Naposljetku preda me uđe Daniel, kojemu je ime Baltazar po imenu mojega boga i u kojemu je duh svetih bogova, te mu ispričah san:
Naposljetku preda me uđe Daniel, kojemu je ime Baltazar po imenu mojega boga i u kojemu je duh svetih bogova, te mu ispričah san:
Beltešasare, poglavaru čarobnjaka, znam da je u tebi duh svetih bogova i da ti nijedna tajna nije preteška. Reci mi viđenja moga sna koja sam vidio i njegovo tumačenje.
Na svojoj postelji gledah viđenja u svojoj glavi, i gle: stablo usred zemlje, a visina mu bijaše golema.
Stablo naraste i ojača, visina mu dosezaše do Nebesa, a bilo je vidljivo do krajeva sve Zemlje.
Lišće mu je lijepo, a plod njegov obilan; u njemu je hrana za sve. Pod njim nalazi hlad poljska zvijer, u njegovim granama prebivaju ptice Nebesa, i od njega se hrani svako tijelo.
Na svojoj postelji gledah viđenja u svojoj glavi, i gle: stablo usred zemlje, a visina mu bijaše golema.
A utvara glave moje na postelji mojoj bješe: vidjeh, gle, drvo usred zemlje, i visina mu velika.
וְחֶזְוֵי רֵאשִׁי עַֽל מִשְׁכְּבִי חָזֵה הֲוֵית וַאֲלוּ אִילָן בְּגוֹא אַרְעָא וְרוּמֵהּ שַׂגִּֽיא
ve./chez.Vei re.Sh/i 'al- mish.ke.V/i cha.Zeh ha.Veit va./'a.Lu 'i.Lan be./Go' 'ar.'A/' ve./ru.Me/h sa.Gi'
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I viđenja glave moje na postelji mojoj gledao bijah, i gle stablo usred zemlje i visina njegova golema."
1. I viđenja glave moje Izvornik: וְחֶזְוֵי רֵאשִׁי [vechezvei reshi] Gramatika: Izraz se sastoji od veznika 'vav' (i), imenice u množini vezanog stanja (status constructus) te imenice 'glava' sa sufiksom za posvojnu zamjenicu prvog lica jednine. Značenje: Ukazuje na unutarnju, mentalnu narav vizije koja se odvija isključivo u umu sanjača, odvajajući je od vanjskih fizičkih pojava u budnom stanju.
2. gledao bijah Izvornik: חָזֵה הֲוֵית [chazeh haveit] Gramatika: Aramejska konstrukcija koja spaja aktivni particip glagola 'gledati' i glagol 'biti' u perfektu prvog lica jednine kako bi stvorila opisno, trajno prošlo vrijeme. Značenje: Ovaj oblik naglašava kontinuirano i usredotočeno promatranje vizije tijekom sna, dočaravajući neobičnu živopisnost i jasnoću iskustva koje se odvija pred sanjačem.
3. i gle stablo Izvornik: וַאֲלוּ אִילָן [va'alu ilan] Gramatika: Deiktički uzvik 'gle' spojen s veznikom uvodi apokaliptičnu sliku, nakon čega slijedi imenica muškog roda u jednini i apsolutnom stanju ('stablo'). Značenje: Služi za naglo skretanje pozornosti na središnji simbol vizije. Stablo, kao poznati motiv drevnog Bliskog istoka, predstavlja kraljevstvo i samog vladara kao izvor života i zaštite.
4. usred zemlje Izvornik: בְּגוֹא אַרְעָא [bego ar'a] Gramatika: Prijedlog spojen s imenicom 'sredina' u vezanom stanju (status constructus), na koju se nadovezuje imenica 'zemlja' u specifičnom aramejskom naglašenom/određenom stanju (status emphaticus). Značenje: Naglašava dominantni položaj stabla kao svojevrsne osi svijeta (axis mundi), simbolizirajući kozmičku prisutnost kraljevstva koje vlada čitavim tadašnjim poznatim svijetom.
5. i visina njegova golema Izvornik: וְרוּמֵהּ שַׂגִּֽיא [verumeh saggi] Gramatika: Imenica 'visina' sa sufiksom za treće lice jednine muškog roda, te predikatni pridjev koji znači 'velik', 'mnog' ili 'golem'. Značenje: Ova fraza simbolizira iznimnu ljudsku moć i ponos. Njena golema visina koja teži prema nebu postavlja scenu za temeljnu poruku poglavlja o osudi ljudske oholosti.
Ovaj aramejski stih iz Knjige Danielove (4:7 po aramejskom tekstu, odnosno 4:10 u hrvatskim prijevodima) opisuje početak druge Nabukodonozorove vizije. Slika koju kralj vidi klasični je bliskoistočni prikaz 'kozmičkog stabla' (axis mundi), simbola koji predstavlja ne samo samo babilonsko kraljevstvo nego i cara koji ljudima i životinjama pruža okrilje, hranu i zaštitu.
Struktura stiha s deiktičkim uzvikom 'i gle' dramatično uvodi središnji element u središtu zemlje, ističući njegovu važnost. Istovremeno, spominjanje neizmjerne visine stabla aludira na Nabukodonozorovu oholost i težnju za božanskim statusom, čime se stvara teološka pozadina za neizbježan Božji sud nad gordošću, što je središnja poruka cjelokupnog poglavlja.