Kralj reče Sibi: "Evo, tvoje je sve što pripada Mefibošetu." A Siba reče: "Klanjam se, neka nađem milost u tvojim očima, gospodaru moj, kralju."
Kralj reče Sibi: "Evo, tvoje je sve što pripada Mefibošetu." A Siba reče: "Klanjam se, neka nađem milost u tvojim očima, gospodaru moj, kralju."
I dođe kralj David do Bahurima, a gle, odande izlazi čovjek iz obitelji kuće Šaulove. Ime mu bijaše Šimej, sin Gerin. Neprestano je izlazio i proklinjao.
Bacao je kamenje na Davida i na sve sluge kralja Davida, a sav narod i svi junaci bili su s njegove desne i lijeve strane.
I ovako reče Šimej u svom proklinjanju: "Odlazi, odlazi, krvniče i ništarijo!
Jahve je vratio na tebe svu krv kuće Šaulove, umjesto kojega si kraljevao, a Jahve je predao kraljevstvo u ruke tvoga sina Abšaloma. I evo te u tvojoj nesreći, jer si krvnik."
Bacao je kamenje na Davida i na sve sluge kralja Davida, a sav narod i svi junaci bili su s njegove desne i lijeve strane.
I bacaše se kamenjem na Davida i na sluge cara Davida, kojemu i s desne i s lijeve strane bijaše sav narod i svi junaci.
וַיְסַקֵּל בָּֽאֲבָנִים אֶת דָּוִד וְאֶת כָּל עַבְדֵי הַמֶּלֶךְ דָּוִד וְכָל הָעָם וְכָל הַגִּבֹּרִים מִימִינוֹ וּמִשְּׂמֹאלֽוֹ
va/y.sa.Kel ba./'a.va.Nim 'et- da.Vid ve./'Et kol- 'av.Dei ha./Me.lekh da.Vid ve./khol ha./'Am ve./khol ha./gi.bo.Rim mi./mi.N/o u./mi./se.mo.L/o
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I kamenova kamenjem Davida i sve sluge kralja Davida i sav narod i sve junake s desnice njegove i s ljevice njegove."
1. I kamenova Izvornik: וַיְסַקֵּל [vaysakel] Gramatika: Piel imperfekt s 'vav konsekutivnim' (koji izražava prošlost) 3. lica jednine muškog roda od korijena 'saqal' (סקל). Piel ovdje izražava intenzivnu, ponavljanu ili nasilnu radnju. Značenje: Izražava naglašenu agresivnost napada. Šimeijevo opetovano bacanje kamenja nije bio samo fizički napad, već čin dubokog prijezira, mržnje i javnog sramoćenja kralja.
2. kamenjem Izvornik: בָּֽאֲבָנִים [ba'avaniym] Gramatika: Imenica 'even' (kamen) u množini, spojena s prijedlogom 'b' (u, s, pomoću) i naglašenim određenim članom. Značenje: Kamenovanje se u drevnom Izraelu često koristilo kao smrtna kazna za teške prijestupe poput bogohuljenja ili izdaje. Upotreba kamenja ukazuje na to da Šimei na Davida gleda kao na zločinca koji zaslužuje najgoru osudu.
3. sluge Izvornik: עַבְדֵי ['avdey] Gramatika: Imenica 'eved' (sluga, rob, dvorjanin) u množini muškog roda, u konstruktnom (spojenom) stanju. Značenje: Označava bliske dvorjane, ministre i dužnosnike. Njihova prisutnost uz Davida u trenutku pobune naglašava ostatke lojalnosti u trenucima općeg kaosa.
4. junake Izvornik: הַגִּבֹּרִים [hagiboriym] Gramatika: Imenica 'gibbor' (junak, ratnik, moćnik) u množini s određenim članom. Dolazi od korijena g-b-r (biti jak, nadvladati). Značenje: Odnosi se na Davidovu elitnu osobnu gardu prekaljenih ratnika. Prisutnost ovih moćnih boraca naglašava apsurdnost i suicidalnu drskost Šimeijevog čina, kao i Davidovu svjesnu odluku da ne uzvrati nasiljem.
5. s desnice njegove i s ljevice njegove Izvornik: מִימִינוֹ וּמִשְּׂמֹאלֽוֹ [miymiyno umisemo'lo] Gramatika: Imenice 'yamin' (desnica, jug) i 'semo'l' (ljevica, sjever), obje s prijedlogom 'min' (od) i pronominalnim sufiksom 3. lica jednine (njegov). Značenje: Ovaj frazem prikazuje da je David bio potpuno okružen i zaštićen svojom vojskom i narodom sa svih strana. To dodatno pojačava Davidovu pasivnost, jer bira trpjeti poniženje iako je potpuno zaštićen. Imena:
- David [דָּוִד / david] (osoba) Znači: Ljubljeni Tvorba: Ime potječe iz semitskog korijena d-w-d (dod) koji označava ljubav, ljubaznost, a može značiti i 'stric' ili 'ujak'.
Ovaj stih (2. Samuelova 16:6) oslikava dramatičan prizor Davidovog pada i poniženja dok bježi pred svojim sinom Abšalomom. Opisujući kako Šimei baca kamenje na kralja koji je sa svih strana okružen svojim najelitnijim ratnicima ('gibborim') i dvorjanima, pisac snažno naglašava kontrast između Šimeijeve ludosti i Davidove moći koju on namjerno suzdržava.
Teološki, ovaj prizor služi kao slika duboke poniznosti. Umjesto da iskoristi svoju pratnju da smjesta kazni Šimeija, David usred svog najnižeg pada bira ne uzvratiti udarac. Stih tako priprema teren za Davidovo shvaćanje da uvrede koje prima možda dolaze kao zaslužena kazna ili kušnja od samoga Boga, pokazujući njegovu potpunu podložnost Božjoj providnosti u vremenu patnje.