Knjiga proroka Daniela 2

1U drugoj godini kraljevanja Nabukodonozora, Nabukodonozor usni snove, te mu se duh uznemiri i san ga napusti. 2Kralj zapovjedi da se pozovu čarobnjaci, gataoci, vračevi i Kaldejci da objave kralju njegove snove. Dođoše oni i stadoše pred kralja. 3Kralj im reče: "Usnuo sam san i moj se duh uznemirio da spoznam taj san." 4Kaldejci rekoše kralju na aramejskom: "Kralju, živio dovijeka! Reci san svojim slugama, a mi ćemo pokazati tumačenje." 5Kralj odgovori i reče Kaldejcima: "Moja je riječ čvrsta: ako mi ne obznanite san i njegovo tumačenje, bit ćete raskomadani, a vaše će kuće biti pretvorene u smetlišta. 6A ako objavite san i njegovo tumačenje, primit ćete od mene darove, nagradu i veliku čast. Zato mi objavite san i njegovo tumačenje." 7Odgovoriše po drugi put: "Neka kralj kaže san svojim slugama, a mi ćemo pokazati njegovo tumačenje." 8Kralj odgovori: "Pouzdano znam da kupujete vrijeme, jer ste vidjeli da je od mene izišla riječ. 9Ako mi ne obznanite san, čeka vas ista presuda; dogovorili ste se preda mnom govoriti lažnu i pokvarenu riječ dok se vrijeme ne promijeni. Stoga mi recite san, i znat ću da ćete mi otkriti njegovo tumačenje." 10Kaldejci odgovoriše pred kraljem: "Nema čovjeka na Zemlji koji može objaviti kraljevu riječ, jer nijedan veliki i moćni kralj nije tražio takvu riječ ni od kojeg maga, čarobnjaka ili Kaldejca. 11Stvar koju kralj traži teška je, i nema drugoga tko bi je objavio pred kraljem osim bogova, čije obitavalište nije s ljudima." 12Zbog toga se kralj silno razgnjevi i rasrdi te zapovjedi pogubiti sve mudrace Babilona. 13Izađe naredba i mudraci bijahu ubijani, te potražiše Daniela i njegove drugove da budu pogubljeni. 14Tada Daniel uzvrati savjetom i razborom Arjoku, zapovjedniku kraljevih krvnika, koji bijaše izišao pogubiti mudrace Babilona. 15Odgovori i reče Arjoku, kraljevu zapovjedniku: "Zašto je naredba od kralja tako hitna?" Tada Arjok obznani stvar Danielu. 16A Daniel uđe i zamoli kralja da mu dâ vremena kako bi kralju objavio tumačenje. 17Tada Daniel ode u svoju kuću i obznani stvar Hananiji, Mišaelu i Azarji, svojim drugovima. 18da traže Milosrđe od Boga Nebeskoga radi ove tajne, kako Daniel i njegovi drugovi ne bi propali s ostatkom babilonskih mudraca. 19Tada se Danielu u noćnom viđenju otkri tajna. Tada Daniel blagoslovi Boga Nebesa. 20Odgovori Daniel i reče: "Neka bude blagoslovljeno Ime Božje od vijeka do vijeka, jer Njemu pripadaju Mudrost i Moć. 21On mijenja vremena i razdoblja, uklanja kraljeve i postavlja kraljeve, daje mudrost mudracima i znanje onima koji imaju razumijevanja. 22On otkriva dubine i skrovitosti, zna što je u tami, a svjetlost s Njim prebiva. 23Tebi, Bože mojih otaca, zahvaljujem i hvalim Te, jer si mi dao mudrost i snagu; i sada si mi obznanio ono što smo od Tebe tražili, jer si nam obznanio kraljevu stvar. 24Stoga Daniel uđe k Arjoku, kojega je kralj odredio da pogubi babilonske mudrace; ode i ovako mu reče: "Ne ubijaj babilonske mudrace! Uvedi me pred kralja i objavit ću kralju tumačenje." 25Tada Arjok u žurbi uvede Daniela pred kralja i ovako mu reče: "Našao sam čovjeka među izgnanicima iz Jude koji će kralju obznaniti tumačenje." 26Kralj reče Danielu, kojemu ime bijaše Baltazar: "Jesi li ti sposoban obznaniti mi san koji sam vidio i njegovo tumačenje?" 