Tada reče David Abišaju i svim svojim slugama: "Evo, moj sin koji je izašao iz moje utrobe traži moj život, a kamoli sada ovaj Benjaminovac! Pustite ga i neka proklinje, jer mu je Jahve rekao.
Tada reče David Abišaju i svim svojim slugama: "Evo, moj sin koji je izašao iz moje utrobe traži moj život, a kamoli sada ovaj Benjaminovac! Pustite ga i neka proklinje, jer mu je Jahve rekao.
Možda će Jahve vidjeti moju nevolju i uzvratiti mi dobro umjesto njegove današnje kletve."
David i njegovi ljudi iđahu putem, a Šimej iđaše obronkom brda usporedo s njim. Išao je i neprestano proklinjao, bacao prema njemu kamenje i dizao prašinu.
Kralj i sav narod koji bijaše s njim dođoše umorni te ondje odahnuše.
A Abšalom i sav narod, ljudi Izraelovi, dođoše u Jeruzalem, a Ahitofel bijaše s njim.
David i njegovi ljudi iđahu putem, a Šimej iđaše obronkom brda usporedo s njim. Išao je i neprestano proklinjao, bacao prema njemu kamenje i dizao prašinu.
I tako David sa svojim ljudima iđaše svojim putem; a Simej iđaše pokraj gore prema njemu jednako psujući i bacajući se kamenjem na nj, i podižući prah.
וַיֵּלֶךְ דָּוִד וַאֲנָשָׁיו בַּדָּרֶךְ וְשִׁמְעִי הֹלֵךְ בְּצֵלַע הָהָר לְעֻמָּתוֹ הָלוֹךְ וַיְקַלֵּל וַיְסַקֵּל בָּֽאֲבָנִים לְעֻמָּתוֹ וְעִפַּר בֶּעָפָֽר
va/i.Ye.lekh da.Vid va./'a.na.Sha/v ba./Da.rekh ve./shim.'I ho.leKh be./Tze.la' ha./Har le./'u.ma.T/o ha.loKh va/y.ka.Lel va/y.sa.Kel ba./'a.va.Nim le./'u.ma.T/o ve./'i.Par be./'a.Far
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ode David i ljudi njegovi po putu a Šimej idući po obronku brda njemu nasuprot idući i proklinjaše i bacaše kamenjem njemu nasuprot i prašaše prašinom"
1. i ode Izvornik: וַיֵּלֶךְ [vayelekh] Gramatika: Glagol 'halakh' (ići) u obliku wayyiqtol (imperfekt s vau-konzekutivnim). Ovaj oblik standardno izražava narativni slijed radnje u prošlosti. Značenje: Označava ustrajno kretanje Davida i njegovih ljudi unatoč sramoti i progonstvu. Naglašava Davidovu pasivnost i prihvaćanje poniženja dok odlazi iz Jeruzalema.
2. po obronku Izvornik: בְּצֵלַע [betsela'] Gramatika: Imenica u status constructus (vezanom stanju) s prijedlogom 'b' (u/po). Osnovna riječ 'tsela' doslovno znači rebro ili bok. Značenje: Izraz slikovito opisuje fizički položaj Šimeja koji s visine, s 'rebra' planine, prati Davida. Ovaj uzvišeni položaj dodatno naglašava osjećaj Šimejeve oholosti i Davidove ranjivosti u dolini.
3. nasuprot njemu Izvornik: לְעֻמָּתוֹ [le'umato] Gramatika: Prijedlog sastavljen od 'l' (prema), 'ummah' (paralelno/uz) i pronominalnog sufiksa trećeg lica jednine. Značenje: Ponavljanje ovog izraza dvaput u stihu stvara sliku paralelnog kretanja i neprekidne prisutnosti neprijatelja. Naglašava nesmiljenost i upornost Šimejevog napada dok prati Davida u stopu.
4. i proklinjaše Izvornik: וַיְקַלֵּל [vaykalel] Gramatika: Glagol 'qalal' u Piel konjugaciji (intenzivni oblik), s vau-konzekutivnim. Osnovni korijen znači 'biti lak' ili 'beznačajan'. Značenje: U Pielu znači 'učiniti nekoga prezrenim' ili 'proklinjati'. Šimej ne izgovara samo uvrede, već zaziva božansku kaznu na Davida, proglašavajući njegov život bezvrijednim i lišenim Božje zaštite.
5. i prašaše prašinom Izvornik: וְעִפַּר בֶּעָפָֽר [ve'ipar be'afar] Gramatika: Kombinacija denominalnog glagola u Pielu ('ipar' - bacati prašinu) izvedenog iz imenice 'afar' (prašina), uz upotrebu same imenice s prijedlogom 'b'. Značenje: Bacanje prašine bio je drevni bliskoistočni znak dubokog prezira, kletve i uvrede. Teološki, to podsjeća na ljudsku prolaznost (prah zemaljski) i predstavlja pokušaj potpunog poniženja Davidovog kraljevskog dostojanstva. Imena:
- David [דָּוִד / david] (osoba) Znači: Ljubljeni, dragi, ili stric Tvorba: Izvedeno iz semitskog korijena d-v-d (dod) koji označava ljubav, naklonost ili srodstvo.
- Šimej [שִׁמְעִי / shim'iy] (osoba) Znači: Jahve je čuo (ili 'čuj moj [Bože]') Tvorba: Ime je izvedeno iz glagola 'shama' (čuti) uz dodatak sufiksa '-i', koji je vjerojatno skraćeni teoforični element od imena Jahve (Yah), što daje značenje 'Jahve je uslišao'.
Ovaj stih (2. Samuelova 16:13) snažno vizualizira najdublju točku Davidovog poniženja tijekom Abšalomove pobune. Dok zbačeni kralj sa svojom pratnjom pasivno hoda dolinom, s povišenog obronka planine suočava se s neprekidnim, usporednim praćenjem Šimeja iz Šaulovog roda, koji ga obasipa kletvama, kamenjem i prašinom. Ponavljanje riječi poput 'idući' i 'njemu nasuprot' stvara dramatičan učinak neizbježne i iscrpljujuće patnje koja prati Davida na svakom koraku.
Teološki, ovaj prizor služi kao oštar kontrast ranijim slikama Davidove slave i pobjeda. Prašina i kamenje bačeni na kralja simboliziraju potpun gubitak ljudskog dostojanstva i odbačenost, ali istovremeno i Davidovo ponizno prihvaćanje ovog poniženja kao moguće kazne od Boga. Njegovo odbijanje da uzvrati nasiljem (kako se vidi u širem kontekstu poglavlja) pokazuje predanje Božjoj volji, čineći ovaj prizor prototipom patnje pravednika.