Tada Abišaj, sin Sarvijin, reče kralju: "Zašto ovaj mrtvi pas proklinje moga gospodara kralja? Neka prijeđem, molim te, i skinem mu glavu!"
Tada Abišaj, sin Sarvijin, reče kralju: "Zašto ovaj mrtvi pas proklinje moga gospodara kralja? Neka prijeđem, molim te, i skinem mu glavu!"
A kralj reče: "Što ja imam s vama, sinovi Sarvijini? Ako on tako proklinje i ako mu je Jahve rekao: 'Proklinji Davida!', tko će reći: 'Zašto si tako učinio?'"
Tada reče David Abišaju i svim svojim slugama: "Evo, moj sin koji je izašao iz moje utrobe traži moj život, a kamoli sada ovaj Benjaminovac! Pustite ga i neka proklinje, jer mu je Jahve rekao.
Možda će Jahve vidjeti moju nevolju i uzvratiti mi dobro umjesto njegove današnje kletve."
David i njegovi ljudi iđahu putem, a Šimej iđaše obronkom brda usporedo s njim. Išao je i neprestano proklinjao, bacao prema njemu kamenje i dizao prašinu.
Tada reče David Abišaju i svim svojim slugama: "Evo, moj sin koji je izašao iz moje utrobe traži moj život, a kamoli sada ovaj Benjaminovac! Pustite ga i neka proklinje, jer mu je Jahve rekao.
Još reče David Avisaju i svijem slugama svojim: eto, moj sin, koji je izašao od bedara mojih, traži dušu moju, a kako neće ovaj sin Venijaminov? Ostavite ga neka psuje, jer mu je Gospod zapovjedio.
וַיֹּאמֶר דָּוִד אֶל אֲבִישַׁי וְאֶל כָּל עֲבָדָיו הִנֵּה בְנִי אֲשֶׁר יָצָא מִמֵּעַי מְבַקֵּשׁ אֶת נַפְשִׁי וְאַף כִּֽי עַתָּה בֶּן הַיְמִינִי הַנִּחוּ לוֹ וִֽיקַלֵּל כִּי אָֽמַר לוֹ יְהוָֽה
va/i.Yo.mer da.Vid 'el- 'a.vi.Shai ve./'el- kol- 'a.va.Da/v hi.Neh ve.N/i 'a.Sher- ya.Tza' mi./me.'A/i me.va.Kesh 'et- naf.Sh/i ve./'Af ki- 'a.Tah ben- ha/y.mi.Ni ha.Ni.chu l/o vi./ka.Lel ki 'a.mar- l/o Yah.weh
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I reče David k Abišaju i k svim slugama svojim: Evo sin moj koji je izašao iz utrobe moje traži dušu moju; a kamoli sada sin Benjaminovac. Pustite ga i neka proklinje, jer rekao mu Jahve."
1. izašao iz utrobe moje Izvornik: יָצָא מִמֵּעַי [yatsa' mime'ay] Gramatika: Glagol "yatsa" nalazi se u Qal perfektu, 3. lice jednine muškog roda (izašao je). Imenica "me'ah" (unutarnji organi, utroba) ovdje je u množini s prijedlogom "min" (od/iz) i sufiksom za 1. lice jednine. Značenje: Izraz snažno i tjelesno naglašava biološko očinstvo, ukazujući na tragičnu ironiju u kojoj vlastito tijelo i krv ustaju protiv oca. David ističe nezamislivu izdaju Abšaloma kao teže breme od uvrede neprijatelja iz drugog plemena.
2. traži dušu moju Izvornik: מְבַקֵּשׁ אֶת נַפְשִׁי [mevakesh 'et nafshiy] Gramatika: "Mevakesh" je Piel particip muškog roda jednine od korijena "baqash" (tražiti). Imenica "nefesh" (duša, život, biće) dolazi s oznakom akuzativa "et" i sufiksom 1. lica jednine. Značenje: Tražiti nečiju dušu je hebrejski idiom za namjeru oduzimanja života, tj. ubojstvo. Piel particip ističe aktivno, uporno i nemilosrdno nastojanje Davida da se ubije, naglašavajući trajnost prijetnje.
3. pustite ga Izvornik: הַנִּחוּ לוֹ [hanichu lo] Gramatika: "Hanichu" je Hifil imperativ, 2. lice množine muškog roda od korijena "nuach" (počivati). U Hifilu s prijedlogom "le" (njemu/mu) dobiva značenje "ostaviti na miru" ili "pustiti". Značenje: Davidova naredba vojnicima, unatoč njihovoj nadmoći, odražava njegovo prihvaćanje vlastitog poniženja. Umjesto pravedne osvete, on pokazuje potpunu predaju trenutnoj situaciji suzdržavajući se od krvoprolića.