27Daniel odgovori pred kraljem: "Tajnu koju kralj traži ne mogu kralju otkriti ni mudraci, ni čarobnjaci, ni magovi, ni zvjezdari. 28Ali na Nebesima postoji Bog koji otkriva tajne i On je obznanio kralju Nabukodonozoru ono što će se zbiti na kraju danâ. Ovo su tvoj san i viđenja u tvojoj glavi na tvojoj postelji: 29Tebi su, kralju, na tvojoj postelji nadošle misli o onome što će biti nakon ovoga, a Otkrivatelj tajni obznanio ti je ono što će biti. 30A meni ova tajna nije objavljena zbog mudrosti koje bi u meni bilo više nego u svega živoga, nego zato da se kralju obznani tumačenje i da spoznaš misli svoga srca. 31Ti si, kralju, gledao, i gle, golem kip. Taj veliki kip izvanrednoga sjaja stajaše pred tobom, a izgled mu bijaše strašan. 32Glava toga kipa bijaše od čistoga zlata, njegova prsa i ruke od srebra, njegov trbuh i bedra od mjedi. 33potkoljenice od željeza, stopala dijelom od željeza, a dijelom od gline. 34Gledao si dok se nije odvalio kamen, ne rukama, te udario kip u njegova stopala od željeza i gline i smrvio ih. 35Tada se zajedno smrviše željezo, glina, mjed, srebro i zlato te postadoše kao pljeva s ljetnih gumana. Vjetar ih odnese te im se više ne nađe mjesta. A kamen koji udari u kip postade velika gora i ispuni svu Zemlju. 36Ovo je san, a njegovo ćemo tumačenje izreći pred kraljem. 37Ti, kralju, kralju kraljeva, kojemu je Bog Nebesa dao kraljevstvo, moć, snagu i slavu, 38I svugdje gdje prebivaju sinovi ljudski, poljske zvijeri i ptice pod Nebesima, On ih je predao u tvoju ruku i učinio te vladarom nad svima njima: ti si glava od zlata. 39A poslije tebe ustat će drugo kraljevstvo, slabije od tvoga, i još jedno, treće kraljevstvo, od mjedi, koje će vladati svom zemljom. 40A četvrto će kraljevstvo biti jako kao željezo. Baš kao što željezo satire i razbija sve, i poput željeza koje lomi, ono će satrti i razbiti sve ovo. 41A što si vidio stopala i prste, dijelom od lončarske gline a dijelom od željeza, bit će to razdijeljeno kraljevstvo, a bit će u njemu čvrstoće željeza, baš kao što si vidio željezo pomiješano s blatnom glinom. 42A prsti na nogama, dijelom od željeza i dijelom od gline: kraljevstvo će dijelom biti snažno, a dijelom lomljivo. 43I što si vidio željezo pomiješano s glinom: miješat će se ljudskim sjemenom, ali neće prianjati jedno uz drugo, baš kao što se željezo ne miješa s glinom. 44A u dane tih kraljeva Bog Nebesa podići će Kraljevstvo koje dovijeka neće biti uništeno i koje neće biti prepušteno drugom narodu. Ono će smrviti i okončati sva ova kraljevstva, a ono će stajati dovijeka. 45Kao što si vidio da se od planine odvalio kamen, a ne rukama, i smrvio željezo, mjed, glinu, srebro i zlato. Veliki Bog obznanio je kralju što će biti poslije ovoga. San je istinit, a njegovo tumačenje pouzdano. 46Tada kralj Nabukodonozor pade na svoje lice i pokloni se Danielu te reče da mu prinesu prinos i ugodne mirise. 47Kralj odgovori Danielu i reče: "Uistinu, vaš je Bog Bog bogova, Gospodar kraljeva i Otkrivatelj tajni, jer si mogao otkriti ovu tajnu." 48Tada kralj uzvisi Daniela i dade mu mnoge velike darove. Postavi ga vladarem nad svom pokrajinom babilonskom i poglavarom upravitelja nad svim mudracima babilonskim. 49Daniel zatraži od kralja, te on postavi Šadraka, Mešaka i Abed Nega nad upravom pokrajine Babilon, a Daniel bijaše na kraljevu dvoru.