Knjiga proroka Daniela 4

1Kralj Nabukodonozor svim narodima, plemenima i jezicima koji stanuju po cijeloj Zemlji: neka vam se umnoži mir! 2Ugodno mi je objaviti znakove i čudesa koja je sa mnom učinio Bog Višnji. 3Kako su veliki Njegovi znakovi i kako su silna Njegova čuda! Njegovo je Kraljevstvo vječno Kraljevstvo, a Njegova je Vlast od naraštaja do naraštaja. 4Ja, Nabukodonozor, bijah miran u svojoj kući i napredan u svojoj palači. 5Vidio sam san koji me uplašio, a misli na mome ležaju i viđenja u mojoj glavi prestrašila su me. 6I od mene je izdan nalog da se preda me dovedu svi mudraci Babilona, da mi objave tumačenje sna. 7Tada uđoše čarobnjaci, zvjezdari, Kaldejci i gataoci. Ispričah im san, ali mi ne obznaniše njegovo značenje. 8Naposljetku preda me uđe Daniel, kojemu je ime Baltazar po imenu mojega boga i u kojemu je duh svetih bogova, te mu ispričah san: 9Beltešasare, poglavaru čarobnjaka, znam da je u tebi duh svetih bogova i da ti nijedna tajna nije preteška. Reci mi viđenja moga sna koja sam vidio i njegovo tumačenje. 10Na svojoj postelji gledah viđenja u svojoj glavi, i gle: stablo usred zemlje, a visina mu bijaše golema. 11Stablo naraste i ojača, visina mu dosezaše do Nebesa, a bilo je vidljivo do krajeva sve Zemlje. 12Lišće mu je lijepo, a plod njegov obilan; u njemu je hrana za sve. Pod njim nalazi hlad poljska zvijer, u njegovim granama prebivaju ptice Nebesa, i od njega se hrani svako tijelo. 13Gledah u viđenjima glave svoje na postelji svojoj, i gle, stražar i svetac silazi s Nebesa. 14Viknu iz sve snage i ovako reče: "Posijecite stablo i odrežite mu grane, otresite mu lišće i raspršite njegov plod! Neka pobjegnu zvijeri ispod njega i ptice s njegovih grana! 15Ali njegov panj s korijenjem ostavite u zemlji, u okovu od željeza i mjedi, u poljskoj travi. Neka se kupa rosom s Nebesa i neka mu udio bude sa životinjama u zemaljskom bilju. 16Neka se njegovo srce promijeni iz ljudskoga i srce zvijeri neka mu se dade, i neka sedam vremena prođe nad njim. 17Presuda je po odluci stražara i zahtjev po zapovijedi svetih, kako bi živi spoznali da Svevišnji vlada u kraljevstvu ljudi; On ga daje komu god hoće i najnižega od ljudi postavlja nad njim. 18Ovaj san vidjeh ja, kralj Nabukodonozor. A ti, Baltazare, reci tumačenje, zato što mi svi mudraci moga kraljevstva ne mogu obznaniti tumačenje. A ti možeš, jer je u tebi duh svetih bogova. 19Tada se Daniel, kojemu je ime Baltazar, zaprepasti na trenutak i njegove ga misli uplašiše. Kralj progovori: "Baltazare, neka te san i tumačenje ne plaše." Baltazar odgovori: "Gospodaru moj, neka san bude tvojim mrziteljima, a njegovo tumačenje tvojim protivnicima. 20Stablo koje si vidio, koje je naraslo i ojačalo, čija je visina dosezala do Nebesa i koje se vidjelo po svoj Zemlji 21Lišće mu bijaše lijepo, plod obilan, a na njemu bijaše hrana za sve; pod njim je boravilo poljsko zvijerje, a na njegovim su granama stanovale ptice Nebesa. 22Ti si taj kralj koji si narastao i ojačao; tvoja je veličina porasla i dosegla do Nebesa, a tvoja vlast do kraja Zemlje. 23A što vidje kralj budnika i svetoga kako silazi s Nebesa i govori: 'Posijecite stablo i uništite ga, ipak panj s njegovim korijenjem u zemlji ostavite, u okovu od željeza i mjedi, u travi poljskoj; neka se kvasi rosom s Nebesa, a sa zvijerima poljskim neka mu bude udio sve dok sedam vremena ne prođe nad njim' 24Ovo je tumačenje, kralju, i odluka Svevišnjega koja je došla na moga gospodara, kralja. 25Otjerat će te od ljudi i prebivalište će ti biti s poljskim zvijerima. Hranit će te travom kao goveda i kvasit će te rosom s Nebesa, a sedam će vremena proći nad tobom dok ne spoznaš da Svevišnji vlada kraljevstvom ljudi i da ga daje onome kome On želi. 26A to što su rekli da se ostavi panj s korijenjem od stabla: tvoje će ti kraljevstvo biti postojano nakon što spoznaš da vladaju Nebesa. 27Stoga, kralju, neka ti moj savjet bude ugodan: iskupi svoje grijehe pravednošću, a svoja bezakonja milosrđem prema siromasima, ne bi li se produljio tvoj mir. 28Sve to snađe kralja Nabukodonozora. 29Po isteku dvanaest mjeseci, hodao je kraljevskom palačom u Babilonu. 30Kralj progovori: "Nije li ovo veliki Babilon što ga ja sagradih za kraljevski dvor, silinom svoje moći i na slavu svoga veličanstva?" 31Još riječ bijaše u kraljevim ustima, a glas s Nebesa pade: "Tebi se govori, kralju Nabukodonozore: kraljevstvo otiđe od tebe. 32Otjerat će te od ljudi i tvoje će obitavalište biti s poljskim životinjama. Hranit će te travom kao goveda, a sedam će vremena proći nad tobom, dok ne spoznaš da je Svevišnji vladar u kraljevstvu ljudi i da ga daje onome kome On želi. 33U tom se času ispuni Riječ nad Nabukodonozorom: bi otjeran od ljudi te jeđaše travu kao goveda, a tijelo mu se kvasilo rosom s Nebesa, sve dok mu kosa ne naraste kao u orlova, a nokti kao u ptica. 34Na kraju tih dana, ja, Nabukodonozor, podigoh svoje oči k Nebesima i razum mi se vrati. Tada blagoslovih Svevišnjega te hvalih i slavih Onoga koji živi vječno, čija je Vlast vječna, a Njegovo je Kraljevstvo od naraštaja do naraštaja. 35 36 37