Sva plemena Izraela dođoše k Davidu u Hebron te rekoše: "Evo nas, mi smo tvoja kost i tvoje meso.
Sva plemena Izraela dođoše k Davidu u Hebron te rekoše: "Evo nas, mi smo tvoja kost i tvoje meso.
I prije, dok je Šaul bio kralj nad nama, ti si bio taj koji je izvodio i vraćao Izrael. A Jahve ti je rekao: 'Ti ćeš napasati Moj narod Izrael i ti ćeš biti vođa nad Izraelom.'"
Sve starješine Izraela dođoše kralju u Hebron, te kralj David sklopi s njima savez u Hebronu pred Jahvom, a oni pomazaše Davida za kralja nad Izraelom.
Sva plemena Izraela dođoše k Davidu u Hebron te rekoše: "Evo nas, mi smo tvoja kost i tvoje meso.
Tada dođoše sva plemena Izrailjeva k Davidu u Hevron, i rekoše mu govoreći: evo mi smo kost tvoja i tijelo tvoje.
וַיָּבֹאוּ כָּל שִׁבְטֵי יִשְׂרָאֵל אֶל דָּוִד חֶבְרוֹנָה וַיֹּאמְרוּ לֵאמֹר הִנְנוּ עַצְמְךָ וּֽבְשָׂרְךָ אֲנָֽחְנוּ
va/i.ya.Vo.'u kol- shiv.Tei Yis.ra.'El 'el- da.Vid chev.Ro.na/h va/i.yo.me.Ru le./Mor hi./Nu 'atz.me./Kha u./ve.sa.re./Kha 'a.Na.che.nu
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I dođoše sva plemena Izraela k Davidu u Hebron i rekoše govoreći: evo nas, kost tvoja i meso tvoje mi."
1. i dođoše Izvornik: וַיָּבֹאוּ [vayavo'u] Gramatika: Qal imperfekt, 3. lice množine muškog roda, s waw konsekutivnim koji mijenja vrijeme iz budućeg u prošlo. Korijen glagola je בּוֹא (bo'), što znači 'doći' ili 'ući'. Značenje: Gramatička konstrukcija naglašava dovršen, povijesni slijed događaja. Označava fizički, organizirani i odlučni čin okupljanja predstavnika naroda s jasnom svrhom.
2. plemena Izvornik: שִׁבְטֵי [shivtey] Gramatika: Imenica muškog roda u množini, u stanju konstrukta (status constructus) vezana uz Izrael. Osnovni oblik je שֵׁבֶט (shevet), s primarnim, doslovnim značenjem 'štap' ili 'žezlo'. Značenje: Korištenje riječi za štap ukazuje na grupe pod jednim rodovskim autoritetom. U ovom kontekstu izražava svijest svih frakcija naroda o potrebi ujedinjenja pod zajedničkim 'štapom' (pastira i vladara).
3. u Hebron Izvornik: חֶבְרוֹנָה [chevrona] Gramatika: Vlastita imenica kojoj je na kraj dodan nenaglašeni lokativni (smjerovni) sufiks he (ה ־), što prevodimo kao kretanje 'u' ili 'prema' gradu. Značenje: Hebron nije samo usputna lokacija, već drevni vjerski i obiteljski centar gdje su pokopani patrijarsi (Abraham, Izak i Jakov). Dolazak na ovo mjesto daje političkom ujedinjenju najviši duhovni legitimitet.
4. kost tvoja i meso tvoje Izvornik: עַצְמְךָ וּֽבְשָׂרְךָ ['atsmekha uvsarkha] Gramatika: Imenice עֶצֶם ('etsem - kost) i בָּשָׂר (basar - meso), obje uz pronominalni sufiks 2. lica jednine muškog roda. Spojene su prijedlogom waw (i) u jedinstvenu idiomatsku cjelinu. Značenje: Ovo je snažan idiom za duboko krvno srodstvo i organsko jedinstvo (podsjeća na Adamove riječi o Evi). Plemena sjevevernog kraljevstva ovime nadilaze građanski rat, prihvaćajući Davida kao svog najbližeg, neraskidivog srodnika. Imena: - Izrael [יִשְׂרָאֵל / yisra'el] (narod) Znači: Bog se bori, Bog vlada Tvorba: Ime je složenica od glagolskog korijena 'sara' (שָׂרָה - boriti se, ustrajati) i božanskog imena 'El' (אֵל
- Bog). Tekst objašnjava: Postanak 32:28 daje izravno objašnjenje imena izvedeno iz Jakovljevog hrvanja: 'jer si se borio s Bogom i s ljudima, i nadvladao si.' Promjena imena: Ime kojim je Bog preimenovao patrijarha Jakova (hebr. Ya'aqov), a koje je kasnije postalo naziv za cijeli narod.
- David [דָּוִד / david] (osoba) Znači: Ljubljeni Tvorba: Pretpostavlja se da je izvedeno iz semitskog korijena d-w-d (דּוֹד) koji znači ljubav, voljeni, prijatelj, ili u određenim kontekstima 'stric'.
- Hebron [חֶבְרוֹן / chevron] (grad) Znači: Savez, udruženje, prijateljstvo Tvorba: Dolazi od korijena חָבַר (chavar), što znači udružiti se, vezati se, ujediniti se ili biti prijatelj/suborac. Promjena imena: Grad se ranije zvao Kirjat Arba (Grad četvorice), kako bilježi Postanak 23:2 i Jošua 14:15.
Ovaj stih iz 2. Samuelove 5:1 opisuje jedan od najvažnijih prijelomnih trenutaka u biblijskoj povijesti – dobrovoljno nacionalno ujedinjenje cijelog Izraela. Nakon godina gorkog građanskog rata i rascjepkanosti koja je uslijedila nakon smrti kralja Šaula, predstavnici svih sjevernih plemena samoinicijativno dolaze k Davidu na jug, u sveti patrijaraški grad Hebron.
Najdublja poruka ovog čina sažeta je u riječima 'mi smo tvoja kost i tvoje meso'. Narod ne kapitulira uslijed vojne sile niti nudi podaništvo stranom vladaru, nego svoj politički savez s Davidom temelji na neizbrisivom bratstvu i zajedničkom identitetu. Time se postavlja temelj za jedinstvenu monarhiju, a u teološkom smislu stvara se i praslika mesijanskog zajedništva – vladavine pomazanika (Mesije) kojemu narod slobodno pristupa prepoznajući ga kao svog vođu i osloboditelja.