A kralj reče: "Neka se povuče u svoju kuću, ali moga lica neka ne vidi." I povuče se Abšalom u svoju kuću te ne vidje kraljeva lica.
A kralj reče: "Neka se povuče u svoju kuću, ali moga lica neka ne vidi." I povuče se Abšalom u svoju kuću te ne vidje kraljeva lica.
A u svem Izraelu ne bijaše čovjeka tako lijepa kao Abšalom, nadasve hvaljenoga: od tabana njegove noge pa do tjemena ne bijaše na njemu mane.
A kada bi šišao svoju glavu — a šišao bi je na isteku svake godine jer mu bijaše teška, pa ju je šišao — izvagao bi kosu sa svoje glave: dvjesto šekela po kraljevskom utegu.
Abšalomu se rodiše tri sina i jedna kći, a ime joj bijaše Tamara. Ona bijaše žena lijepa izgleda.
Abšalom proboravi dvije godine u Jeruzalemu, a kraljeva lica ne vidje.
A kada bi šišao svoju glavu — a šišao bi je na isteku svake godine jer mu bijaše teška, pa ju je šišao — izvagao bi kosu sa svoje glave: dvjesto šekela po kraljevskom utegu.
I kad bi strigao glavu (a imaše običaj svake godine strići je, jer mu bijaše teško), mjerio bi kosu s glave svoje, i bivaše je dvjesta sikala carskom mjerom.
וּֽבְגַלְּחוֹ אֶת רֹאשׁוֹ וְֽהָיָה מִקֵּץ יָמִים לַיָּמִים אֲשֶׁר יְגַלֵּחַ כִּֽי כָבֵד עָלָיו וְגִלְּחוֹ וְשָׁקַל אֶת שְׂעַר רֹאשׁוֹ מָאתַיִם שְׁקָלִים בְּאֶבֶן הַמֶּֽלֶךְ
u./ve./ga.le.Ch/o 'et- ro.Sh/o Ve./ha.yah mi./Ketz ya.Mim la/i.ya.Mim 'a.Sher ye.ga.Le.ach ki- kha.Ved 'a.La/v ve./gi.le.Ch/o ve./sha.Kal 'et- se.'Ar ro.Sh/o ma.Ta.yim she.ka.Lim be./'E.ven ha./Me.lekh
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I pri brijanju njegovom glave njegove i bilo bi od kraja dana do dana kada bi brijao jer bijaše teška na njemu i brijao bi je i vagao bi kosu glave njegove dvjesto šekela po kamenu kralja"
1. pri brijanju njegovom Izvornik: וּֽבְגַלְּחוֹ [uvgalecho] Gramatika: Glagolski oblik je Pijel infinitiv konstruktni s prijedlogom bet, veznikom vav i pronominalnim sufiksom trećeg lica jednine. Označava radnju koja se ponavlja ili postavlja vremenski okvir radnje. Značenje: Ukazuje na redovitu, gotovo ritualnu praksu šišanja koja ističe neobičan i ekstreman rast njegove kose. Kosa je u to doba bila simbol muške snage, vitalnosti i ponosa.
2. od kraja dana do dana Izvornik: מִקֵּץ יָמִים לַיָּמִים [mikets yamiym layamiym] Gramatika: Prijedložna fraza sastavljena od prijedloga 'min' (od), imenice 'kets' (kraj), plurala 'yamiym' (dani), te prijedloga 'l' (do) uz određeni član i istu imenicu. Ovo je hebrejski idiom za vremenski period od točno godinu dana. Značenje: Pokazuje da se radnja događala periodično, u ovom slučaju jednom godišnje. Naglašava izvanrednu brzinu rasta i bujnost njegove kose unutar samo jednog godišnjeg ciklusa.
3. bijaše teška Izvornik: כָבֵד [khaved] Gramatika: Pridjev ili glagol u perfektu (treće lice muškog roda jednine) od korijena k-v-d. Osnovno značenje korijena je 'biti težak', iz čega proizlazi i metaforičko značenje za slavu ili čast. Značenje: Fizička težina kose postaje doslovan teret koji se mora ukloniti. Ovdje postoji i duboka književna ironija jer ono što je predstavljalo njegovu 'slavu' (khavod) zapravo mu je postalo teškim teretom, a kasnije i uzrokom smrti.
4. po kamenu kralja Izvornik: בְּאֶבֶן הַמֶּֽלֶךְ [be'even hamelekh] Gramatika: Prijedlog 'b' (u/po) ispred imenice 'even' (kamen) u staničnom stanju (status constructus) povezanoj s imenicom 'melekh' (kralj) s određenim članom. 'Kamen' ovdje označava uteg za vagu. Značenje: Korištenje službenog 'kraljevskog utega' ukazuje na standardiziranu, državnu mjeru kojom se željela naglasiti pouzdanost i zapanjujuća težina Absalomove kose (oko 2 do 2.5 kg). To dodatno potvrđuje njegovu iznimnu pojavu po kojoj je bio poznat u cijelom kraljevstvu.
Ovaj stih (2. Samuelova 14:26) pruža slikovit opis izvanrednog fizičkog izgleda Davidovog sina Absaloma, točnije njegove veličanstvene kose koja je bila izvor njegovog velikog ponosa i divljenja u narodu. Detaljno navođenje nevjerojatne težine kose prema službenom kraljevskom standardu naglašava koliko je njegova pojava bila iznimna i poznata u cijelom Izraelu.
Međutim, ovo isticanje njegovog vanjskog izgleda nosi duboku ironiju i proročki nagovještaj njegove propasti. Sama kosa koja je bila njegova slava i koja mu je predstavljala teret ('khaved') na kraju postaje oruđe njegove smrti kada se uplete u grane hrasta tijekom pobune. Tekst time majstorski koristi opis tjelesne ljepote kako bi oslikao njegovu taštinu i pripremio čitatelja na njegov tragičan, gotovo apsurdan kraj, pokazujući kako se ljudski ponos često pretvara u vlastitu zamku.