I dođe kralj David do Bahurima, a gle, odande izlazi čovjek iz obitelji kuće Šaulove. Ime mu bijaše Šimej, sin Gerin. Neprestano je izlazio i proklinjao.
I dođe kralj David do Bahurima, a gle, odande izlazi čovjek iz obitelji kuće Šaulove. Ime mu bijaše Šimej, sin Gerin. Neprestano je izlazio i proklinjao.
Bacao je kamenje na Davida i na sve sluge kralja Davida, a sav narod i svi junaci bili su s njegove desne i lijeve strane.
I ovako reče Šimej u svom proklinjanju: "Odlazi, odlazi, krvniče i ništarijo!
Jahve je vratio na tebe svu krv kuće Šaulove, umjesto kojega si kraljevao, a Jahve je predao kraljevstvo u ruke tvoga sina Abšaloma. I evo te u tvojoj nesreći, jer si krvnik."
Tada Abišaj, sin Sarvijin, reče kralju: "Zašto ovaj mrtvi pas proklinje moga gospodara kralja? Neka prijeđem, molim te, i skinem mu glavu!"
I ovako reče Šimej u svom proklinjanju: "Odlazi, odlazi, krvniče i ništarijo!
A Simej ovako govoraše psujući: odlazi, odlazi, krvopijo i zlikovče!
וְכֹֽה אָמַר שִׁמְעִי בְּקַֽלְלוֹ צֵא צֵא אִישׁ הַדָּמִים וְאִישׁ הַבְּלִיָּֽעַל
ve./khoh- 'a.Mar shim.'I be./ka.L/o tze' tze' 'ish ha./da.Mim ve./'Ish ha./be.li.Ya.'al
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ovako reče Šimej u proklinjanju svom: Izađi, izađi, čovječe krvi i čovječe ništavila"
1. u proklinjanju svom Izvornik: בְּקַֽלְלוֹ [bekallo] Gramatika: Prijedlog 'be' (u/pri), uz infinitiv konstrukcije u Piel formi od korijena קלל (q-l-l, prezreti, prokleti) i pronominalni sufiks 3. lica jednine. Značenje: Označava kontinuiranu i strastvenu radnju proklinjanja. U biblijskom kontekstu kletva nije samo ružna riječ, već aktivan pokušaj nanošenja zla i prizivanja božanske kazne na neprijatelja.
2. izađi, izađi Izvornik: צֵא צֵא [tse' tse'] Gramatika: Imperativ, Qal, 2. lice jednine muškog roda od korijena יָצָא (yatsa' - izaći, otići, napustiti). Ponavljanje imperativa koristi se za postizanje jake emfaze. Značenje: Ponavljanje naglašava hitnost, agresiju i duboku mržnju kojom Šimej tjera Davida. Odražava Šimejevo slavlje i likovanje nad time što je David protjeran i ostao bez svog kraljevstva.
3. čovječe krvi Izvornik: אִישׁ הַדָּמִים ['iysh hadamiym] Gramatika: Konstruktno stanje (smihut). Riječ 'iysh (čovjek) spojena s imenicom dam (krv) u množini (damiym) i određenim članom (ha). Množina riječi 'krv' u hebrejskom redovito označava prolivenu krv. Značenje: Snažna optužba za krvožednost, brutalnost i nepravedno ubijanje. Šimej optužuje Davida da je svoju vlast izgradio na prolijevanju nevine krvi, osobito eliminirajući članove Šaulove obitelji.
4. čovječe ništavila Izvornik: אִישׁ הַבְּלִיָּֽעַל ['iysh habeliya'al] Gramatika: Konstruktno stanje. Imenica 'iysh (čovjek) u sprezi s riječi beliya'al (ništavilo, zlo), koja je tvorena od beliy (bez) i ya'al (vrijednost, korist). Značenje: Označava osobu bez ikakve moralne vrijednosti, razarača i otpadnika. U kasnijoj biblijskoj i apokaliptičnoj književnosti, Belijal postaje personifikacija zla i sam Sotona, no ovdje izraz označava potpunu moralnu izopačenost. Imena: - Šimej [שִׁמְעִי / shim'iy] (osoba) Znači: Jahve je čuo Tvorba: Ime je izvedeno iz hebrejskog korijena שָׁמַע (shama' - čuti, slušati) uz dodatak sufiksa 'i' (moj), pa doslovno znači 'moj slušatelj'. Smatra se hipokorističkim (skraćenim) oblikom teoforskog imena Šemaja (Jahve je čuo).
Ovaj stih (2. Samuelova 16:7) prikazuje jedan od najdramatičnijih trenutaka u Davidovom životu - njegov ponižavajući bijeg iz Jeruzalema pred rođenim sinom Abšalomom. Šimej, pripadnik Šaulovog plemena, koristi Davidov pad kako bi izbacio dugogodišnju obiteljsku gorčinu. Bacajući kamenje i kletve, on prebacuje svu krivnju za propast Šaulove dinastije na Davida, nazivajući ga krvožednim ubojicom i ništavilom. Njegove oštre riječi reflektiraju duboke političke i plemenske tenzije onog vremena.
Zanimljivo je da, unatoč ovim teškim optužbama, David u stihovima koji slijede odbija ubiti Šimeja. Iako ga njegovi vojni zapovjednici potiču na to, David pokazuje iznimnu poniznost i duhovnu osjetljivost, sugerirajući da je možda sam Bog zapovjedio Šimeju da ga proklinje. Fraze poput 'čovječe krvi' i 'čovječe ništavila' ne samo da snažno prenose intenzitet ljudske mržnje, nego i potiču teološku refleksiju o krivnji, patnji i Božjoj pravdi usred složenih ljudskih sukoba.