Lišće mu je lijepo, a plod njegov obilan; u njemu je hrana za sve. Pod njim nalazi hlad poljska zvijer, u njegovim granama prebivaju ptice Nebesa, i od njega se hrani svako tijelo.
Lišće mu je lijepo, a plod njegov obilan; u njemu je hrana za sve. Pod njim nalazi hlad poljska zvijer, u njegovim granama prebivaju ptice Nebesa, i od njega se hrani svako tijelo.
Gledah u viđenjima glave svoje na postelji svojoj, i gle, stražar i svetac silazi s Nebesa.
Viknu iz sve snage i ovako reče: "Posijecite stablo i odrežite mu grane, otresite mu lišće i raspršite njegov plod! Neka pobjegnu zvijeri ispod njega i ptice s njegovih grana!
Ali njegov panj s korijenjem ostavite u zemlji, u okovu od željeza i mjedi, u poljskoj travi. Neka se kupa rosom s Nebesa i neka mu udio bude sa životinjama u zemaljskom bilju.
Neka se njegovo srce promijeni iz ljudskoga i srce zvijeri neka mu se dade, i neka sedam vremena prođe nad njim.
Viknu iz sve snage i ovako reče: "Posijecite stablo i odrežite mu grane, otresite mu lišće i raspršite njegov plod! Neka pobjegnu zvijeri ispod njega i ptice s njegovih grana!
Povika jako i reče ovako: posijecite drvo, i okrešite mu grane, pokidajte mu lišće i razmetnite mu rod; neka pobjegnu zvijeri ispod njega i ptice s grana njegovijeh.
קָרֵא בְחַיִל וְכֵן אָמַר גֹּדּוּ אִֽילָנָא וְקַצִּצוּ עַנְפוֹהִי אַתַּרוּ עָפְיֵהּ וּבַדַּרוּ אִנְבֵּהּ תְּנֻד חֵֽיוְתָא מִן תַּחְתּוֹהִי וְצִפְּרַיָּא מִן עַנְפֽוֹהִי
ka.Re' ve./Cha.yil ve./Khen 'a.Mar Go.du 'i.la.Na/' ve./ka.Tzi.tzu an.Fo./hi 'a.Ta.ru 'a.fe.Ye/h u./va.Da.ru 'in.Be/h te.Nud chei.ve.Ta/' min- tach.To./hi ve./tzi.pe.rai.Ya/' min- an.Fo./hi
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Viknu u-snazi i-ovako reče: posijecite stablo i-odrežite grane-njegove, otresite lišće-njegovo i-raspršite plod-njegov, neka-pobjegne zvijer od ispod-njega i-ptice od grana-njegovih."
1. Viknu u snazi Izvornik: קָרֵא בְחַיִל [ka.Re' ve.Cha.yil] Gramatika: קָרֵא (qare) je aktivni particip (Peal) aramejskog korijena קרא (zvati, vikati). בְחַיִל (bechayil) je prijedlog ב (u) spojen s imenicom חַיִל (snaga, moć, vojska). Značenje: Izražava autoritativan i glasan glas nebeskog 'Stražara' (anđela) koji s neba donosi i proglašava Božju neopozivu presudu nad ljudskom moći.
2. posijecite stablo Izvornik: גֹּדּוּ אִֽילָנָא [Go.du 'i.la.Na'] Gramatika: גֹּדּוּ (godu) je imperativ muškog roda množine (Peal) od korijena גדד (sjeći). אִֽילָנָא ('ilana) je imenica sa sufiksom za određeni oblik (stanje određenosti). Značenje: Stablo ovdje simbolizira samog kralja Nabukodonozora i njegovo prostrano carstvo. Sječa stabla označava iznenadan gubitak moći, vlasti i potpunu propast ponosnog vladara po Božjoj naredbi.
3. i odrežite grane njegove Izvornik: וְקַצִּצוּ עַנְפוֹהִי [ve.ka.Tzi.tzu an.Fo.hi] Gramatika: קַצִּצוּ (qatzitzu) je imperativ množine intenzivnog (Pael) oblika korijena קצץ (odsjeći), što pojačava radnju. עַנְפוֹהִי (anfohi) je imenica množine s pronominalnim sufiksom 3. lica jednine muškog roda. Značenje: Pael oblik naglašava temeljitost destrukcije. Odsijecanje grana predstavlja potpuno oduzimanje kraljevog utjecaja, raskošne zaštite i resursa kojima je vladao nad narodima.
4. neka pobjegne zvijer Izvornik: תְּנֻד חֵֽיוְתָא [te.Nud chei.ve.Ta'] Gramatika: תְּנֻד (tenud) je imperfekt 3. lica jednine ženskog roda (Peal) od korijena נוד (bježati, odlutati, maknuti se). חֵֽיוְתָא (cheiveta) je imenica ženskog roda u stanju određenosti. Značenje: Padom stabla nestaje utočište. Ovo simbolično prikazuje kako će kraljevi podanici, saveznici i narodi koje je on štitio i hranio napustiti ga i pobjeći kada ga sustigne Božja kazna i kada izgubi svoju moć.
Ovaj stih iz Knjige Danielove (4:11 u aramejskom izvorniku, odnosno 4:14 u mnogim prijevodima) predstavlja dramatičnu prekretnicu u snu kralja Nabukodonozora. Nakon opisa veličanstvenog stabla koje seže do neba i pruža hranu i utočište svim živim bićima, nebeski glasnik ('Stražar') donosi beskompromisnu Božju presudu. Naredba da se stablo posiječe, a njegove grane, lišće i plodovi unište te stanovnici rastjeraju, simbolizira iznenadni i potpuni pad oholosti najvećeg ljudskog vladara onog vremena.
Poruka stiha jasno oslikava apsolutni suverenitet Boga nad svim zemaljskim kraljevstvima i ljudskim dostignućima. Koliko god čovjekova moć i vlast bile velike, one su privremene i uvijek podložne božanskom sudu. Bijeg životinja i ptica naglašava pustoš koja ostaje kada se izgubi zaštita moćnog vladara, podsjećajući da svako zemaljsko utočište i svaka struktura na kraju propadaju ukoliko su izgrađeni na ljudskom ponosu umjesto na priznavanju najvišeg, nebeskog autoriteta.