Druga knjiga o Samuelu 18

1David pregleda narod koji bijaše s njim i postavi im na celo zapovjednike tisuća i zapovjednike stotina. 2Potom David dade puku znak za polazak; jedna trećina bijaše povjerena Joabu, jedna trećina Abišaju, sinu Serujavljevu, bratu Joabovu, jednu trećinu Itaju Gititu. Kralj reče narodu: ”Meni je također stalo izići, s vama.“ 3Puk reče: ” Ti ne trebaš izići. Ako, u stvari, mi počnemo bježati, neće se obratiti pažnja na nas; čak i ako pomre polovica od nas, neće se pokloniti pažnja nama; ali sada, radi se od 10.000 kao mi . Dakle, bolje je da ti možeš nas spasiti počev od grada. “ 4Kralj im reče: ” Ja ću učiniti ono što se vama sviđa. “ Kralj stajaše pokraj vrata, dok narod izlažase po stotinama i tisućama. 5Kralj dade ovu zapovijed Joabu, Abišaju i Itaju: ” Radi mene, polako, s mladim Absalomom! “ Sav je puk čuo kralja davati ovu zapovijed zapovjednicima glede Absaloma. 6Puk iziđe u polje u susret Izraelu i bitka se odigra u sumi Efraimovoj . 7Ondje, narod Izraelov bi potučen pred slugama Davidovim. Bijaše mnogo gubitaka tog dana, 20.000 ljudi. 8Boj se razvio po svem zemljinom širu. Tog dana šuma proguta više ljudi među narodom no što ih poždera mač. 9Absalom se slučajno nađe licem prema slugama Davidovim. Absalom jahaše jednu mulu, a mula se zapetlja u granje jedne velike smrdljike. Glava Absalomovljeva se uplete u smrdljiku i on se nađe između neba i zemlje, dok mula koja bijaše pod njim prođe dalje. 10Jedan ga čovjek vidje i dođe reći Joabu: ”Vidio sam Absaloma obješenog o jednu smrdljiku. “ 11Joab reče svom izvjestitelju: ” Tako si ga vidio! Ali, zašto ga nisi udario i pogubio na mjestu? Ja bih ti dugovao tada deset sikala srebra i jedan pojas. “ 12Čovjek reče Joabu: ” Taman da ja sad odmjeravam u svojim rukama i tisuću sikala srebra, ja ne bih ponio ruke na kraljevog sina, jer na naše uši kralj ti je izdao ovu zapovijed, kao i Abišaju i Itaju: Pazite da nitko ne dotakne mladog Absaloma. 13Uostalom, da sam ja počinio to zlodjelo protiv njegovog život a, ništa ne bi izmaklo kralju, a ti sam, i ti bi se držao po strani. “ 14Joab reče: ” Ja neću tako čekati pred tobom! “ On dakle uze u ruku tri sulice i zabode ih u srce Absalomu, još živom u sred smrdljike. 15Potom deset mladih ljudi, štitonoše Joabove, okružiše Absaloma i smrtno ga udariše. 16Joab zasvira u rog i puk prestade progoniti Izrael, jer Joab zadrža narod. 17Uzeše Absaloma i baciše ga u šumu, u jednu veliku jamu, i nabacaše odozgo ogromnu gomilu kamenja. Sav Izrael bijaše pobjegao, svatko k svom šatoru . 18A Absalom bijaše poduzeo podići za svog života stelu koja se nalazi u Kraljevoj dolini, jer si bijaše on rekao: ” Ja nemam sina za nastaviti moje ime. “ On dakle dade svoje ime steli. I danas ju se još zove spomenikom Absalomljevim. 19Ahimas, sin Sadokov, reče: ”Dopusti mi otrčati odnijeti dobru vijest kralju da je GOSPOD učinio pravdu izvlačeći ga iz ruku njegovih neprijatelja.“ 20Joab mu reče: ”Ti ne bi bio donositelj jedne dobre vijesti u ovaj dan. Ti ćeš ju odnijeti jedan drugi dan, ali danas, ti ne bi odnio dobru vijest, jer se radi o smrti kraljevog sina.“ 21I Joab reče jednom Kušitu : ”Idi izvijestiti kralja o onom što si vidio.“ Kušit se pokloni pred Joabom i ode trčeći. 22Ponovo, Ahimas, sin Sadokov, reče Joabu: ” Nek bude što će biti! Ja ću trčati!. “ On mu reče: ” Trči! “ Ahimas, uze trčeći put ravnicom Jordana i preteče Kušita. 23David bijaše sjedio između dvojih vrata . Pozornik se nalaziše na terasi pred vratima, na bedemu. On podiže oči i vidje jednog čovjeka kako trči sam. 24 25Pozornik povika da obavijesti kralja. Kralj reče: ” Ako je sam, to je zato što ima dobru vijest za javiti. “ Dok se čovjek približavaše, 26pozornik vidje jednog drugog trčati. On zavika vrataru: ” Evo jednog čovjeka koji trči sam. “ Kralj reče: ” Taj tamo također donosi jednu dobru vijest. “ 27Osmatrač reče: ”Ja prepoznajem način trčanja prvog: to ja onaj Ahimasov, sina Sadokovog.“ Kralj reče: ” To je jedan dobar čovjek. On dolazi za jednu veoma dobru vijest. “ 28Ahimas povika i reče kralju: ” Sve je dobro; On se pokloni licem prema zemlji pred kraljem i reče: ” Blagoslovljen budi GOSPOD, Bog tvoj, koji je izručio ljude koji se bijahu digli protiv mog gospodara kralja! “ 29Kralj reče: ” je li sve dobro s mladim Absalomom? “ Ahimas reče: ” Ja sam vidio da se mnogo komeša kad Joab posla jednog slugu kralju i tvog slugu, ali ja ne zanm zašto.“ 30Kralj reče: ” Odstrani se i ostani ondje. “ On se odstrani u ostade po strani. 31Tad Kušit stiže. Kušit reče: ” Nek moj gospodin kralj sazna dobru vijest : Gospod ti je učinio pravdu danas izvlačeći te iz ruku tvojih neprijatelja. “ 32Kralj reče Kušitu ” Je li sve dobro s mladim Absalomom? “ Kušit odgovori: ” Nek imaju sudbinu tog mladića, neprijatelji mog gospodara kralja i svi neprijatelji koji hoće tvoju nesreću. “ 33