Druga knjiga o Samuelu 18

1David prebroji narod koji bijaše s njim i postavi nad njima zapovjednike tisuća i zapovjednike stotina. 2Tada David posla narod: trećinu pod vodstvom Joaba, trećinu pod vodstvom Abišaja, sina Sarvijina, brata Joabova, a trećinu pod vodstvom Itaja iz Gata. Zatim kralj reče narodu: "Zacijelo ću i ja izaći s vama." 3A narod reče: "Nećeš izaći. Jer ako doista pobjegnemo, neće mariti za nas; i ako izgine polovica nas, neće mariti za nas. Jer ti si kao deset tisuća nas. Stoga je sada bolje da nam iz grada budeš od pomoći." 4Kralj im reče: "Učinit ću ono što smatrate dobrim." Tada kralj stade pokraj vrata, a sav je narod izlazio na stotine i na tisuće. 5Kralj zapovjedi Joabu, Abišaju i Itaju: "Postupajte mi blago s mladićem, s Abšalomom!" A sav je narod čuo kad je kralj zapovijedao svim zapovjednicima u vezi s Abšalomom. 6Narod iziđe u polje ususret Izraelu, te nasta bitka u Efrajimovoj šumi. 7Ondje je narod Izraela bio poražen pred Davidovim slugama, i ondje onoga dana bijaše velik poraz: dvadeset tisuća. 8Bitka se ondje raspršila po svoj zemlji, a šuma je progutala više ljudi nego što ih je onoga dana progutao mač. 9Abšalom se nađe pred Davidovim slugama. Abšalom je jahao na muli, a mula uđe pod guste grane velikog terebinta. Glava mu se zaglavi u terebintu, te on osta između Nebesa i zemlje, a mula koja bijaše pod njim prođe. 10Vidje to čovjek i javi Joabu: "Evo, vidio sam Abšaloma obješena o hrast." 11Joab reče čovjeku koji mu je to javio: "Gle, vidio si ga! Zašto ga ondje nisi oborio na zemlju? Na meni bi bilo da ti dam deset srebrnjaka i jedan pojas." 12Čovjek reče Joabu: "I da na svojim dlanovima izvažem tisuću srebrnjaka, ne bih pružio ruku na kraljeva sina, jer je kralj na naše uši zapovjedio tebi, Abišaju i Itaju: 'Čuvajte mladića Abšaloma.' 13Ili da sam prijevarno postupio protiv vlastitoga života - a nijedna stvar ne bi bila skrivena od kralja - ti bi stao podalje." 14Nato Joab reče: "Neću tako čekati pred tobom." I uze tri sulice u ruku te ih zabode u srce Abšalomu, dok bijaše još živ usred hrasta. 15Tada deset mladića, Joabovih oružonoša, okružiše Abšaloma, udariše ga i usmrtiše. 16Joab zatrubi u rog i narod se vrati iz potjere za Izraelom, jer Joab zadrža narod. 17Uzeše Abšaloma, baciše ga u veliku jamu u šumi i podigoše nad njim vrlo veliku gomilu kamenja. A sav Izrael pobježe, svaki u svoj šator. 18A Abšalom uze i postavi sebi za svoga života spomenik koji je u Kraljevoj dolini, jer reče: "Nemam sina da očuva spomen na moje ime." I nazva spomenik po svome imenu, pa se on naziva Abšalomov spomenik do ovoga dana. 19A Ahimaas, Sadokov sin, reče: "Dopusti mi da otrčim i odnesem kralju vijest da mu je Jahve dosudio pravdu izbavivši ga iz ruku njegovih neprijatelja." 20Joab mu reče: "Nisi ti donositelj vijesti ovoga dana. Odnijet ćeš vijest drugoga dana, a ovoga dana nećeš nositi vijest, jer je kraljev sin mrtav." 21Tada Joab reče Etiopljaninu: "Idi, objavi kralju što si vidio." Etiopljanin se pokloni Joabu i potrča. 22Ahimaas, sin Sadokov, opet reče Joabu: "Neka bude što bude, dopusti da i ja potrčim za Etiopljaninom." A Joab reče: "Zašto bi ti trčao, sine moj, kad za tebe nema vijesti koja donosi nagradu?" 23"Što god da bude, trčat ću!" A on mu reče: "Trči!" Tada Ahimaas potrča putem ravnice te prestigne Etiopljanina. 24A David je sjedio između dvojih vrata; stražar ode na krov vrata k zidu, podiže svoje oči i vidje, a gle: čovjek trči sam. 25Stražar povika i javi kralju, a kralj reče: "Ako je sam, vijest mu je u ustima." A on je išao i približavao se. 26Stražar ugleda drugoga čovjeka kako trči te povika vrataru: "Evo, čovjek trči sam." A kralj reče: "I ovaj donosi vijest." 27Stražar reče: "Vidim da je trk prvoga kao trk Ahimaasa, sina Sadokova." A kralj reče: "To je dobar čovjek i dolazi s dobrom viješću." 28Ahimaas povika i reče kralju: "Mir!" Zatim se pokloni kralju licem do zemlje i reče: "Blagoslovljen Jahve, tvoj Bog, koji je predao ljude što podigoše ruku na moga gospodara kralja!" 29A kralj reče: "Je li dobro mladiću Abšalomu?" Ahimaas reče: "Vidio sam veliko mnoštvo kad je kraljev sluga Joab slao tvoga slugu, ali nisam znao što je." 30Kralj reče: "Odmakni se i stani ovdje." On se odmaknu i stade. 31I evo, dođe Etiopljanin te reče: "Neka moj gospodar kralj primi Radosnu vijest, jer ti je Jahve danas dosudio pravdu oslobodivši te iz ruke svih koji su se digli na tebe." 32Kralj reče Etiopljaninu: "Je li dobro mladiću Abšalomu?" A Etiopljanin odgovori: "Neka neprijatelji moga gospodara kralja i svi koji ustaše na tebe za zlo budu kao taj mladić." 33Tada se kralj potrese, pope se u gornju odaju nad vratima i zaplaka. Idući je ovako govorio: "Sine moj Abšalome, sine moj, sine moj Abšalome! O, da sam ja umro umjesto tebe, Abšalome, sine moj, sine moj!"