4. i neka proklinje Izvornik: וִֽיקַלֵּל [viykalel] Gramatika: Riječ se sastoji od veznika "vav" (i) te glagola u Piel imperfektu, 3. lice jednine muškog roda (neka proklinje). Korijen je "qalal" (biti lak, neznatan), koji u Pielu znači "proklinjati" (činiti lakim, lišiti časti). Značenje: Prokletstvo se u antici smatralo opasnom, djelatnom silom, a ne samo uvredom. Dopuštajući ga, David manifestira duboku poniznost i otvorenost mogućnosti da je svako pa i najniže poniženje dio Božjeg plana.
5. rekao mu Jahve Izvornik: אָֽמַר לוֹ יְהוָֽה ['amar lo yehva] Gramatika: "Amar" (reći, zapovjediti) je u Qal perfektu, 3. lice jednine muškog roda. Slijedi mu prijedlog "le" sa sufiksom (njemu) i tetragram (Božje ime). Značenje: David nevjerojatno pripisuje izvor ovog prokletstva samom Bogu. On u Šimijevom nasilnom činu ne vidi samo ljudsku zlobu, već teološki događaj i pravednu kaznu koju je dužan otrpjeti pred Gospodinom. Imena:
- David [דָּוִד / david] (osoba) Znači: Ljubljeni, dragi. Tvorba: Vjerojatno potječe od semitskog korijena d-w-d (דוד) koji nosi značenje "voljeti", "ljubiti" ili "stric/ujak".
- Abišaj [אֲבִישַׁי / 'aviyshay] (osoba) Znači: Moj otac je dar (ili: Moj otac je Jišaj). Tvorba: Sastoji se od riječi "av" (otac) sa sufiksom za 1. lice jednine "i" (moj) te komponente "shai" (dar). Alternativno, drugi dio može biti skraćeni oblik imena njegova djeda Jišaja.
- Benjaminovac (Benjamin) [יְמִינִי (od בִּנְיָמִין) / haymiyniy (od binyamiyn)] (narod) Znači: Sin desnice. Tvorba: Izvedeno iz imena Benjamin (ben-yamin), što je sastavljeno od "ben" (sin) i "yamin" (desnica, jug). Desnica simbolizira snagu i čast, a može upućivati i na južni zemljopisni položaj u odnosu na pleme Efrajim. Tekst objašnjava: U Postanku 35,18 umiruća Rahela zbog teškog poroda naziva svoje dijete Ben-Oni ("sin moje boli"), ali ga Jakov odmah preimenuje u Benjamin ("sin desnice"). Promjena imena: Pri rođenju je nazvan Ben-Oni (sin moje boli) od strane majke Rahele, no otac Jakov mu mijenja ime u Benjamin kako bi izbjegao negativno znamenje i pretvorio tugu u nadu.
- Jahve [יְהוָֽה / yehva] (osoba) Znači: Onaj koji jest / Koji uzrokuje postojanje. Tvorba: Izvedeno iz hebrejskog glagola h-w-h ili h-y-h (biti, postati). Predstavlja vlastito i sveto ime Boga Izraelova (tetragram). Tekst objašnjava: U Knjizi Izlaska (3,14) Bog objašnjava svoje ime Mojsiju iz gorućeg grma samoobjavom "Ehjeh ašer ehjeh" (Ja sam koji jesam / Bit ću koji ću biti).
Ovaj stih iz 2. Samuelove 16,11 prikazuje jedan od najupečatljivijih trenutaka Davidove poniznosti i teološke dubine tijekom njegova bijega pred pobunjenim sinom Abšalomom. Dok Šimi (pripadnik Benjaminova plemena kojemu je pripadao i prethodni kralj Šaul) baca kamenje i izgovara strašne kletve protiv kralja, Davidov vojni zapovjednik Abišaj želi ga nemilosrdno pogubiti. No, David to strogo zabranjuje, koristeći argument a fortiori (od većeg prema manjem): ako mu njegov vlastiti sin, njegova krv i tijelo, želi oduzeti život, koliko je tek logičnije neprijateljstvo jednog marginaliziranog pripadnika suparničke dinastije.
Ono što ovaj stih čini teološki iznimnim jest Davidovo prepoznavanje Božje suverenosti usred osobne patnje. On Šimijevo proklinjanje ne tumači tek kao zlobni politički ispad, već usvaja zapanjujuću pretpostavku da je sam Jahve zapovjedio to prokletstvo. David se time potpuno predaje u Božje ruke, shvaćajući da ga ni kraljevska moć ni mačevi tjelohranitelja ne mogu i ne smiju zaštititi ako je Bog odlučio sprovesti sud nad njegovim životom. Njegova odluka da istrpi poniženje nije znak rezignirane slabosti, već čin radikalne vjere i pokajanja, prožet nadom da će Gospodin jednoga dana vidjeti njegovu nevolju i preokrenuti današnju kletvu u blagoslov.