Doći ćeš kralju i govorit ćeš mu ovim riječima." I Joab joj stavi riječi u usta.
Doći ćeš kralju i govorit ćeš mu ovim riječima." I Joab joj stavi riječi u usta.
Žena iz Tekoe progovori kralju, pade licem na zemlju, pokloni se i reče: "Spasi, kralju!"
Kralj joj reče: "Što ti je?" A ona reče: "Jao, ja sam udovica, umro mi je muž,
A tvoja sluškinja imaše dva sina. Obojica se potukoše u polju, a ne bijaše nikoga među njima da ih razdvoji, te jedan udari drugoga i usmrti ga.
I evo, ustala je sva obitelj protiv tvoje sluškinje i rekoše: 'Predaj onoga koji je ubio svoga brata da ga usmrtimo za život njegova brata kojega je ubio, te da zatremo i nasljednika.' Tako će ugasiti moju žeravicu koja je preostala, da mome mužu ne ostave ni imena ni ostatka na zemlji."
Kralj joj reče: "Što ti je?" A ona reče: "Jao, ja sam udovica, umro mi je muž,
A car joj reče: što ti je? A ona reče: udovica sam, umro mi je muž.
וַיֹּֽאמֶר לָהּ הַמֶּלֶךְ מַה לָּךְ וַתֹּאמֶר אֲבָל אִשָּֽׁה אַלְמָנָה אָנִי וַיָּמָת אִישִֽׁי
va/i.yo.mer- la/h ha./Me.lekh mah- La/kh va./To.mer 'a.Val 'i.shah- 'al.ma.Nah 'A.ni va/i.Ya.mot 'i.Sh/i
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I reče njoj kralj: Što tebi? I reče: Jao, žena udovica ja, i umrije muž moj."
1. I reče Izvornik: וַיֹּֽאמֶר [vayo'mer] Gramatika: Glagol 'amar' (reći) u Qal imperfektu trećeg lica jednine muškog roda, spojen s waw konsekutivom (wayyiqtol). Ovaj prepoznatljivi hebrejski oblik tipičan je za narativne tekstove jer prebacuje radnju iz budućnosti u prošlost. Značenje: Označava kronološki nastavak radnje i uobičajen je uvod u biblijski dijalog. Ovdje izravno uvodi kraljevo pitanje i njegovu interakciju sa ženom, potičući daljnji razvoj događaja.
2. kralj Izvornik: הַמֶּלֶךְ [hamelekh] Gramatika: Imenica 'melekh' (kralj) s određenim članom 'ha', koji uzrokuje udvostručavanje prvog suglasnika imenice (dageš u slovu mem). Označava specifičnu, poznatu osobu u tekstu. Značenje: U kontekstu priče odnosi se na kralja Davida. Predstavlja najviši zemaljski autoritet, suca i zaštitnika kojem se žena iz Tekoe namjerno obraća tražeći pravdu.
3. jao / doista Izvornik: אֲבָל ['aval] Gramatika: Uzvik ili prilog koji se koristi za snažno naglašavanje tvrdnje. Najčešće se prevodi kao jao, doista, zaista ili nažalost, ovisno o kontekstu žaljenja. Značenje: Žena koristi ovaj emotivni izraz kako bi odmah postavila ton duboke tuge i očaja. To je ključni retorički alat u njenoj pomno osmišljenoj predstavi pred kraljem.
4. udovica Izvornik: אַלְמָנָה ['almana] Gramatika: Imenica ženskog roda jednine. U hebrejskom jeziku i društvu označava isključivo ženu kojoj je umro muž i koja se nije ponovno udala. Značenje: Udovice su u drevnom Izraelu bile među najranjivijim slojevima društva, zakonski i ekonomski ovisne o tuđoj pomoći. Njeno isticanje ovog statusa trenutačno priziva kraljevu zakonsku obvezu i moralnu dužnost da štiti nemoćne.
5. muž moj Izvornik: אִישִֽׁי ['iyshiy] Gramatika: Imenica 'ish' (čovjek, muž) spojena s pronominalnim sufiksom prvog lica jednine ('-i') koji označava posvojnost. Značenje: Gubitak muža središnji je element njezine priče koja zapravo služi kao prikrivena alegorija za situaciju s Davidom i njegovim prognanim sinom Abšalomom. Muževa smrt ostavila ju je potpuno nezaštićenom pred neprijateljstvom šire obitelji.
Ovaj stih iz Druge knjige o Samuelu (2 Sam 14,5) predstavlja ključni trenutak u kojem takozvana 'mudra žena iz Tekoe' iznosi svoj lažni slučaj pred kraljem Davidom. Njezin pažljivo odabran rječnik, posebice naglašavanje statusa bespomoćne udovice i dramatičan uzvik tuge, ima za isključivi cilj izazvati kraljevu suosjećajnost. U drevnom Izraelu, kralj je imao svetu dužnost štititi udovice i siročad kao najranjivije članove društva.
Stih na izvrstan način ilustrira vještu narativnu i retoričku strategiju koju su osmislili Joab i ova žena. Prikazujući se kao očajna udovica bez zaštitnika, ona navodi Davida da donese pravednu presudu i obeća joj zaštitu. Ta ista presuda poslužit će kao zamka kojom će ga kasnije suočiti s njegovom vlastitom nedosljednošću i obvezati ga da oprosti svom sinu Abšalomu. Tekst kroz ovaj dijalog duboko istražuje teme pravde, milosrđa i manipulacije unutar kraljevskog dvora.