio ovu stvar kako bi promijenio stanje stvari, ali moj je gospodar mudar mudrošću anđela Božjega i zna sve što je na Zemlji." 21Kralj reče Joabu: "Evo, učinio sam ovu stvar. Idi i vrati mladića Abšaloma." 22Joab pade licem na zemlju, pokloni se i blagoslovi kralja. Zatim Joab reče: "Danas tvoj sluga zna da je našao milost u tvojim očima, moj gospodaru kralju, jer je kralj ispunio riječ svoga sluge." 23Joab ustade, ode u Gešur i dovede Abšaloma u Jeruzalem. 24A kralj reče: "Neka se povuče u svoju kuću, ali moga lica neka ne vidi." I povuče se Abšalom u svoju kuću te ne vidje kraljeva lica. 25A u svem Izraelu ne bijaše čovjeka tako lijepa kao Abšalom, nadasve hvaljenoga: od tabana njegove noge pa do tjemena ne bijaše na njemu mane. 26A kada bi šišao svoju glavu — a šišao bi je na isteku svake godine jer mu bijaše teška, pa ju je šišao — izvagao bi kosu sa svoje glave: dvjesto šekela po kraljevskom utegu. 27Abšalomu se rodiše tri sina i jedna kći, a ime joj bijaše Tamara. Ona bijaše žena lijepa izgleda. 28Abšalom proboravi dvije godine u Jeruzalemu, a kraljeva lica ne vidje. 29Abšalom posla k Joabu da ga pošalje kralju, ali on ne htjede doći k njemu. Posla još po drugi put, ali on ne htjede doći. 30Tada reče svojim slugama: "Vidite Joabovu njivu pokraj moje, ondje mu je ječam; idite i zapalite je." I Abšalomove sluge zapališe tu njivu. 31Tada Joab usta, dođe k Abšalomu u kuću i reče mu: "Zašto su tvoje sluge vatrom zapalile moje polje?" 32Abšalom reče Joabu: "Evo, poručio sam ti: 'Dođi ovamo da te pošaljem kralju s riječima: "Zašto sam došao iz Gešura? Bolje bi mi bilo da sam još ondje."' A sada, neka vidim kraljevo lice, pa ako na meni ima krivnje, neka me pogubi!" 33Joab dođe kralju i javi mu, a kralj pozva Abšaloma. On dođe kralju i pokloni mu se licem do zemlje pred kraljem. Tada kralj poljubi Abšaloma.