I od mene je izdan nalog da se preda me dovedu svi mudraci Babilona, da mi objave tumačenje sna.
I od mene je izdan nalog da se preda me dovedu svi mudraci Babilona, da mi objave tumačenje sna.
Tada uđoše čarobnjaci, zvjezdari, Kaldejci i gataoci. Ispričah im san, ali mi ne obznaniše njegovo značenje.
Naposljetku preda me uđe Daniel, kojemu je ime Baltazar po imenu mojega boga i u kojemu je duh svetih bogova, te mu ispričah san:
Beltešasare, poglavaru čarobnjaka, znam da je u tebi duh svetih bogova i da ti nijedna tajna nije preteška. Reci mi viđenja moga sna koja sam vidio i njegovo tumačenje.
Na svojoj postelji gledah viđenja u svojoj glavi, i gle: stablo usred zemlje, a visina mu bijaše golema.
Naposljetku preda me uđe Daniel, kojemu je ime Baltazar po imenu mojega boga i u kojemu je duh svetih bogova, te mu ispričah san:
Najposlije dođe preda me Danilo, koji se zove Valtasar po imenu boga mojega, i u kom je duh svetijeh bogova, i pripovjedih mu san:
וְעַד אָחֳרֵין עַל קָֽדָמַי דָּנִיֵּאל דִּֽי שְׁמֵהּ בֵּלְטְשַׁאצַּר כְּשֻׁם אֱלָהִי וְדִי רֽוּחַ אֱלָהִין קַדִּישִׁין בֵּהּ וְחֶלְמָא קָֽדָמוֹהִי אַמְרֵֽת
ve./'Ad 'o.cho.Rein 'al ka.da.Ma/i da.ni.Yel di- she.Me/h be.le.te.sha.Tzar ke./Shum 'e.la.H/i ve./Di Ru.ach- 'e.la.Hin ka.di.Shin Be/h ve./chel.Ma/' ka.da.Mo./hi 'am.Ret
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I dok naposljetku uđe preda me Daniel, čije ime je Beltešasar po imenu boga mojega, i u kojem je duh bogova svetih, i san pred njim ispričah:"
1. dok naposljetku Izvornik: וְעַד אָחֳרֵין [ve./'Ad 'o.cho.Rein] Gramatika: Veznik 've'ad' (i do/dok) spojen je s prilogom 'ochorein' (naposljetku, na kraju). Riječ je o specifičnom aramejskom izrazu za vremensku posljedicu. Značenje: Izraz naglašava dramatičnu promjenu; nakon što su svi babilonski mudraci podbacili, Daniel se pojavljuje kao konačna i jedina prava nada za tumačenje kraljeve objave.
2. uđe preda me Izvornik: עַל קָֽדָמַי ['al ka.da.Ma/i] Gramatika: Glagol 'al' je u Peal stemu, perfekt 3. lica jednine (ući, doći). Prijedlog 'qodam' (pred) ima sufiks za 1. lice jednine. Značenje: Fraza vjerno oslikava kraljevski dvorski protokol i audijenciju kod najmoćnijeg vladara tadašnjeg svijeta, pred kojim Daniel stupa s božanskim autoritetom.
3. duh bogova svetih Izvornik: רֽוּחַ אֱלָהִין קַדִּישִׁין [Ru.ach- 'e.la.Hin ka.di.Shin] Gramatika: Imenica 'ruach' (duh) u konstruktnom je stanju s imenicom u množini 'elahin' (bogovi) i pridjevom u množini 'qaddishin' (sveti). Značenje: Prikazuje Nabukodonozorovu pogansku, politeističku perspektivu kojom pokušava objasniti prisutnost i djelovanje Svetog Duha (Jedinoga Boga) kojeg prepoznaje u Danielu.
4. i san... ispričah Izvornik: וְחֶלְמָא... אַמְרֵֽת [ve./chel.Ma/'... 'am.Ret] Gramatika: Imenica 'chelem' (san) ima aramejski 'alef' na kraju koji označava stanje određenosti, uz glagol 'amar' u perfektu 1. lica jednine. Značenje: San je u Knjizi proroka Daniela glavni kanal božanske objave o budućnosti svijeta, koji Bog komunicira neizravno poganskom kralju, a izravno ga tumači Njegov prorok. Imena: - Daniel [דָּנִיֵּאל / da.ni.Yel] (osoba) Znači: Bog je moj sudac Tvorba: Sastoji se od hebrejskog korijena 'din' (suditi), pronominalnog sufiksa za 1. lice jednine 'i' (moj) te 'El' (Bog). Promjena imena: U Babilonu je prisilno preimenovan u babilonsko ime Beltešasar radi asimilacije na dvoru.
- Beltešasar [בֵּלְטְשַׁאצַּר / be.le.te.sha.Tzar] (osoba) Znači: Bele, zaštiti mu život Tvorba: Babilonsko (akadsko) ime 'Balāṭsu-uṣur' ili punije 'Bēl-balāṭsu-uṣur'. Tvori se od zaziva božanstva (Bela) i molbe za čuvanje ili zaštitu života. Tekst objašnjava: Sam stih izravno tumači porijeklo ovog imena frazom 'kao ime boga mojega' (k'shum 'elahi), ukazujući na to da je ime dano u čast babilonskom božanstvu Belu (Marduku). Promjena imena: Ovo je babilonsko ime koje je dano hebrejskom proroku Danielu prilikom ulaska u kraljevsku službu.
Ovaj stih izvanredno ilustrira susret između dvaju svjetova – vjere u Boga Izraelova i babilonskog poganizma. Kralj Nabukodonozor osobno svjedoči o Danielovoj posebnosti, no opisuje ga neobičnom mješavinom njegovog izvornog (Daniel) i asimiliranog (Beltešasar) identiteta. Posebno je značajno kako tekst naglašava ovu dvostruku prizmu: kralj tvrdi da Daniel nosi ime po njegovom bogu Belu, ali istovremeno priznaje da u njemu prebiva 'duh svetih bogova', što je poganski domet shvaćanja prisutnosti Duha Svetoga.
Strukturiran kao osobni iskaz najmoćnijeg vladara onoga doba, stih služi kao ključna prijelazna točka u narativu. Nakon što ljudska i okultna mudrost Babilona nije uspjela dešifrirati kraljev san, Daniel stupa na dvor kao 'posljednja', ali jedina prava instanca mudrosti. To na dramatičan način podcrtava suverenost Boga Izraelova koji objavljuje tajne iznad svakog poimanja zemaljskih kraljeva i njihovih mudraca.